Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Ako se želite i vi oglašavati na ovom mjestu, kontaktirajte nas putem kontakt forme na dnu stranice.

Alkohol mi je bio važniji od braka

U ruci sam okretala čašu sa zlatno-žutom tekućinom. Zamišljeno sam promatrala kako se kockice leda tope i kako se te dvije tekućine u preljevu pretvaraju u jednu cjelinu. Otpila sam maleni gutljaj uživajući u božanstvenom okusu koji mi je pomalo palio nutrinu usne šupljine. Ovo su bili moji posebni trenutci koje sam imala samo za sebe. Moj muž Janko bio je na službenom putu, a ja sam morala pronaći način da se opustim i da uživam u samoći koja je i bila moja najvjernija prijateljica. Nije da nisam voljela izlaziti, ali sam sada bila u fazi kada mi to nije ni padalo na um. Dovoljno mi je bilo to što sam mogla sjesti na dvosjed, upaliti televizor i pomalo pijuckati. Boca skupocjenog konjaka bila je preda mnom, a u posudi sa strane led. Nekoliko čašica prije spavanja bile su mi dovoljne da me uljuljaju u nekakvo raspoloženje u kojem sam osjećala opuštenost u svakom djeliću mojeg tijela. U tom je trenutku zazvonio telefon. Posegnula sam za njim i podigla slušalicu. Dobro sam znala tko je s druge strane. Iako smo u braku bili skoro pet godina, činilo mi se da me Janko voli kao i prvog dana.

Uvijek sam bila otvorena i direktna

Ljubavi, kako si? – čula sam njegov nježan glas s druge strane.

Nasmiješila sam se, sanjivo se rastežući. Već sam neko vrijeme provela u istom položaju, pa su mi se udovi ukočili. Prebacila sam nogu preko noge i obratila pozornost na ono što mi je on govorio. Nježne riječi koje su dopirale s druge strane samo su pojačale moj osjećaj usamljenosti. Nisam ga vidjela skoro deset dana, a to mi je bilo previše dugo. U posljednje vrijeme njegova su putovanja postajala sve češća i sve duža, a telefonski pozivi nikako nisu mogli nadomjestiti njegovu blizinu.

– Kada ćeš se vratiti? – prekinula sam izljev nježnih riječi koje je ponavljao svaki put kada bi nazvao.

Nastala je malena stanka koja nije bila nimalo prijatna. Skoro sam mogla zamisliti njegovo lice kako se ukočilo od iznenađenja, i kako grozničavo razmišlja. Uvijek je bilo tako kada bi bio zatečen mojim pitanjem, a ja sam bila direktna i nikada nisam zaobilazila istinu niti sam je voljela uljepšavati na bilo koji način. Često me je to mnogo koštalo, ali mi to i nije bilo toliko važno. Oduvijek sam imala svoja pravila po kojima sam živjela i nikada se ni na koga nisam obazirala. Janko je to znao, ali sam ga nerijetko puta uhvatila da je ipak zatečen. Ja nisam bila od onih žena koje su iza slatkih riječi i nevinog osmijeha krile otrov, već sam bila izravna i direktna, što je Janka i privuklo k meni.

– Za nekoliko dana – rekao je tiho, jer je znao da je upravo izgovorio riječi koje ja ni u kojem slučaju nisam htjela čuti.

– Nedostaješ mi – rekla sam sneno i pozdravila se s njime.

Prestala sam izlaziti iz kuće

Alkohol mi je bio važniji od braka

Alkohol mi je bio važniji od braka

Osjećala sam da se u posljednje vrijeme pomalo udaljavamo i da je svatko na neki način živio svoj život. On je bio po poslovnim putovanjima, a ja sam sama provodila večeri s čašom u ruci. Morat ću s njim porazgovarati o tome. Dijete bi bilo idealno rješenje, i ja sam u posljednje vrijeme sve češće razmišljala o njemu. Ono bi mi popunilo prazninu i na neki način bi bio kruna ljubavi koja mi se činila da će biti vječna.

U idućih nekoliko dana skoro da i nisam izlazila iz kuće, osim onda kada sam morala uzeti nešto za pojesti i popuniti zalihu pića koja se je opasno smanjivala. Kad je Janko došao, ja sam već bila više nego opuštena. Došao je nenajavljen, tako da nisam uspjela oprati zube, a nisam mogla izbjeći ni poljubac koji je bio toliko strastven i pun želje. Nakon samo nekoliko sekundi se odmaknuo i pogledao me izravno u oči.

– Pila si, Renata? – u glasu mu se nazirala ljutnja kojoj ja nisam mogla znati razlog.

Klimnula sam glavom, jer nisam mogla poreći ono što je bilo očito. Odmaknuo se od mene i lagano me odgurnuo. Lice mu je postalo crveno od ljutnje. Kao da nije mogao vjerovati da mu se ovo događa. Već me je nekoliko puta upozoravao da malo pripazim, jer bi sve moglo izmaći kontroli, a ja bih mu se samo nasmiješila kada bi to spomenuo. Ispijanje pića prije spavanja je bio način da se malo opustim, a on to kao da nije želio shvatiti. Za njega je to bio korak k pijanstvu, a ja sam bila daleko od toga, tako sam se barem tješila. Ništa lošeg nisam vidjela u tome. On se opuštao uz večere i izlaske, a ja sam ostajala kod kuće. Kao da po tom pitanju nije imao razumijevanja za mene.

– Samo dvije čašice – rekla sam mirno, pažljivo promatrajući svaku promjenu na njegovom licu. Činilo mi se da se ukočio i da mu nije nimalo drago to što je čuo. Imao je strašnu averziju prema piću, možda stoga što je kao dijete morao podnositi torture pijanog oca. To je sigurno i bio razlog njegove netolerancije.

– Znaš kako to ide kod pića, kao i kod svake ovisnosti. Jedna čašica je dovoljna neko vrijeme, pa zatim dvije, pa tri, i to prelazi u naviku bez koje se ne može. Ne želim da piješ – bio je čvrst u odluci da me na vrijeme spriječi.

Zašto nije želio dijete sa mnom?

To mi je bilo na neki način smiješno. Možda mi je čak bilo i simpatično. Voljela sam ga, ali kao što je i poznato, muškarci i žene su bili dva svijeta koji se nikako nisu mogli razumjeti u nekim stvarima. Ljubav u svakom slučaju nije garantirala opstanak braka. Ako se s vremenom ne razvije još mnogo popratnih osjećaja, sve je to kratkog vijeka. Malo sam bila i razočarana njegovim pristupom. Nije me danima vidio, i umjesto da izgara od želje, on je bio pun prigovora i nezadovoljstva.

– Ja nisam ovisnik – žestoko sam mu se usprotivila.

Na moje iznenađenje, Janko se odmaknuo nekoliko koraka i krenuo prema stolu. Uzeo je bocu koja se nalazila na njemu i otvorio je. Svu je tekućinu prolio u sudoper, na taj način iskaljujući bijes koji se u njemu nagomilao. Bila sam šokirana. Neke sam mu stvari mogla dozvoliti, ali neke i ne. On je upravljao mojim životom, a sve to u ime ljubavi. Kad me toliko voli, zašto onda ne želi dijete sa mnom? Zašto je uvijek pun izlika da se ne dogodi trudnoća? Objašnjenje mu je bilo da me želi samo za sebe, a ja sam sve manje vjerovala u to. Uz ljubav ide i želja za potomstvom, a kod njega je nije ni bilo. Lako je njemu bilo. On je već imao dijete iz izvanbračne veze, a to je još dodatno opteretilo naš odnos. Nisam se previše obazirala na to, ali mi je ipak ponekad smetala ta činjenica. Uvijek je govorio da treba biti siguran, a dok se on odluči, moj će biološki sat odavno prestati otkucavati. Imala sam još vremena, mnogo godina, ali ja sam željela prekratiti samoću i imati dijete osobe koju sam voljela.

– To ćeš poricati i ako dođeš u situaciju da se ne rastrježnjuješ.

I nisi svjesna kojom paklenom stazom hodaš – rekao je mirno, opasno mirno, što je kod njega značilo nekakvo zatišje pred oluju koja će bez sumnje uslijediti.

– Ja nisam dijete da ti upravljaš mojim postupcima. Ako mi se bude pilo, pit ću, a ti mi ni u kojem slučaju to nećeš određivati – planula sam i ne znajući što govorim, jer mi je ljutnja na neki način poremetila razborito razmišljanje.

– Mogu to tolerirati neko vrijeme, ali ako me dovedeš u situaciju da se ne možeš kontrolirati, bez imalo grižnje savjesti ću zatražiti razvod braka – ljutio se.

– Ti me ucjenjuješ! – gotovo sam vrištala, što i nije bilo svojstveno meni.

– Nazovi ti to kako hoćeš, ali sam ovo najozbiljnije mislio.

Alkohol mi je bio bijeg od samoće

Nakon tih riječi, okrenuo se i otišao pod tuš. Između nas je zavladala šutnja. Oboje smo se durili. Svatko od nas je smatrao da ima svoje razloge i da je on taj koji je u pravu, a nijedno od nas nije bilo. Trebali smo pronaći kompromis, a on mi nije dao ni da pokušam izgladiti situaciju. Sve je vidio crno ili bijelo, a svu paletu boja koja se nalazila između te dvije osnovne, kao da nije ni pokušavao vidjeti. Znala sam da ponekad zna biti i te kako tvrdoglav, ali sam znala i ja. Ako mi on bude branio da pijem, to će samo polučiti suprotan efekt od onog kojeg je želio. On to kao da nije shvaćao. U poslovnom je svijetu briljirao, ali je u privatnom bio potpuni invalid. Mislio je da će s nekoliko lijepih riječi sve riješiti, a to je bilo smiješno. S problemima se trebalo uhvatiti u koštac, a ne ih stavljati pod tepih. Zar je on mislio da je naš brak idealan? Sve više sam bila sama, a on to kao da nije želio razumjeti. S njegove strane gledišta, imala sam sve, a on se za to potrudio. Da, bila je istina da sam materijalno bila osigurana, da smo imali za luksuzan život, ali novac nije mogao ugrijati moj krevet, nije me mogao zagrliti niti popuniti prazninu koja bi nastala kada bi on otišao na put. I pored ljubavi koja je bila neosporna, barem sam ja tako mislila, ali više ni u to nisam bila sigurna nakon riječi koje mi je izgovorio. Vrlo olako me je ucijenio. Piće ili brak? Lako bi me se odrekao, i s obzirom koliko vremena provodi sa mnom, to nije bilo ni čudo.

– Želiš li večerati? – pokušala sam promijeniti temu i zanemariti riječi koje je on izgovorio, i koje su me jako duboko povrijedile.

– Nije mi do ničega – bio je otresit.

Slegnula sam ramenima. Nisam ga razumjela. Nježnost je zamijenila osornost. Još nikada nije bio takav. To sam mogla pripisati napornom poslu, ali i njegovom navodnom šoku zbog pijanstva. Sve više mi se činilo da je to samo izlika i da je on napokon počeo pokazivati pravo lice. Bezvoljno je sjeo, tupo zureći u neku točku koja je samo njemu nešto značila. Imala sam dojam da jednostavno gleda i da ne misli ni o čemu. Nije me previše zabrinjavalo njegovo ponašanje. Lako ću ja to popraviti. Žena je bila kraljica u krevetu, i upravo tu su se dobivale najveće bitke, čak i ratovi. Ni meni nije bilo do svađe, niti sam je željela. Nisam bila od onih osoba koje su tjerale mak na konac, ali nisam isto tako bila ni zlopamtilo u tolikoj mjeri da neke stvari ne bih mogla zaboraviti, ili barem potisnuti iz svoje glave na neko vrijeme.

– Idem pod tuš – rekla sam s malenom dozom nelagode.

U kupatilu sam ostala dugo. Nekako mi se baš i nije izlazilo van. Nije me oduševljavala ideja da vrijeme provedem s Jankom koji je bio u posebnom raspoloženju. Ali, nisam mogla ni odugovlačiti u nedogled. Kad sam izišla, on je već sjedio na balkonu. Imala sam dojam da je to namjerno učinio da me izbjegne.

Slegnula sam ramenima i otišla na spavanje. Satima sam bila budna, ali Janko nije dolazio. Nisam mogla skriti razočarenje. Umjesto da utažimo želju, da učvrstimo našu ljubav, on je pravio pravu dramu oko jedne sitnice koja je bila beznačajna u tolikoj mjeri da nije bila vrijedna ni spomena. Bila sam ljutita, povrijeđena, ponižena, i nisam se osjećala nimalo bajno. Njegova ljubav bila je na kušnji, barem je on tako mislio, a već je bio spreman pasti na prvoj stepenici, prvom problemu kojeg ja i nisam smatrala toliko važnim. Ne znam kada sam zaspala. Cijelu večer sam se nemirno okretala. Jedva sam odolijevala iskušenju da ustanem i vidim gdje se on nalazi, ali nisam željela iz principa. S moje točke gledišta, on je bio taj koji je pogriješio, a ne ja. Samo mi je naturivao osjećaj krivnje, ali ga ja nisam imala.

Kad sam se ustala, sunce je bilo visoko na nebu. Krevet do mene nije bio ni taknut. Osjetila sam žalac bijesa. Sva ona predstava imala je pozadinu, a na meni je bilo da je otkrijem. Ako nije u pitanju bila neka druga žena, što bi moglo biti? Samoj sam sebi postavljala bezbroj pitanja, mučila se tražeći odgovore, ali bezuspješno.

Pila sam sve više iz čistog inata

Ušla sam u dnevni boravak, a Janko je već bio na nogama, ili uopće nije ni spavao. Izgledao je umorno, i ja sam ga veselo pozdravila. Umjesto odgovora uputio mi je mrki pogled koji je bio rječitiji od mnogo riječi. Ustao je i otišao u krevet. Bilo mi je smiješno njegovo ponašanje. Činilo mi se da imam posla s malenim djetetom koje se bez razloga duri.

I u idućih nekoliko dana komunikacija između nas bila je na jadnoj razini, skoro službena. Tih dana nisam okusila ni kapi pića, jer nisam željela praviti još veće probleme od onih koje sam imala. Ako je itko bio u iskušenju, bila sam ja. Zbog ljubavi sam se odrekla jedinog zadovoljstva kojeg sam imala, a on to kao da nije ni primjećivao. Zbog situacije koja je postajala sve nepodnošljivija, jedva sam čekala da ode na neki poslovni put. Ali, trebalo je proći još nekoliko dana dok sam ostala sama. Bilo je to moje pravo maleno slavlje. Odmah sam otišla u dućan, i tu sam večer nadoknadila za sve one dane koje nisam pila. Jednostavno mi uobičajena količina nije bila dovoljna. Prvi gutljaj me je pomalo trgnuo i počeo mi peći grlo, ali kada sam ga progutala, osjećala sam kako se prijatna toplina širi po mojem tijelu. Oči su mi bile poluzatvorene, a ugoda mi se sve više počela sviđati. Lagana opijenost samo me je opustila, i ja sam bila raspoloženija više nego u proteklih nekoliko dana. A još me je na to potaklo i Jankovo nerazumno ponašanje. Čim bih se sjetila kakav je bio, iz inata bih još i više pila. Doista sam pretjerala. Dok god je on bio na putu, ja se gotovo nisam ni trijeznila. Tako se naš brak nastavio. Sve je bilo nekako zategnuto, ne onako lijepo kao nekada, ali je funkcioniralo. Pila sam kradomice dok je on bio tu, a kad bi otišao, za mene bi to bila prava fešta. Nisam se previše zabrinjavala. Znala sam da mogu prestati kada poželim, ali se za sada nisam željela odreći tog jedinog zadovoljstva kojeg sam imala. Piće mi je bilo sve što sam imala i značilo mi je sve više. Mjesecima je to trajalo, ali ni Janko nije bio glup. Znao je jako dobro što ja radim, ali je neko vrijeme zatvarao oči pred istinom. Ni to nije moglo vječno trajati. Kada je on odlučio progovoriti, to se pretvorilo u pravu katastrofu koja je pomalo izmicala kontroli. Još me nikada nije udario, ali se tog dana iznenada vratio s puta, jer je u posljednje vrijeme sve češće tako dolazio. A ja sam bila pijana u tolikoj mjeri da to nikako nisam mogla od njega skriti.

– Što trebam uraditi da se ti opametiš? – došao je do mene i snažno me pljusnuo.

Bio je to njegov način da izbaci iz sebe sve ono što je mjesecima u sebi kupio, ali je napravio najgoru moguću stvar koju je mogao učiniti u tom trenutku. Nije me udarac bolio koliko činjenica da je on to učinio. Vrhom dlana prešla sam preko lica. Sve je bridjelo, ali me je najviše boljela činjenica da se ponašao kao prava muška kukavica.

– Rekao sam ti da ne piješ! – derao se iz sve snage, unoseći mi se u lice.

– A što tebe briga? – rekla sam kad sam se donekle pribrala od šoka.

– Moja si žena – rekao je, a ja sam znala da je to jadan razlog kojim se pravdao.

– Žena sam ti? – počela sam se histerično smijati. – Muškarac ne tuče ženu, pa čak ni cvijetom, a ti si mene udario! – derala sam se.

Izaberi: ili ja ili opijanje!

A kako drugačije da te dozovem pameti? Pokušao sam na sve moguće načine. Upozorio sam te, tolerirao sam tvoje ispijanje pića koje si kradom pila misleći da sam ja tolika budala da neću niti primijetiti što se oko mene zbiva. Varaš se, Renata. Mislio sam da ćeš se opametiti, ali su to bila uzaludna nadanja koja nisu imala nikakve osnove. Sada se doista ne šalim. Ako se ne ostaviš pića, zatražit ću razvod, a ne želim to. Volim te, ali neću dozvoliti da u ime ljubavi od mene praviš budalu i da uništavaš ovaj brak na način na koji ti to neprestano radiš. To nije u redu. Sada sam doista smrtno ozbiljan: ili piće ili razvod! Ili ćeš biti ona osoba koju sam ja oženio i koju sam obožavao do samog neba ili se ubijati u boci.

Izbor ti nije pretežak. Ako me voliš, poslušat ćeš me, ako ne, onda je bolje da prekinemo ovu maškaradu koja sve više sliči pravom cirkusu, a ne braku. Spominješ dijete, a kakva ti to misliš majka biti? Zar o meni misliš kao o posljednjoj budali? Što misliš kako bih se ja osjećao kada bih ostavljao dijete uz osobu koja bi neprestano bila pijana? – okrenuo se od mene, ali sam ipak vidjela da su mu se oči napunile suzama.

Krenula sam prema njemu. Tek mi je u tom trenutku postalo jasno koliko ga boli ovo moje ponašanje i kolike je traume imao iz djetinjstva. Na neki način je bio u pravu. Ja sam bila ta koja mu je pokušala prići, te sam čak i zaboravila na pljusku koju mi je dao.

– Oprosti – tiho sam rekla i uhvatila ga za nadlakticu.

Trgnuo se kao da je doživio strujni udar. Naglo je povukao ruku.

– Ne prilazi mi. Zaudaraš u tolikoj mjeri da imam osjećaj da će mi doći loše – odbio me je na najgori mogući način.

– Idem prespavati u hotel. Razgovarat ćemo kada se rastrijezniš. Ovo doista nema nikakvog smisla, a nije ga ni bilo u posljednjih nekoliko mjeseci. Nisam od onih ljudi koji se zavaravaju. Ako ti je opijanje važnije od mene, onda je kraj neminovan – rekao je i izišao.

Samo je uzeo putnu torbu koju nije ni raspakirao, nije imao vremena za to. Bila sam izvan sebe od bijesa. Imala sam osjećaj da on preuveličava, da dramatizira i da ima sasvim drugačije namjere od onih koje je bio spreman učiniti. Svaka je medalja imala lice i naličje, tako se i meni činilo da je njegovo ponašanje imalo sasvim drugačije razloge. Kleo se u ljubav, a nije mu ni palo na um da se za tu ljubav i bori.

Molila sam ga za još jednu šansu

On je jednostavno želio prekinuti sve veze s prošlošću i nataviti kao da se ništa nije dogodilo. To je bio njegov način, ali ne i moj. Ljubav je za muškarce bila samo epizoda, ali je za ženu bila cijeli njezin život, njezino srce i duša. To nikako nisam mogla osporiti. Kad je otišao, ja sam nastavila piti. Kad može on raditi što mu se prohtije, mogu i ja, mislila sam. Uopće nisam ni išla spavati. Čekala sam da se on vrati. I dočekala sam, ali tek iza podneva idućeg dana.

Bila sam potpuno pijana, ali sam mislila da se to ni ne primijeti. Malo mi se ljuljalo tlo pod nogama, i to je bilo sve.

– Doista si nepopravljiva. Tebi nema pomoći. Ne znam što da uradim. Ostavio sam te samu da razmisliš, a ti si samo pila. Toliko ti značim ja, toliko ti znači ovaj brak i ljubav za koju sam mislio da će biti vječna. Kako li sam samo bio naivan! Ti tu ljubav ispijaš u čaši konjaka, jer ti sve ono što je sveto samo toliko vrijedi. Više nisi ona osoba koju sam oženio. Nekad si bila sasvim drugačija, vesela i puna života. Sada si poput prazne vreće. Pogledaj samo kako fizički izgledaš! Čini mi se da preda mnom stoji osoba koja je starija barem deset godina od žene koju sam volio. Ne možeš se kontrolirati. To je jače od tebe, ali nije od mene. Istina je da je ljubav velikodušna, no ja nemam namjeru provesti život u opraštanju i tvojem preodgoju. Izigrala si sve povjerenje koje sam ti ukazao. Ja sam za tebe bio samo osoba koju si povremeno viđala i koja ti je davala sigurnost, bio sam muž koji je neprestano bio na putovanjima. Tebi je to očito odgovaralo. Nisam tražio zahvalnost. Želio sam se brinuti za tebe, ali ovo ni u najstrašnijim snovima nisam očekivao – riječi su mu bile pune ogorčenosti, bijesa, razočarenja i bezbroj osjećaja koji nisu imali nikakve veze s ljubavlju.

Stajala sam ispred njega kao nekakav osuđenik. Na neki način, to sam i bila, samo toga još u potpunosti nisam bila svjesna.

– Daj mi još jednu šansu, molim te. Ostavit ću se pića – napokon su mi njegove riječi doprle do svijesti i napokon sam shvatila kako je doista krajnje vrijeme da se trgnem.

On nije imao namjeru opraštati do besvijesti. Iako sam bila pijana, shvatila sam da sam na kocku stavila sve ono do čega mi je stalo. Voljela sam ga, ali … Zašto sam počela piti? To ni sama nisam znala. U početku to je bilo onako, bez ikakvog razloga. Jednostavno mi je odgovaralo da su mi ruke nečim zaokupljene, a kasnije mi je to prešlo u naviku i počeo mi se sviđati taj varljivi osjećaj opuštenosti i bezbrižnosti. Sada sam doista bila u situaciji da priznam samoj sebi kako sam izgubila kontrolu nad svojim postupcima.

– Kojim si ti postupkom zaslužila da ti dam još jednu šansu? – nije se dao nagovoriti, a to me je bacalo u očaj.

– U ime ljubavi, valjda jesam …

– I ja sam to isto molio. U ime naše ljubavi si svašta radila. Ovo je kraj, i to prihvati – još uvijek nisam mogla vjerovati da on doista misli ono što je rekao.

Ubrzo sam se uvjerila da se ne šali. Počeo se pakirati, a ja sam samo nemoćno gledala kako u nepovrat odlazi naš brak i sve ono u što sam uložila nekoliko godina života. Odmah sam se rastrijeznila. Nevjerica je zamijenila pijanstvo. Tako olako je sve odbacio, a svu je krivicu svalio na mene. Dolazila sam u iskušenje da ga molim, da plačem, da vrištim, da se ponizim u tolikoj mjeri kao što se nikada nitko ponizio nije, ali sam samo skamenjeno promatrala ono što on radi. Gledala sam u propast svojeg braka. Po prvi put sam se našla oči u oči s njom, a nisam znala što da radim.

– Ne čini to – smogla sam snage te mu zavapila plačnim glasom.

– Nema više povratka na staro. Gotovo je. I meni je sve ovo teško, ali je najbolje sa staze pakla skrenuti odmah u početku, jer će kasnije biti sve teže i teže. Nema smisla da se borim protiv onog što ti voliš iznad svega. Ja sam to već prošao i dobro znam kuda sve to vodi. Nemam snage – rekao je bezizražajnim glasom.

Otišao je, a ja se nisam ni snašla. Ostala sam sama. Na neki način mi je i laknulo, samo na neki prikriveni način, ali kada sam svega postala svjesna, znala sam da mi se dogodilo ono čega sam se oduvijek pribojavala.

Moj je jedini grijeh bio u tome što sam bila osamljena i što sam na pogrešan način ubijala samoću. Sjela sam. Činilo mi se da je i posljednja snaga iscurila iz mojeg tijela.

Prolila je svo piće iz kuće zbog mene

Počela sam plakati, ali suze nisu mogle odagnati osjećaj boli i gubitka. Možda sam tek tog trenutka postala svjesna što mi se dogodilo. Ono što je trebala biti bajka, pretvorilo se u malenu tragediju. U dobru i zlu, obećao je, a to je njegovo obećanje prestalo onog trenutka kada je samo nešto što se mene tiče krenulo na loše.

U idućih nekoliko tjedana grcala sam u samosažaljenju, ali nisam prestajala piti. Osjećaj manje vrijednosti potkopavao je ionako labilnu odluku da prestanem piti. Tek sam tada imala razloga da pijem, i to sam obilato koristila. Pila sam, pila i samo pila. Jedan dan zbog ovog, drugi zbog onog razloga, i tako unedogled. Više se ni svojoj obitelji nisam javljala. Zabrinuli su se, i nisam se iznenadila kada mi je majka jednog dana pokucala na vrata. Kada me je vidjela, samo je kriknula. Odmah me je odvela pod tuš i pljusnula me po licu nekoliko puta.

– Jesi li bolesna? Kako to izgledaš? – upitala me je kada me je donekle osposobila za govor.

– Janko me napustio …

– I ja bih te ostavila da sam na njegovom mjestu. Pogledaj se – odvela me je do ogledala i prisilila me da dugo gledam u svoj odraz koji mi je bio skoro neprepoznatljiv.

S druge strane me je promatrala meni potpuno nepoznata osoba. Lice mi je bilo ispijeno i blijedo poput kreča. Plavičasti podočnjaci bili su najizražajniji na licu, a kosa je bila masna i bezlična. Ni koža mi nije izgledala zdravo. Imala sam osjećaj da mi je umjesto nje karton na licu. Bila je suha i zatezala me je.

– Za Boga miloga, što si to učinila od sebe? – ni ona još uvijek nije mogla doći k sebi od zaprepaštenja, iako je od njenog dolaska prošlo skoro nekoliko minuta.

– Učinila sam od sebe pravu budalu – rekla sam s osjećajem kajanja, ali i s odlukom da ovaj lik koji me je gledao iz ogledala vratim u stanje u kojem je nekada bio.

– Ne, nego osobu koju je vrijedno jedino sažalijevati – kruto je rekla i duboko uzdahnula.

Spakirala je moje stvari i odvela me u svoj stan. Bila sam poput marionete kojom je ona upravljala. Sve piće koje je bilo u kući, ona je prolila. Poput kopca je vrebala na svaki moj pokret. Sve i da sam htjela, nisam mogla piti.

– Ne možeš tako besciljno lutati po stanu. Odredi sebi cilj, prioritete za koje se vrijedi žrtvovati. Voliš li još Janka? – postavila mi je pitanje kojeg sam se samoj sebi bojala postaviti, jer bi me odgovor na njega još više unazadio. Istina je bila da sam ga voljela, možda više nego ikada. Poznato je da nikada i ne znamo cijeniti ono što imamo, te da to naučimo tek kada izgubimo.

– Naravno da ga volim – rekla sam bez imalo razmišljanja.

– Onda se bori za njega, ali prije toga moraš dobiti bitku nad samom sobom, nad svojom ovisnošću, a ako misliš da nisi sposobna, onda se prijavi na neki tretman za odvikavanje – njene su me riječi pogodile mnogo više nego išta do tog trenutka. Zar je do toga došlo? Mislila sam da se to meni ne može dogoditi, a samo sam tonula u ponor.

U idućih nekoliko dana krize su postajale sve jače. Preznojavanje, nagli valovi vrućine, tijelo koje se treslo i koje je tražilo ono na što je bilo naviklo, ali sam stiskala zube i sve to izdržala. Nije mi bilo lako, daleko od toga. Imala sam cilj. Željela sam vratiti život kojeg sam prije imala i to me je tjeralo da ne odustanem. Nisam htjela biti jedna od onih koje su završavale na ulici, i koje su bile dno samog dna. Željela sam život, pravi život, a još uvijek sam imala vremena da popravim sve ono što sam krivo napravila.

Sada, nekoliko mjeseci nakon tog dana, činilo mi se da sam napokon uspjela. Snagom volje sam postigla to da imam alkohol u kući, ali ne pijem. Tako sam ponosna na sebe, jer je to moje najveće djelo koje sam učinila, najveća usluga samoj sebi.

S Jankom sam stupila u kontakt i on me podržava u mojem nastojanju. Čini mi se da me još uvijek voli, ali ne želim brzati s nikakvim zaključcima da se ne bih jednog dana razočarala. Osjećam da za nas još uvijek ima nade i da propao brak možda bude značio i početak novog odnosa koji će biti mnogo kvalitetniji od prethodnog, jer ćemo oboje moći izvući pouku iz pogrešaka koje smo napravili.