Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Čim sam ga odbila, počeo me ponižavati

Bruna, imaš nove traperice – rekao je Anton, moj šef.

– Dobro mi stoje, zar ne?

– Pa, čuj, neki bi rekli da ti u njima guza izgleda izvrsno. Ali, ti znaš da ja više volim cure s dobrim grudima – kazao je aludirajući na moje skromnije poprsje.

Kad je Anton stigao u našu agenciju za nekretnine, ja sam već bila etablirana djelatnica. Kupci su mi se s pravom, jer dobar glas se daleko čuje, obraćali s povjerenjem. Bili su zadovoljni jer su uvijek dobili ono što su tražili, a i prodavači kuća ili stanova bili su zadovoljni jer su pristojno zaradili. I papirnati dio posla uvijek sam odradila besprijekorno. Nisam sklapala sumnjive poslove, nisam surađivala s takozvanom građevinskom mafijom, u mojim poslovima sve je bilo čisto.

Onda je stigao Anton. Zgodan poput Johnnyja Deppa, šarmantan i zabavan, dobro odgojen. Možda on i ja i ne bismo otpočetka radili skupa, ali ja sam bila tek dvije-tri godine starija i odrasli smo u istom kvartu, znali se odmalena. Bilo je nekako prirodno da ga upravo ja uputim u tajne posla. Kao i u još neke možda važnije stvari: tko ima kakve navike, tko voli, a tko ne voli da mu se supruga pohvali.

Upijao je moje riječi kao spužva vodu i vrlo brzo počeo napredovati. A ja sam, kad god je trebalo otputovati nekamo izvan grada, za suradnika uvijek odabirala njega. Prepuštala sam mu i vožnju jer mi se tijekom putovanja nisu slušali oni glupi muški prigovori: pazi, pretekni, daj žmigavac i slično.

Anton i ja vrlo smo brzo postali više od suradnika. Za početak, obnovili smo prijateljstvo iz djetinjstva. Priznao je da mi se divio jer sam osvajala najveće frajere u kvartu. A ja sam mu priznala da sam mnogima od njih bila samo prijateljica uz pomoć koje su dolazili do željenih djevojaka.

– Dobro da znam da si spremna pomoći i u takvim situacijama — komentirao je.

Na jednom od naših službenih putovanja maltretirala ga je Bojana, jedna od naših potencijalnih poslovnih suradnica. Tijekom cijele službene večere, naočigled svih, davala mu je do znanja da očekuje da noć završe u njezinoj sobi. Anton mi je namignuo, što je inače bio naš dogovor kad je trebao moju pomoć da ga spasim od napasnice koja je potpisivala poslovne ugovore u krevetu.

Čim smo se maknuli od stola i bili u manje formalnoj atmosferi, ja sam ga zagrlila, dala mu poljubac u obraz i pitala ga što želi da mu donesem za piće.

– Dušo, ti odluči. Ono što ti najviše voliš sigurno će se svidjeti i meni – odgovorio je.

Znala sam da voli votku sa sokom pa sam donijela dvije. Kucnuli smo se, otpili gutljaj iz čaše, a onda sam mu zavukla ruku u košulju i pomazila ga po prsima.

– Nadam se da će ti prijati. Sad i malo kasnije – rekla sam.

Muškom dijelu društva predstava se svidjela, Bojani baš i nije. Ali najvažnije je da smo posao s Bojanom ipak sklopili.

Nakon nekoliko rundi pića Anton i ja smo zagrljeni krenuli prema hotelskim sobama. Pred vratima moje sobe zahvalio mi je što sam mu pomogla da se riješi napasne babe, a onda se malo zaljuljao na nogama i, ne znam je li slučajno ili namjerno, oslonio na mene.

U to vrijeme ja sam upravo prekinula dugu vezu i nisam bila spremna uletjeti u neku novu. Antona sam smatrala toliko dobrim prijateljem da smo se jednom na taj račun čak i šalili.

– Antone, kad ja baš dugo ne bih imala dečka, bi li ti uletio kao prijateljska pomoć, mislim, ono, da ne moram pomoć tražiti u trgovinama sa seksi opremom za samce? – upitala sam ga tada.

– Bruna, ne budi smiješna. Ti uvijek možeš naći prvu pomoć – odvratio mi je.

Međutim, tada, pred mojom hotelskom sobom, činio mi se tako nestabilnim da sam mu ponudila da ga otpratim do njegove sobe:

– Ma, ne budi smiješna. Pusti me da desetak minuta prilegnem na tvom krevetu i bit ću sasvim u redu – inzistirao je.

Ušli smo u moju hotelsku sobu. Pitala sam ga želi li da naručim čaj, a on je predložio nešto konkretnije.

– Daj, otvori taj mini bar, ja ću platiti sve što popijemo. Natoči mi još jednu votku. I daj si i ti nešto popij! I uključi neku glazbu, sigurno na televiziji ima neki program s glazbom – rekao je Anton.

Učinila sam kako je htio. Pronašla sam neki strani program sa soul i jazz glazbom i tako smo ležali na krevetu i pijuckali.

– Ne misliš li kako je ovo vrlo seksi glazba? – pitao me u jednom trenutku.

– O da, kao stvorena za ples u krevetu – odgovorila sam bez razmišljanja. U tom se trenutku Anton okrenuo prema meni i počeo me ljubiti.

Bila sam željna, ne znam više čega, muškog dodira ili samo nježnosti, ali prepustila sam se. Mazili smo se, pijuckali, a onda na kraju i postali jedno tijelo. Ne i jedna duša.

Iako je ta noć među nama bila čarobna i daleko od toga da nije bio dobar ljubavnik, ali nisam se zaljubila u njega. Bio je to, kako bi Anton rekao, “one night stand”, što
bi u prijevodu značilo seks za jednu noć. Sljedećeg jutra istuširali smo se zajedno u kupaonici moje hotelske sobe i vratili se poslu.

Opet smo bili samo dobri suradnici i prijatelji. On je pronašao djevojku kojom se vrlo brzo i oženio i dobio sina, a ja sam bila u nekoj labavoj vezi. To je potrajalo godinu, čak možda i dvije.

Onda je naš šef Martin odlazio u mirovinu. Svoj je posao htio ostaviti nekome kome vjeruje. Mjesto je prvo ponudio meni. Ali meni se nije dalo baviti papirologijom, plaćama, otkazima ili primanjima novih ljudi.

– Martine, hvala vam na povjerenju, ali ja sam najsretnija na terenu, kad radim s ljudima. No Anton, on bi vas mogao naslijediti – predložila sam i ne sumnjajući što bi se iz toga moglo izroditi.

Šef je u nedoumici zavrtio glavom, ali je nekoliko dana kasnije ipak odlučio onako kako sam mu savjetovala. Proglasio je Antona svojim nasljednikom i tako je postao šef svima nama.

Ljubomorni partner

Prvih nekoliko mjeseci, dok je stari šef redovito dolazio u kontrolu, sve je bilo u savršenom redu. U to vrijeme i ja sam promijenila dečka i bila uvjerena da sam našla čovjeka svog života, planirala s njim budućnost. A Anton je mene i Renata pozvao na krštenje svoga sina. Ja sam i dalje obavljala najvažnije poslove za našu agenciju. Medutim, Renato bi, ne znam je li iz ljubomore ili samo posesivnosti, poludio kad god bih ostala dulje na poslu. U tih sat ili dva što sam dulje ostala nazvao bi i desetak puta, na što je Anton šizio.

– Gle, Bruna, ako razgovaraš sa svojim dečkom, ne možeš obavljati posao za agenciju. Daj mu nekako objasni da smeta – isprva je ljubazno objašnjavao.

Uspjela sam nekako objasniti Renatu da mi njegovi pozivi smetaju u poslu, ali onda je dolazio i sjedio kraj mene. Istina, šutio je i čitao novine ili kakav časopis, nije se upuštao u razgovore ni s kim, ali bio je strano tijelo u uredu. Moram priznati i meni.

– Objasni mu nekako da mu nije mjesto među nama – govorio mi je Anton.

– Pokušat ću – odgovarala sam.
– Ako ne uspiješ, imaš ozbiljan problem – rekao mi je Anton. Shvatila sam to kao prijateljski savjet.

Pokušavala sam svome dragom objasniti da ne može samo tako banuti u naš ured i stražariti kraj mene, ali on to nije prihvaćao. A tek kad smo Anton i ja opet otišli na jedan službeni put, nastala je prava drama. Mobitel sam morala imati uključen zbog poziva drugih poslovnih partnera, ali umjesto njih Renato me nazivao svakih pola sata. Došlo je do toga da sam telefon morala isključiti. Renato je poludio, dok je Anton, začudo, to prihvatio vrlo mirno.

– Znaš da to za posao nije dobro, ali nisi imala izbora. No, hajdemo na večeru da se malo smirimo – predložio je.
Pristala sam, i ne sluteći da oženjeni Anton, otac malog sina, ima još neke namjere. Nakon nekoliko čaša vina, predložio mi je da ponovimo onu našu nekadašnju avanturu. Blago rečeno, ostala sam šokirana.

– Bruna, moj je brak čista katastrofa. Sa ženom se svađam oko toga gdje stoje čaše za goste, a gdje one iz kojih mi svakodnevno pijemo vodu, treba li maloga kupati prije ili poslije dnevnika, hoćemo li kupiti istarski ili drniški pršut, hoćemo li sapune kupovati ovdje ili ondje… Ma, što da ti kažem? Moj se ideal braka pretvorio u čisti užas. Izmišljam poslovne večere barem dva-tri puta tjedno samo da ne bih bio kod kuće. Planiram uskoro pokrenuti brakorazvodnu par nicu – izjadao mi se.

– Iskreno, ni ja se ne osjećam dobro u svojoj vezi. Renato me psihički maltretira. To što ja doživljavam, pravo je zlostavljanje. Čak sam ga uhvatila da mi kopa po mobitelu. Ne znam što je tražio, valjda poruke nekog nepostojećeg ljubavnika – nisam ni ja ostala dužna u jadikovkama.

– Shvaćam te – pogladio me po ruci i ja sam znala da ćemo opet završiti u krevetu. Ni ta noć, ma koliko smo oboje bili pripiti, nije bila loša. ali i dalje sam Antona doživljavala samo kao dobrog prijatelja.

Koji tjedan nakon toga Renato i ja smo prekinuli. Anton je još ostao u braku. Nije da sam ovaj put htjela vezu s njim, ali trebalo mi je prijateljsko rame za plakanje. On mi ga nije pružio. Bio je zauzet osvajanjem djevojaka za jednu noć.

– Ako slučajno vidiš moju ženu, javi mi. Ne dođe li, ja ću se pojaviti s novom curom – molio me kad god bismo bili izvan ureda.

Ja sam, ne znam ni sama zašto, pristajala na to. Sljedećih nekoliko mjeseci nisam imala stalnog partnera, ali nisam više pristajala na seks s njim. Nije mi zamjerao, štoviše i dalje mi se povjeravao.

Loading...

Onda sam se ja opet zaljubila. Igor je bio nekoliko godina mlađi od mene, ali svježe rastavljen. Bio je sušta suprotnost Renatu. Nosio me poput kapi vode na dlanu, naprosto sam procvjetala. I inače sam uvijek pazila na svoj izgled i bila dotjerana, i to vrlo decentno jer sam smatrala da u mom poslu, osobito kad ste žena, i izgled ima važnu ulogu. S tom ljubavi koja se odražavala na mom licu izgledala sam naprostot savršeno.

S Igorom mi je bilo lijepo, ali imao je jednu veliku manu. Za život je zarađivao dilajući drogu. Malo-pomalo i ja sam postala jedna od njegovih redovitih mušterija. Kad je zatražio skrbništvo nad djecom iz prvog braka, jer je i njegova bivša supruga bila narkomanka. ostavio me. To me je prilično potreslo. Više nismo bili par, ali Igor je ostao moj diler. Tugu što sam ostala bez njega rješavala sam drogom. U međuvremenu se Anton razveo.

– Bruna. jednom si me u šali pitala bih li ti pomogao da ne moraš tražiti usluge iz trgovina seksi opremom.
Bi li ti sada pomogla meni? – pitao je kad je jedino meni povjerio da se rastao.

– Iskreno, ne bih. Rekreiram se i znojim u fitness centru koji je nedavno otvoren u mojoj zgradi – rila sam.

Da sam znala da će taj odgovor povrijediti njegov muški ego, možda bih reagirala drukčije. No, u tom trenutku ja zapravo nisam ni razmišljala o tjelesnoj rekreaciji nego samo o tome kako ću nabaviti novac za novi gram droge.

Nakon tog mog odgovora Anton je promijenio svoje ponašanje prema meni. I dok sam do tada bila njegova miljenica, sad me na sastancima redovito ponižavao pred mlađim suradnicima.

Bez obzira na moju ovisnost, o kojoj se u poduzeću već počelo šuškati, isprva mi je još davao važne poslove, koje sam odrađivala besprijekorno. Ali, s vremenom sam dobivala sve manje važne zadatke. Nisam se bunila, jedino mi je bilo važno zaraditi dovoljno novca da se, kako se to narkomanskim rječnikom kaže, barem “poravnam”, što će reći da ne budem “ušlagirana” do daske nego tek toliko da mogu normalno funkcionirati. Trudila sam se, da tako kažem, oko svoje “fasade”, nastojeći time prikriti svoju ovisnost. Ipak, nisam dugo uspijevala.

– Bruna, s tobom se nešto događa. Priznaj mi što je, ako mogu, pomoći ću ti – rekao mi je jednom Anton.

– Ma, ništa. Poput svih žena patim zbog još jedne promašene ljubavi — odgovorila sam.

– Možda se možemo međusobno tješiti – ponudio je Anton.

– Ne, Antone! Ti mi ne možeš biti utjeha – odbila sam ga.

Nakon ovog, još jednog odbijanja stvari su se za mene naglo počele mijenjati. Više nisam dobivala niti jedan važan posao. Sveo me na agencijskog kurira. Čak ne niti na tajnicu. Preko noći postala sam osoba koja je raznosila poštu mlađim suradnicima.

– Trebala bi ga prijaviti, pa ipak si ti stručnjak u onome što radiš – rekla mi je jednom zgodom kolegica Jelena, koja nije znala za moju ovisnost.

– Ne želim stvarati zlu krv u našoj maloj agenciji. Stvari će se kad-tad srediti – odgovorila sam joj gotovo grubo. Jelena više nije načinjala tu temu.

Ja sam se i dalje drogirala, sada i kako bih zaboravila nevolje na poslu. Međutim, još sam uvijek dovoljno dobro zarađivala da sam si mogla priuštiti različite kozmetičke tretmane koji su zaglađivali moje drogom narušeno tijelo. Uvijek sam bila vitka, ali postajala sam sve sličnija anoreksičarkama.

Šef me sada već kinjio za svaku sitnicu: ili sam prečesto odlazila na pauzu za pušenje, ili sam jela sendvič iznad važnih dokumenata, ili sam pila previše kave, ili sam bila neprimjereno odjevena, ili se nisam dovoljno dobro našminkala… Svakog dana našao je bezbroj razloga zbog kojih bi me uvrijedio. Pa čak i kad bih donijela kavu iz kafića preko puta naše agencije, Anton bi imao primjedbi na kavu.

– Bruna, mnoge od nas učila si poslu, pa i njega. I svi vidimo kako se ponaša prema tebi. Ali, znaš kako je danas s poslom, nitko se ne usudi reći Antonu koju dobru za tebe. Ipak, pomoći ću ti koliko god budem mogla – savjetovala mi je kolegica Božena.

Otišla sam po savjet bivšem šefu Martinu. Iskreno sam priznala da imam velikih problema. Suznih očiju ispričala sam i da sam pogriješila što nisam prihvatila njegovu ponudu i postala šefica agencije, i da sam postala ovisnica o drogi.

– Dušo moja, pomoći ću ti da se Antona kazni za zlostavljanje žena u agenciji, ali se prije toga ti moraš riješiti svoje ovisnosti. Premda sam u mirovini, još imam dovoljno utjecaja da ti mogu pomoći – rekao mi je.

Pristala sam. Odveo me stručnjaku za ovisnike pa sam neko vrijeme provela u bolnici, na odjelu za odvikavanje, a potom i kod svoga drugog prijatelja psihijatra na terapijske razgovore. Na bolovanju sam bila nekoliko mjeseci. Nisam otišla u komunu jer su se liječnici, neovisno jedan o drugome, složili da bih mogla uspjeti vratiti se na pravi put i bez toga. Martin je povukao i sve veze kako tijekom bolovanja ne bih dobila otkaz. Čime je on zaprijetio Antonu, vjerojatno nikad neću doznati, ali uspio je.

Kao nova

Kad sam se poslije liječenja vratila na posao, a Martin se trudio da cijelo vrijeme ostanem u tijeku sa svime što se događa, izgledala sam izvrsno. Imala sam besprijekornu liniju, a proljepšao mi se i ten jer se organizam pročistio od otrova kojima sam ga punila. Promijenila sam i frizuru. Svoju nekad vrlo dugačku kosu dala sam ošišati, što me je, kažu mi bliski ljudi, pomladilo za barem desetak godina.

– Bruna, imaš li koji paketić droge da podijeliš po agenciji – pozdravio me Anton kad sam prvi radni dan došla na posao. Nije više bio šef, a zašto je smijenjen, nisam se usudila pitati.

– Što ja imam u torbi, to nije tvoj problem. Nemaš nalog za pretres, na svu sreću. Kolegama bih možda ponudila malo kad bih mislila da će im koristiti. Ali iz iskustva znam da šteti, a ne pomaže – odbrusila sam mu.

Kolege u agenciji su se zasmijuljili, a Anton je bijesno otišao za svoj stol. Tim neizravnim priznanjem da sam imala problem s drogom i da sam ga riješila, priskrbila sam si poštovanje kolega, čak i onih koji su me otpisali.
Nedugo nakon što sam se vratila na posao, tražio se novi šef naše agencije. Izabrali su mene, gotovo jednoglasno. Tek Anton i nekolicina njegovih pristaša bili su protiv.
Razmišljala sam nekoliko dana bih li mu vratila istom mjerom, ali odlučila sam drukčije. Nisam ga degradirala u dostavljača, kao što je on to meni svojedobno učinio, naprotiv, davala sam mu zahtjevne poslove. Ali, kako je dugo šefovao, nije više imao iskustva u radu s klijentima i nije mu išlo najbolje. Razmišljala sam i bih li mu upropastila vezu s desetak godina mlađom ženom, u koju je tada bio zaljubljen i planirao novi brak. Bih li mu priprijetila da će ostati na poslu samo bude li moj seksualni rob.

Ali, svoj sam revanšizam vrlo brzo smirila. Davala sam mu samo one zadatke koje je on, kao bivši šef agencije, morao izvršavati kao od šale. A kad ni to nije uspijevao, nisam mu smanjivala plaću, nisam ga ni na koji način kaznila. Upravo se takvim mojim ponašanjem osjetio poniženijim nego da sam činila suprotno.

– Bruna, upropastit će nas Anton. Morat ćeš mu dati otkaz – rekla mi jednom zgodom Božena nakon što je radio sve lošije.

Štoviše, počeo je kasniti na posao, a odlaziti mnogo prije isteka radnog vremena. Izostanke je opravdavao nepostojećim sastancima. Ali ja, koja sam iskusila što je to kad te šef maltretira, nisam željela biti poput njega. Dapače, htjela sam dokazati i njemu i sebi da se može, dapače mora, funkcionirati na drukčiji način.

Vjerojatno mi je u tome pomoglo i to što sam pronašla, ovaj put za ozbiljno, ljubav svog života. Dario mi se ukazao posve slučajno. Sreli smo se na jednom poslovnom sastanku. I on je imao agenciju poput ove u kojoj sam ja radila. Danas su naše agencije, kako se to moderno kaže, sestrinske firme. Radimo skupa: on je šef u svojoj firmi, ja u svojoj. Uspjela sam podići efikasnost svojih zaposlenika tako što su plaćeni po učinku. A kad su radnici zadovoljni, zadovoljan je i poslodavac. Nitko sam ne može ništa i niti jedan poslodavac ne bi trebao rezati zdrave grane na kojima sjedi. Ja to ne činim. Naprotiv, zdrave grane hranim, a loše pokušavam oporaviti dajući im drugu šansu. Jer, ako jedni i drugi uspiju, i ja ću, kao šefica firme, profitirati.

I, na kraju, pitate se što je s Antonom? Što je s tipom koji je komentirao moju stražnjicu u trapericama? Trula grana, čak i kad se ne trudite previše oko toga, otpadne sama od sebe. Anton je činio mnogo toga kako bi sabotirao rad naše agencije. Doznala sam da je neke vrlo unosne poslove doslovce prodao konkurentima. Sve dok jednog nije pokušao prodati Dariju, koji mi je za to, naravno, odmah rekao.

– Ljubavi, prihvati posao. Oboje ćemo profitirati, a Anton će sam sebe otpisati – rekla sam mu tada.

Imala sam pravo. Anton je nakon toga očekivao otkaz koji nije dobio, ali dobio je to da su ga ljudi počeli izbjegavati. Iz naše agencije više nitko s njim nije htio popiti ni kavu.

U njegovoj diskreditaci mi je, moram priznati, Dario uvelike pomogao. Svojim je klijentima vrlo uvijeno što bi se reklo, u celofanu objasnio kako taj Anton nij baš pouzdan partner za suradnju. Priča se, dakako proširila i po ostalim agencijama koje su se bavile nekretininama.

Anton je bio prisiljen sam ponuditi otkaz. Bio je uvjeren da će novi posao naći preko noći. No, prevario se još je na burzi. Ako će mu to pomoći, reći ću u njegovu korist kako je zapravo dobar prodavač, zna se umiliti kupcu.

Loading...