Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Hromom mužu branila sam igru sa sinom

Odrastala sam u obitelji koja je naoko djelovala normalno. Na žalost, bilo je puno problema. Odnos mojih roditelja bio je očajan. Otac je bio nepopravljivi ženskar koji to nije nimalo skrivao. Čak se znao i hvaliti svojim uspjesima kod žena i majka je bila duboko nesretna. Što se tiče odnosa prema njoj, otac je bio patološki ljubomoran. Vjerojatno sudeći po samom sebi. Majka nije imala prijateljica, odlazila je samo u nabavku hrane i potrepština za kuću i vodila mene i moju sestru u školu.

S nama je živjela i baka, očeva majka koja je bila izuzetno zahtjevna osoba. Očekivala je od moje majke da je opslužuje i zabavlja. Mama više nije željela izlaziti sa tatom na javna mjesta jer je naočigled buljio u svaku imalo zgodniju ženu i dobacivao ako nije bila u muškom društvu. Mislim da nije bila ljubomorna, nego se sramila. Nije bila zaposlena jer je otac zaključio kako je bolje da je kod kuće s djecom. Nije imala nikakav izvor prihoda osim novca koji je otac davao za troškove kućanstva.

S godinama takvog života mama je izgubila volju za dotjerivanjem. Nije ni imala nikada novaca da kupi sebi nešto jer je uvijek trebalo djeci ili nešto za kuću. Bila je duboko nesretna. Mojem ocu na poslu nije išlo dobro tako da je svoj bijes i nezadovoljstvo počeo iskaljivati na mami, meni i sestri. Urlao je za svaku sitnicu i sve češće tukao mamu.

Mijenjala sam dečke kao cipele

Sjećam se ne jednom kako bi sestra i ja izjurile iz kuće drhteći od straha da će ubiti mamu. Nama se činilo sve još strašnije jer smo bile malene. Preklinjale smo mamu da se rastane, ali nije htjela. Izvlačila se na svoju nezaposlenost, na naše školovanje i slično. Kako smo odrastale sestra i ja bivale smo sve samostalnije i malo vremena provodile u kući. Više nismo bile tako bliske. Ja sam nekako ispala zgodnija, tako su barem dečki govorili. Stalno sam se dotjerivala i cijele noći provodila po klubovima. Danju sam spavala. Sestra je željela što prije financijsku neovisnost da se može odseliti iz roditeljskog doma.

Počela je raditi odmah nakon srednje škole i naravno, odselila se. Rijetko smo se viđale. Nije imala veze sa mladićima i bila je dosta osamljena. U međuvremenu je završila fakultet uz rad i potpuno se posvetila profesiji. Mislim da je bila duboko traumatizirana odnosom oca prema majci i to je bio razlog njezine samoće.
Sa mnom je bilo potpuno drugačije. Ostala sam živjeti s roditeljima i počela studirati. Učenje mi ispočetka nije išlo obzirom da sam cijele noći lumpala. Dečke sam mijenjala kao cipele. Imala sam razvijenu strategiju kako ih što više i jače povrijediti. Namjerno sam birala one koji su slovili kao ženskari i koji su bili jako popularni kod drugih djevojaka. Znala sam ih zavesti i navesti ih da se zaljube, a onda bih prekidala. Moje prijateljice čudile su se što ne mogu izdržati u vezi dulje od mjesec, dva. Tada nisam ni bila svjesna da se takvim ponašanjem zapravo podsvjesno osvećujem ocu zbog njegova ponašanja prema majci. Stekla sam reputaciju fatalne žene. Nakon nekoliko godina takvog života bila sam umorna. A onda sam dobila poziv za veliki rođendanski party u Poreču kod dobre pr jateljice.

Oko podneva stigla sam u Darijinu vilu. Opremila sam se maksimalno. Bila sam sama i u toj zabavi vidjela priliku da upoznam nekog novog i zanimljivog. Zagreb mi je postao premalen. Darija je bila presretna što me vidi. Otkad je diplomirala nije bila u Zagrebu a to je bilo skoro prije godinu dana. Odmah smo se zapričale, ne obraćajući pažnju na njenu obitelj i rođake koji su već bili stigli.

Tko je onaj ljepotan?

Gosti su u većem broju počeli stizati oko osam. Ja sam, naravno, blistala i znatiželjno ih mjerkala. Bilo je zajedničkih prijatelja i prijateljica iz Zagreba ali i puno meni nepoznatih lica, uglavnom Darijinih prijatelja iz škole i s novog posla. U jednom trenutku ugledala sam divne plave oči koje su me istraživački promatrale. Uhvativši moj pogled brzo su skrenule na okolinu. Pošla sam prema mladiću kao hipnotizirana. Imala sam osjećaj kao da se poznajemo, ali došavši do njega shvatila sam da ga vidim prvi put u životu.
– Bok, ja sam Klea. Oprosti, mislila sam u prvi čas da se poznajemo. Odgovorio mi je uz najšarmantniji osmijeh koji sam ikada vidjela.
– Bok, Danijel, drago mi je, i ja sam pomislio da se poznajemo ali bih te zapamtio. Neobično, zar ne?

Bila sam zaljubljena prvi put u životu, i to već u prvoj minuti. No, moj mozak me grozničavo upozoravao da on može imati svaku koju poželi. Osim što je izgledao senzacionalno vidjelo se i da ima puno novaca, po satu, nakitu i garderobi. Znala sam da takve kao što je on djevojke opsjedaju. I sada je imao dvije u pratnji, od kojih sam jednu viđala po časopisima, bila je manekenka.
– Oprosti što sam ovako dojurila i predstavila se, malo sam zbunjena, bila sam sigurna da se znamo. Idem se dalje družiti, vidimo se – čula sam samu sebe kroz tutnjavu u glavi. Nikad se nisam ovako osjećala. On me nekako tužno pogledao s tim divnim očima i samo slegnuo ramenima uz stidljivi smješak. Nisam bila sigurna jesam li zaista vidjela tugu ili sam si to umislila obzirom da me nije pokušavao zaustaviti. Pojurila sam naći Dariju. Bilo je oko stotinjak gostiju u vrtu i bio je pravi pothvat vidjeti gdje je.
– Napokon, Darija! – uskliknula sam. Tko je onaj ljepotan Danijel sa plavim očima?
Mislim da sam zaljubljena! – ispalila sam kao iz topa.
Ona me ozbiljno pogledala.
– Molim te nemoj to govoriti, čula sam to već puno puta, a Danijel ne zaslužuje da bude odbačen kao stara krpa nakon mjesec dana. Nađi si neku drugu žrtvu – hladno mi je rekla. Bila sam iznenađena.
– Što bi ti to trebalo značiti, pa vidiš i sama da je nakinđureni plejbojčić!
– Nije Klea, varaš se. Danijel je najbolja osoba koju poznajem i nema nikakve veze sa plejbojima na kakve si ti navikla. Pusti ga na miru. Ne želim da se zaljubi u tebe i bude nesretan, a ti si za to specijalista. Sada sam već bila uvrijeđena. Nisam shvaćala o čemu se radi. Možda je zaljubljena u njega? Ali Darija je bila zaručena za Tonija već dvije godine i znala sam da se udaje na jesen. Uopće, takvo što ne bi joj bilo slično.
– Reci mi iskreno o čemu se radi, molim te – zavapila sam.
– Klea, on je jako drag mladi čovjek. Možda bi, da nije imao tu nesreću, danas i bio bahat i pun sebe, ali takva mu je bila sudbina. Nisi primijetila da šepa dok hoda? Čula si da je mom Toniju majka poginula u nesreći kad je imao 15 godina. E pa, Danijel je bio s njegovom mamom u autu, preživio je ali teško ozlijeđen. Noga mu je bila gotovo smrskana. Doktori su je uspjeli spasiti, ali otada ne može normalno hodati ni baviti se nekim sportom. On pokušava sakriti hramanje što se više može ali vidi se.

Udaj se za mene!

Nakon toga se dosta povukao u sebe. Nema djevojku. Toni kaže da je to zato jer misli kako one žele njegov novac a ne njega invalida. Otuda moj strah. Znam da tvoje veze ne traju dulje od dva mjeseca, a on bi se sigurno zaljubio u tebe.

Meni se strašno sviđa na prvi pogled, draga Darija, i obećavam ti da ga neću povrijediti – bila sam iskrena.
Darija je s nevjericom klimala glavom.
– Dobro, idem, gosti me čekaju.
Potražila sam ga. Bilo mu je drago kad me vidio. Cijelu večer je sjedio na istom mjestu. Njegove prijateljice
su nestale, a mi smo satima razgovarali. Gosti su se razišli. Darija i Toni streljali su me očima. Dogovorili smo se sutra za ručak. Dariji sam prije spavanja objasnila da ga ne želim povrijediti, da mi se nikada nije netko tako svidio i da osjećam potrebu za mirnijim životom. I ja sam trebala diplomirati za par mjeseci i vrijeme mi se činilo idealnim za zasnivanje obitelji. Nisam joj rekla da je Danijel savršen kandidat zbog svoje nesigumosti u sebe i nepovjerenja prema ženama.

Sljedeći mjeseci bili su najljepši u mojem dotadašnjem životu. Za vikende sam jurila u Poreč i provodila dane sa Danijelom. Nije me smetalo njegovo hramanje. Čak mi se činilo šik kada je ponekad nosio štap! Strašno brzo smo se zbližili i teško nam je bilo čekati vikende. Dogovor je pao da će mi pomoći naći posao u Poreču. Tako je i bilo. Nakon diplome odmah sam počela raditi i doselila se k njemu u vilu.

Nisam bila previše popularna među njegovim rijateljicama. Shvatile su da je moj i da ga mogu zaboraviti. Među nama je bila neka čudna povezanost. Na trenutke sam znala pomisliti kako sam pripremana cijeli život za susret s njim. Bila sam sretna, kao i on. Čak su i Darija i Toni bili zadovoljni jer su vidjeli da je sretan kao nikada do sada. Jedan dan donio je bijele gardenije, moje omiljeno cvijeće, kleknuo na pod ispred mene i iz džepa izvadio kožnu kutijicu.
– Draga Klea, udaj se za mene molim te – šapnuo je i stavio mi na prst najljepši prsten s najvećim dijamantom koji sam do tada vidjela. Bila sam ushićena.
– Naravno da ću se udati za tebe, danas sam najsretnija žena na svijetu! uskliknula sam. I to je bila istina. Zagrljeni smo sjeli i počeli s pripremama za vjenčanje. Oboje smo bili velike estete i imali smo dosta sofisticirane ukuse.

Novac nije bio problem. Uživali smo u dogovaranjima i pripremama slijedećih mjeseci. Došao je napokon i taj dan. Stotinjak uzvanika se okupilo na divljoj plaži tog ljetnog dana. Imali smo postavljenu ogromnu bijelu tendu na stupovima pokrivenim cvijećem i dugački stol za sve goste. Unajmili smo agenciju za vjenčanja iz Venecije kako bi bili sigurni da će se realizirati sve naše zamisli. Sama ceremonija je obavljena također na plaži, malo dalje od stolova. Mali gudački orkestar je svirao neko vrijeme, a poslije ga zamijenio poznati DJ. Bilo je u isto vrijeme jednostavno i elegantno. Hrana je također bila vrhunski spremljena. Svi su bili iznenađeni odabirom mjesta ali uvidjeli su da je to bila fantastična ideja.
Cijelo poslijepodne i večer bili su nekako lelujavi i nestvarni. Gosti su na odlasku plakali od oduševljenja, govoreći nam kako se još nikada, nigdje nisu tako dobro i uzvišeno osjećali. To nam je bio i cilj. Navečer u krevetu, iscrpljeni ali sretni, zaspali smo zagrljeni.
Brak nam nije bio novost jer smo već neko vrijeme prije živjeli zajedno. Nismo nikada pričali o djeci, ne znam kako to, valjda smo bili previše zaokupljeni sami sobom. A onda sam jedno jutro otkrila da sam trudna.

Ne želim biti otac

Loading...

Pjevala sam od sreće i jedva čekala da vidim Danijela i kažem mu sretnu vijest. Bila sam uvjerena da će dijeliti moju sreću. Bio je na putu i vraćao se navečer. Pripremila sam njegovu omiljenu hranu, vino i šampanjac, te zapalila desetke svijeća po kući i vrtu. Bilo je čarobno. On se sa smiješkom čudio što se događa. Napokon sam mu rekla.
Najblaže rečeno, ostao je šokiran.
– Zašto? – upitao je i totalno me iznenadio.
– Kako zašto, pa volimo se, mladi smo, situirani, imamo idealne uvjete za odgoj djece. Činilo mi se da voliš djecu. Imaš jako lijep odnos sa nećacima i djecom od prijatelja. Logično mi je bilo da ćeš se veseliti našem djetetu – bila sam u nevjerici.
– Mislio sam da se parovi dogovaraju oko tako važnih stvari kao što su djeca. Iznenadit ćeš se, ali ja nisam imao namjeru biti otac. Meni je više nego dobro ovako. Ovo je sve vrlo neugodno za mene – procijedio je zlurado.

Bila sam u šoku. Noge su mi počele klecati, imala sam osjećaj da ću povratiti, a u glavi mi je bubnjalo. Odjednom mi je postalo neobično hladno. Trudila sam se pronaći prikladne riječi.
– Pobacit ću ako to želiš. Žao mi je. Pogriješila sam ne pitajući te ništa. Ne znam što bih ti drugo rekla. Ne osjećam se dobro, moram leći. Laku noć odjurila sam u spavaću sobu grcajući u suzama. Danijel nije prozborio ni riječ, samo me pratio pogledom dok sam izlazila. Sutradan ujutro nismo komunicirali, osjećala se strašna napetost oko nas. Jedva smo čekali da svatko ode svojim poslom. Bili smo odjednom kao dva stranca koji se slučajno susreću. Nakon pet dana sam mu prišla.
– Nisi se izjasnio po pitanju pobačaja. Ja to moram što prije znati.
– Pa nemoj pobaciti, to je naše dijete. Žao mi je što sam onako reagirao ali strašno si me iznenadila – nevoljko je odgovorio i to je bilo sve od njega. Moja trudnoća je bila tužna. Nestale su nježnosti među nama i postali smo kao dvije osobe prisiljene na zajednički život. Nakon par mjeseci pitala sam Dariju što se to događa. Mislila sam da preko Tonija zna nešto više. Na kavi mije ispričala u čemu je problem.

– Da draga prijateljice, on je jako težak. Nije da te ne voli dovoljno da bi imao djecu s tobom. Obožava te, a i djecu jako voli i želi imati potomke. Problem je što je Danijel iskompleksiran zbog svoje hromosti. Misli da neće moći biti potpun otac takav kakav je, da neće moći igrati nogomet sa sinom ili trčati po plaži sa kćeri. Nisam znala da je tako kompliciran i da toliko pati zbog te nesreće. Boji se da će njegovu djecu druga djeca zadirkivati zbog njega, baš kao što su se njemu rugali da je šepav. To ti je cijela priča. Daj mu vremena da se privikne, bit će sve u redu – pojasnila mi je.
To je zvučalo logično ali još uvijek sam bila ogorčena.
– Zašto je tako hladan prema meni? Ne želim ga prisiljavati. Ako je za njega to toliko mučno trebao je sa mnom razgovarati, a ne se zatvoriti u sebe.
Darija me utješno uhvatila za ruku.
– Bit će sve u redu, vjeruj mi i imaj malo strpljenja.

Bilo mi je ipak lakše. Znači da još uvijek ima ljubavi a to je najvažnije. Odmah po povratku kući počela sam neprimjetno raditi na obnovi komunikacije. Iz dana u dan bivali smo bliskiji. Ponekad smo pričali i o bebi. Znali smo termin poroda i spol – muško. Nekako smo svakim danom bili uzbuđeniji i radosniji. Danijel se očito saživio sa novom ulogom u svom životu. Nije lako biti otac ali bila sam sigurna da će on biti jedan od najboljih. Bila je to
prva velika kriza u našem braku koju smo uspješno prebrodili. Napokon sam rodila slatog dečkića sa tatinim
plavim očima. Nazvali smo ga Luka po mom ocu. Koliko god je moj tata bio loš suprug, nije bio loš otac, a i najviše se veselio unuku.

Kako je Luka rastao i počinjao pomalo hodati, ja sam pretjerano pazila da ne padne i ne ozlijedi se. Drhtala sam nad svakim njegovim pokretom. Postao je sav moj svijet. Danijela sam nekako izgurala i nisam mu dopuštala da sa mnom podijeli roditeljsku brigu i sreću. Ne znam jesam li to svjesno radila ali užasno sam griješila. Plašila sam se da bi se Luka mogao ozlijediti u njegovoj blizini jer ne može reagirati jednako brzo kao ja zbog svoje hromosti. Danijel je to jako dobro primjećivao jer sam stalno ciktala: Nemoj, ja ću!

Osjećam se kao da imam kugu

Nakon nekog vremena više nije pokazivao nikakvu želju
la bude sa Lukom. Opet smo sve manje komunicirali. Bila sam previše umorna jer sam se opteretila preko svojih mogućnosti. Danijel je sve više izbivao iz kuće, a kada smo bili zajedno djelovao je utučeno i žalosno. Počela sam shvaćati da radim upravo ono što ne smijem, da direktno pothranjujem njegove strahove i komplekse. Ali bojala sam se za sina! Nisam znala što da učinim, kako da popravim učinjenu štetu, a bila sam i previše okupirana djetetom da bih imala vremena za razmišljanje. Mislila sam da će sve biti bolje kad Luka bude veći i sigurniji. Ali Danijel je sve manje bio doma, a sve više u uredu i na poslovnim putovanjima. U meni se rodio crv sumnje. Viđa li se s nekom djevojkom? Sve više sam razmišljala o tome i izluđivala samu sebe. Počela sam ga ispitivački promatrati kada je bio u kući, tražiti vlasi kose po odijelima i autu, mirisati garderobu i slično. Znala sam kako prepoznati tragove ljubavnice, naučila sam od majke još u djetinjstvu. Sada je tu još bio i mobitel koji sam manijakalno provjeravala kada je u kupaonici. Malo po malo bilo je sve više znakova koji su govorili da su moje sumnje opravdane.

Nisam znala kako da mu dam do znanja ono što sam otkrila. Sramila sam se same sebe, ali nisam mogla podnjeti da me vara. Strašno mi je bilo žao mame i zaklela sam se sama sebi da si nikada neću dozvoliti da imam takav brak ili vezu s muškarcem. Bojala sam se osjećaja boli i mizernosti s kojim je ona živjela. Na kraju, tražila sam muškarca s kojim ću se vezati i koji neće imati ljubavnice, a ja sam pogrešno pretpostavila da Danijelova hromost uklanja svaku mogućnost za ljubavne avanture.
Donijela sam odluku: pratit ću ga jedan dan da se uvjerim prije nego što mu išta kažem. Tako sam i napravila. I naravno, nakon završenog posla u uredu vidjela sam kako se nalazi sa zgodnom mladom ženom. Zagrlio ju je, poljubio i otišli su u restoran na ručak. Čekala sam budna navečer da dođe. Začudio se kad me vidio jer obično spavam u to doba. Sva sam se tresla od ljutnje, razočarenja i povrijeđenosti.

– I što mi imaš za reći? – pitala
U vezi čega? – odgovorio je iznenađen, pitanjem.
– Pa u vezi tvoje mlade prijateljice ili ne znam kako da je nazovem obzirom da se grlite i ljubite. Kako
to možeš objasniti? – oči su mi bile pune suza. Moj najveći strah se realizirao. Neki ljudi se boje potresa, aviona i slično a ja sam se bojala ljubavnica. Osjećala sam se kao najveći gubitnik na svijetu. Ne znam što mi je trebao reći da bih mu oprostila. U svom tom uzbudenju uspjela sam primijetiti da mu je neugodno. Brzo mi je odgovorio.
– Pa to je bilo za očekivati! Tada sam eksplodirala.
– Kako to možeš reći? Ja padam s nogu od brige oko djeteta a ti uživaš s ljubavnicama. Može te biti sram. Sutra ću otići u Zagreb a ti sredi sve oko razvoda. Ne mogu te više vidjeti. Luka ide sa mnom, ti ionako nemaš vremena za njega. Moraš brinuti za svoju novu prijateljicu.
– Tipično za tebe Klea. Ja sam kriv što se viđam s nekim tko mi pokazuje naklonost i možda ljubav. Jesi li se zapitala kada si me zadnji put poljubila ili zagrlila? A o djetetu da ne govorim. Osjećam se kao da imam kugu ili koleru kada sam u blizini tebe i Luke. Užasnuto buljiš u mene kao da ću učiniti nešto nažao djetetu. I to samo zato jer hramljem! Pa zar ti zaista misliš da nisam sposoban preuzeti dio brige oko djeteta!? Znala si da me strah imati djecu jer sam mislio da nisam potpun ovakav kakav sam i mjesecima si me uvjeravala kako ću biti najbolji otac na svijetu, a sada ne mogu Luku ni uzeti u naručje da ti ne prigovaraš. Otiđi u Zagreb, ali razmisli tamo o nama jer ja volim i tebe i Luku najviše na svijetu. Nena je prijateljica i ljubakao sam s njom, ali sigurno ne bih nikada da me nisi svakodnevno isključivala iz života.

On je lud za tobom

Mada sam već ridala od plača jako dobro svjesna da govori istinu ali nisam mogla popustiti. Uvreda je bila prevelika. Mogao mi je prigovoriti, reći što ga muči, a ne odmah naći ljubavnicu.
– Idem u Zagreb, pošalji mi papire za razvod – odjurila sam u sobu i pokušala zaspati. Ujutro sam se odvezla skupa s Lukom. Mama i tata su bili sretni što me vide. Vidjevši da sam donijela jako puno stvari sa sobom pitali su što se događa. Kratko sam im rekla da Danijel ima ljubavnicu na što se moj otac nasmijao i rekao da to nije razlog za rastavu. Kako tipično za njega. Danijel je zvao svaki dan da pita kako je Luka. Obično je razgovarao s mojim tatom. Ja sam puno razmišljala i znala sam da sam se loše ponašala prema Danijelu, ali i on je napravio veliku grešku. Tim više što je znao moj stav o preljubnicima. Bilo mi je teško, ali nisam imala namjeru pomiriti se i opet živjeti s njim. Bojala sam se da će, kad god nam iskrsne neki problem, on pronaći ljubavnicu. Nakon dva tjedna nazvala me Darija i pitala me kada se vraćam.
– Ne vraćam se, ostajem u Zagrebu i rastat ću se – kratko sam odgovorila.
– Griješiš, on je lud za tobom, znao je da će te tako povrijediti, na kraju osim poljubaca nije ništa imao s Nenom. Poznam je od prije, ispitivala me o šogoru, bio joj je čudan jer nije išao do kraja. Vrati se, Danijel je već bolestan bez tebe. Sada smo svi već zabrinuti.
– Nemam volje to slušati ni razgovarati o tome. Ako imaš nešto drugo za ispričati, dobro, ako ne – moram ići. Čujemo se neki drugi dan.

Nakon još dva tjedna Danijel mi se pojavio na vratima s gardenijama i punim rukama poklona. Izgledao je dosta izmučeno, kao da je bolovao. Moj tata se zadovoljno smijao. Pozvao me van na večeru da razgovaramo u miru. Ponovio je Darijinu priču i jako često spominjao ljubav prema meni. Dobro sam ga poznavala i znala sam da je iskren. Molio je za još jednu priliku. Priznala sam sebi da sam i ja griješila i dogovorili smo se da pokušamo ponovo, samo ćemo ovoga puta razgovarati o svemu. Nećemo prešućivati jedno drugome što nam smeta i akumulirati nezadovoljstvo. Bila sam sretna. Nedostajao mi je i priželjkivala sam da bude tako kako je na kraju i ispalo.

Sutradan smo se vratili u Poreč. Život se vratio u kolotečinu, ali sada smo se ponašali kao prava obitelj. Napravili smo plan dužnosti oko Luke i ravnomjerno ga rasporedili. Uživali smo jedni u drugima. Danijel se divno snalazio s Lukom i zaključila sam kako je moj strah bio potpuno neopravdan. Darija i Toni bili su presretni zbog nas, a moji roditelji također. U međuvremenu se udala moja sestra i rodila curicu. Njen muž je slijep. Interesantno, zar ne? Sretna sam jer sam nedavno saznala da će se naša mala obitelj povećati za još jednog člana. Doktor kaže da je ovoga puta curica. Danijel se iskreno veseli sa mnom i skupa kujemo planove da nam ovoga Božića u Poreč dođu moji roditelji, sestra sa svojim mužem, Darija i Toni, i Tonijev i Danijelov tata. To će biti prvi puta poslije vjenčanja da smo svi na okupu. Sretna sam što sam nakon svega s Danijelom ipak pronašla svoju sreću i vjerujem da će ona potrajati.

Loading...