Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Tarot majstori • vidovnjaci • astrolozi
Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja. Nazovite s povjerenjem:
🇭🇷 060 377 077 ili 064 550 543
fix: 3,49 kn/min; mob: 4,78 kn/min
Mnogima smo već pomogli. Dozvolite da pomognemo i vama.
www.tarot-freyaline.com


Nisam ni slutila da ću se na kraju udati za ljubav svog života

Kroz prozor svoje kuće gledala sam valove koji se razbijaju o obalu. Ponovno sam bila sjetna i neraspoložena. Upravo sam se vratila iz bolnice gdje sam nekoliko sati operirala trogodišnjeg dječaka i razmišljala hoće li preživjeti. Posao me ispunjavao. Sa trideset i četiri godina bila sam ugledna kirurginja i spasila brojne živote. No bilo je i mučnih trenutaka kada sam, kao i sada, strepjela nad životima svojih pacijenata. Sve obaveze koje sam trebala obaviti bile su mi dodatni teret zbog kojeg sam priželjkivala nestati odavde, barem na dva tjedna nekamo otputovati i dobro se odmoriti. Nije ta iscrpljenost iz operacijskih dvorana bila jedini razlog zbog kojeg sam silno htjela otići na drugi kraj svijeta. Iza mene je propali brak čiji sam slom teško podnijela te jedna velika i iskrena ljubav koje sam se odrekla upravo zato da postanem ovo što jesam. I tek sada shvaćam da ni ova divna kuća u kojoj živim, velika primanja i zavidan status u struci ne mogu ispuniti moje srce. Tek kad me moj muž Silvio ostavio zbog puno mlađe, shvatila sam kakvu sam bol nanijela Ratku, svojoj jedinoj ljubavi.

Kako sam bila odlična studentica, kad sam prije deset godina završila studij medicine, dobila sam priliku za specijalizaciju u Italiji.

Iako sam bila uvjerena da ću se vratiti, ipak sam izgradila dom u Genovi. Pet godina nakon razvoda duša mi je još uvijek prazna jer u mom životu odavno nema ljubavi. Kao kazna za svu patnju koju sam nanijela Ratku. Tišinu moga doma narušilo je zvono telefona. Bila je to moja starija sestra Lucija.

– Mandice, imam važne vijesti, a ja ne znam trebam li im se radovati ili plakati – uzbuđeno mi je rekla.
– Što se dogodilo?
– Darija se udaje!
– Kud prije? Pa još ni gimnaziju nije završila?! – šokirala sam se.

Moja nećakinja Darija, jedinica moja sestre, imala je samo sedamnaest godina. Išla je u treći razred gimnazije, a studij je planirala upisati kod mene u Genovi. Nas smo dvije bile veoma povezane. Sve praznike provodila je kod mene i stalno ponavljala da će ići mojim stopama. Bila je fascinirana ovom kućom, luksuzom, odjećom iz talijanskih dućana. Najviše od svega sviđalo joj se što zarađujem toliko da ne trebam gledati cijene niti kupovati na sniženjima. Svojoj jedinoj nećakinji priuštila sam sve što je poželjela i ponosila se time što je najmodernije odjevena djevojka u gradu. No udaja se u njezine planove nije uklapala.

– Trudna je, a vjenčanje je dogovoreno za tri mjeseca. Ni ja ne mogu vjerovati da ću uskoro biti baka.

Podrazumijeva se da te očekujemo na vjenčanju – rekla je.
– Naravno da ću doći. Ne bih to propustila ni za što na svijetu, iako sam pretrpana obavezama. Uostalom, prošle su godine otkako nisam bila kući. No nisi mi rekla tko je sretnik – rekla sam.

Lucija je duboko uzdahriula, a onda rekla:
– Tvoj kolega doktor. Sjećaš se Ratka?
Osjećala sam se kao da me grom pogodio. Sve drugo bih lakše prihvatila, ali Ratko nije bio samo moj kolega ili prijatelj iz mladosti. Bio je moja jedina prava ljubav i Lucija je to jako dobro znala.

– Kako je to moguće? Stariji je od Darije više od dvadeset godina? – šokirala sam se.
– Ni meni nije jasno otkud njih dvoje zajedno. Tim više što Darija do sada uopće nije pokazivala zanimanje za mladiće. Gimnazija, a potom studij kod tebe bili su njezini jedini snovi. Od kada si otišla, ponavlja kako će i ona poput tebe biti liječnica. Ni ja nisam mogla vjerovati kad su mi to saopćili – rekla je.

– Zna li ona za Ratka i mene? – oprezno sam upitala.
– Ne, a zašto bi? Pa to je bila veza iz srednjoškolskih dana…
– Koja se produžila i tijekom studija – ispravila sam je.
– Kako god! Udala si se za drugog, ostavila ga, a od tada je prošlo deset godina. Nema smisla to joj govoriti – upozorila me.

Kad smo završile razgovor, sjela sam, a sjećanja su se samo vraćala. Bila sam Darijinih godina kad sam se preko ušiju zaljubila u Ratka. Prvi poljupci i velika, nepomućena sreća u tom čarobnom svijetu ljubavi… sve mi je to pružio upravo Ratko. U vezi smo bili od prvog srednje pa dok nisam diplomirala i otišla u Italiju.
Kad sam dobila stipendiju, bila sam uvjerena da će ljubav na daljinu potrajati. No nije nam bilo suđeno. Prvo vrijeme smo se dopisivali, Ratko mi je obećavao da će prvim zarađenim novcem kupiti avionsku kartu za Genovu i posjetiti me. Pisao mi je i o ljubomori koja ga izjeda. Nije mogao podnijeti da sam sama u stranom svijetu, a ja sam ga umirivala da za takve slutnje nema razloga jer sam ionako po cijele dane na fakultetu. Nisam mu lagala, ali sam prešutjela da je Silvio, jedan od profesora, bacio oko na mene. Prvo me uočio kao marljivu studenticu, a potom kao ženu. Nekoliko mjeseci kasnije naša druženja su se nastavila i izvan fakulteta. Godilo mi je njegovo udvaranje, imponirali su mi njegov šarm, iskustvo sa ženama i ugled koji je uživao kao vrhunski stručnjak. Ratku to nisam imala srca reći. Zato sam mu poslala pismo u kojem sam ga ostavila. Zamolila sam ga za oprost, naglasila kako nisam željela vezu s drugim, ali jednostavno se dogodila i tek na kraju dodala da se udajem.

Lucija mi je tada govorila da je Ratko očajan. Znala sam da se mjesecima nije trijeznio, no to je umjesto sažaljenja u meni budilo otpor.

Dobro sam učinila. Ako je tome sklon, prije ili kasnije, od života bi mi napravio pakao, pomislila sam i još se više vezala uz Silvija.

Kobna pogreška

Ratko mi je pisao, preklinjao me da se predomislim, no ja sam već odlučila. Emocije prema Silviju, mogućnosti koje mi je taj brak otvarao bile su puno jače od želje da se vratim Ratku. Zaslijepila su me ta širom otvorena vrata uspjeha, prilika da živim životom svjetski priznatih stručnjaka i za Ratka više nisam htjela ni čuti.

Puno stvari tada nisam primjećivala jer sam bila opijena njegovim šarmom, no moja je sreća kratko trajala.
U braku sam bila više sama nego s njim. Silvio je žene mijenjao kao čarape, a pet godina kasnije ostavio me zbog dvostruko mlađe djevojke od mene. Poslije ovog brodoloma i za mene ogromnog razočaranja, nisam mogla nazvati Ratka i reći mu da sam pogriješila. Svaki dan sam se kajala zbog toga što sam ga ostavila, ali bila sam uvjerena da mi Ratko to nikad ne bi oprostio. Zato sam se posvetila karijeri.

Dariju sam obožavala, voljela je kao da je moja kći i strahovala nad njezinom željom da doista krene mojim stopama. Ne kaže se uzalud “Pazi što želiš, moglo bi ti se i ostvariti”. Zato sam jako strepjela zbog njezinih snova. Jer nikome, a najmanje voljenoj nećakinji, ne bih poželjela takvo ljubavno razočaranje.

I Silvio je od mene, baš kao i Ratko od nje, bio
dvostruko stariji. Hoće li i ona doživjeti razočaranje, pitala sam se.

Tri su mjeseca brzo prošla i ja sam pakirala kovčege za vjenčanje. Nakon što sam sletjela u zagrebačku zračnu luku, sjela sam u autobus i krenula do svog rodnog mjesta. I cijelim putem sam razmišljala o njima. Lucija mi je rekla da me Ratko prebolio. Prestao je piti i završio medicinu. Zaposlio se u našem mjestu kao liječnik opće prakse. Nije bio ambiciozan kao ja i o specijalizaciji nije razmišljao. Nije se ni oženio. Iako mi je sestra govorila da je još uvijek privlačan, žene kao da ga nisu zanimale. I onda, kao grom iz vedra neba, stigla je vijest da ženi moju Dariju.

Voli li je kao što je nekad volio mene? Hoće li je povrijediti jednako kao mene Silvio? Sto pitanja prolazilo mi je glavom, a ni na jedno nisam imala odgovor.
Nazvala sam sestru i rekla da sam već u autobusu. – Za dva sata sam kod kuće – zacvrkutala sam joj.

– Sjajno! Ratko će doći po tebe – odgovorila je.
– Zašto on? Znam i sama sjesti u taksi.
– Mandice, prošlo je deset godina. Osim toga, Ratko će uskoro biti dio naše obitelji. Prije ili kasnije moraš se pomiriti s tim.

Dobro. To mi zapravo odgovara jer ćemo kratko vrijeme biti sami, a ja ću mu reći što mislim o njegovu vjenčanju i zavođenju maloljetnice, pomislila sam.

Bila sam ljuta na njega iako znam da na to nisam imala pravo. Nije Ratko mene povrijedio nego ja njega. Deset je godina bio sam, možda je i čekao da se vratim, a onda se zaljubio. Ima pravo na sreću, pravdala sam ga.

Iako ga godinama nisam vidjela, odmah sam ga prepoznala. Još uvijek je imao isti osmijeh, isti sjaj u očima. Drhtala sam dok sam izlazila iz autobusa i nadala se da on to neće primijetiti. Raširio je ruke, krenuo prema meni, a ja sam se odmah obrušila na njega.

– Ti si zadnji muškarac za kojeg bih mislila da će oženiti moju Dariju. I nadam se da ne očekuješ čestitke.

Sjaj u njegovim očima je nestao i Ratko me tužno pogledao:
– I meni je drago vidjeti te opet. Zašto si tako ljuta? – Jer si iskoristio Darijinu mladost i nezrelost. Mogao bi joj biti otac. Zašto joj želiš uništiti mladost? Željela je na studij, a ti ćeš je ovim djetetom zauvijek vezati uz sebe i kuću. Zašto nisi našao neku svojih godina? Ovo je nemoralno!

– Iznenadit ćeš se kad doznaš koliko to zapravo jest moralno i časno! – odgovorio je.

Darijino priznanje

Očekivala sam da će reći kako nemam pravo miješati se u njegov život. Bila sam spremna na svađu, no on nije. Naježila sam se od tuge i nježnosti koju sam čitala u njegovu pogledu. Sjela sam u njegov auto i tih nekoliko minuta vožnje, koliko je trebalo do Lucijine kuće, šutjeli smo.

– Moram ići. Večeras je momačka večer. Žao mi je što si toliko ljuta, no nadam se da će ti Darija sve objasniti. S tobom je uvijek mogla razgovarati o svemu pa čak i o stvarima koje ne govori vlastitoj majci – rekao je.
Tek tada sam bila zbunjena i ogorčena jer on nije imao pravo tako govoriti. S kojim se pravom petlja u naše obiteljske odnose, procjenjuje s kime Darija može razgovarati? Najviše me zasmetalo što je spomenuo moral.
Čim sam ušla u kuću, Darija mi se bacila u zagrljaj. Lucija je po gradu obavljala zadnje stvari oko vjenčanja, a nas dvije smo sjele u kuhinju. Iako se trudila smijati se, mene nije mogla prevariti. Oči su joj bile natečene, a tuga i očaj koje su iz nje izbijali i kamen bi slomili. Jako dobro sam poznavala osjećaj tuge, nezadovoljstva, zato me tim namještenim osmijehom nije mogla prevariti.

Darija, priznaj mi, što se događa? Je li te Ratko povrijedio?
– Nije. On me spasio.
– Spasio? Ne pričaj gluposti! Normalno je da se oženi tobom nakon što ti napravi dijete? Osjećam poriv da ga primim za gušu i davim dok ne shvati da ti uništava život! – ponovo je bijes govorio iz mene.

Darija je tada briznula u neutješan plač, a kad se desetak minuta kasnije malo umirila, ponovo me šokirala.
– Teta, u krivu si. Ratko je divan čovjek koji brani moju čast. On nije otac mog djeteta!
– Nego, tko je? Objasni mi što se događa!
– Damir, moj dečko.
– Pa zašto se onda udaješ za Ratka? I gdje je Damir sada? – ništa mi nije bilo jasno.
– Damir i ja ne možemo se vjenčati jer smo maloljetni, a njegovi se roditelji protive vezi sa mnom. Ponašaju se kao da me mrze, o meni govore kao o propalici bez morala. Rekli su mu da neće dopustiti da njihovu jedincu ovim djetetom uništim život. Poslali su ga stricu u Zagreb da tamo završi gimnaziju, a meni ponudili novac da se riješim djeteta rekla je.

Otvorila mi je dušu i sve priznala. Naglasila je kako Luciji o tome nije govorila jer s mamom nikad nije bila u tako prisnim odnosima kao sa mnom. Moja sestra joj je stalno govorila kako prvo treba završiti školu, a tek potom razmišljati o ljubavi. I nas dvije smo se kao djevojke svađale oko toga jer Luciji su emocije uvijek bile iza razuma. Darija se bojala sve joj priznati jer Lucijinu reakciju nije mogla predvidjeti. Zato je Damirovim roditeljima otišla bez nje. Kao janje u vučju jazbinu. Damir ju je tada branio, ponavljao roditeljima da želi vjenčanje, dijete, Dariju, no njegovi su bili neumoljivi.

– Kako se usuđuju? Bolju snahu ne bi mogli poželjeti! Ne mogu se tako ponašati. Razgovarat ću s njima – odlučno sam odgovorila.
– Nemoj. Znaš kakva je naša sredina. Ionako smo se sve dogovorili.
– Što ste se dogovorili? I tko s kime? I dalje ne razumijem što Ratko ima s tvojom pričom? Zašto je on mladoženja?
– U to sam vrijeme bila očajna, a nakon pregleda šetala sam gradom i srela Ratka. Odmah je vidio da nešto nije u redu i pozvao me na kavu.

Povjerila sam mu se i obećao je da će me spasiti.
– Tako što će te oženiti?
– To bi bio brak na papiru, samo dok Damir i ja ne postanemo punoljetni. Tada bismo se razveli.
– Zašto bi Ratko to učinio?
– I ja sam se to pitala. No dao mi je vrlo jasan odgovor. Rekao je da bi radi tebe i tvoje obitelji i po žeravici hodao. Jako sam mu zahvalna, znaš i sama kako bi u ovom malom gradu gledali na samohranu majku izvanbračnog djeteta. Doista me spasio – ponavljala je.

Ratkova žrtva

Zavrtjelo mi se u glavi, a srce mi je brže zakucalo. Ratko to, dakle, čini radi mene jer me još uvijek voli i ne želi da bilo tko iz moje obitelji bude nesretan
nakon svega što sam mu učnila?! Za ovakvo što potrebno je mnogo plemenitosti pomislila sam i posramila se svojih postupaka.

Način na koji sam ga ostavila, moj brak sa Silvijom, riječi koje sam mu uputila na autobusnoj stanici… sve je ukazivalo da sam jedino ja negativka u našoj priči. Unatoč svemu, on je spreman i oženiti se samo da moja obitelj ne dođe na loš glas. U meni su se ponovno probu- dili najljepši osjećaji prema njemu, godinama potiskivana ljubav jače nego ikad isplivala je na površinu.

I što sada? Kad sam napokon shvatila koliko ga volim, on se ženi mojom nećakinjom?! Hoćemo li ikada biti zajedno? Zar doista nikad neću dobiti priliku, priznati mu koliko sam pogriješila, razmišljala sam.

Darija je naslonila glavu na moje rame i pustila da je milujem po kosi. Nekoliko minuta tako smo sjedile a onda je zazvonio Darijin mobitel. Bio je to Damir.

Izašla sam iz sobe kako bi dvoje mladih moglo nesmetano šaputati, no njihov je razgovor kratko trajao. Darija je istrčala za mnom i izbezumljeno vikala:

– Neću se udati za Ratka! – Kako nećeš? Sve je spremno za vjenčanje?!
– Damir je očajan i ne vjeruje da se udajem samo zbog
papira. Kako mi Ratko za godinu dana neće dati razvod i prijeti da će se baciti sa sedmog kata ako to doista učinim – govorila je uzbuđenim glasom.

– Neće se ubiti, uvjeravam te!
– Jako je ozbiljan. Molim te, idi Ratku i otkaži vjenčanje. Zahvalna sam mu što me htio spasiti sramote, ali Damirov život znači mi najviše na svijetu. Neka me nazivaju kako god hoće, baš me briga za bapske priče. To je samo godinu dana, a onda će Damir sve ispraviti – jecala je.

Tek sada sam se uhvatila za glavu. Ratkova je obitelj najuglednija u cijelom kraju. Pozvali su tristotinjak gostiju, a svi oni ismijavat će ga kao ostavljenog mladoženju. Ionako, zahvaljujući meni, godinama o njemu govore kao o starom dečku. Darija me grčevito uhvatila za ruku i nastavila preklinjati:

– Ti si jedina koja mu to može objasniti. Ispričaj mu kako se osjeća Damir, sve mu objasni. Kako bih mogla izgovarati ono ‘da’ i razmišljati je li se Damir ubio ili će to tek sada učiniti?! Da ostvari svoje prijetnje i ja bih, zajedno s djetetom, skočila u rijeku – plakala je.

Nove okolnosti

Požurila sam Ratkovoj kući. Trčala sam kao bez duše u nadi kako ću ga naći prije nego što ode na momačku večer. Kad sam ušla u dvorište, Ratko je upravo izlazio iz kuće.

– Što se dogodilo? – iznenadio se mom dolasku.
– Vjenčanja neće biti! – rekla sam.
– Što si sad smislila? – oprezno je upitao.

Ispričala sam mu sve o Damirovim prijetnjama te njegovu očajničkom pozivu prije pola sata. Darija se također prijeti da će se baciti u rijeku. Ne trebam ti kao liječniku govoriti kako jake u njihovim godinama emocije mogu biti i što su oboje spremni učiniti.

Kad je tako, nema nam druge nego doista otkazati vjenčanje – mirno je rekao.

Iznenadila me njegova reakcija, ali istovremeno sam strahovala da skriva kako ga je Darija barem malo privukla. Odlučila sam to i provjeriti.

– Ostao si bez mlade i lijepe žene, a tebi nije žao? – upitala sam.
– Nije li ti Darija objasnila da bi naš brak bio formalnost? Mandice, Darija mi doista može biti kći. Uostalom, koliko sam puta s Lucijom šetao i gurao kolica. Nikad u tvojoj nećakinji nisam gledao ženu – govorio je s toliko topline da je u meni probudio osjećaj krivnje.

– Molim te, oprosti. Kako sam mogla i pomisliti da si zaljubljen u nju?

Nasmijao se, zagrlio me i poveo u njegov vrt.

– Znaš da sam oduvijek volio samo tebe. Dariji sam ponudio brak zato da je zaštitim. Žao mi je što s tobom nisam bio odlučniji i jednostavno se pojavio u Italiji s prstenom. No slomilo me što su svi govorili da si tamo našla svoju sreću.

– Ne diraj u bolne rane, molim te. Teško mi je to
slušati. Kad bi samo znao koliko sam se zbog toga kajala, koliko je neprospavanih noći iza mene. Izjedala me krivnja, a nisam ti se javljala jer sam mislila da mi nikad ne bi oprostio – jedva sam izustila.

– Nikad ni jednu drugu nisam volio. Nisam prestao misliti o tebi ni kad sam doznao da si se udala. Znao sam da ćeš se jednom vratiti.

Druga mladenka

Tada sam mu otvorila dušu i priznala sve što me tištilo tolike godine. Nismo ni primijetili da su sati prolazili, a nas dvoje sjedili na toj klupici i razgovarali. To je bila najduža ali i najljepša večer u mom životu. Večer puna sjećanja, uspomena iz mladosti, večer tijekom koje smo si sve priznali.

Napravila sam velike pogreške u životu, a najveća je bila udaja za Silvija. Sljedeća pogreška bile su moje ideje o emancipaciji. Mislila sam da mogu sama kroz život, a tek sam sada shvatila da je nečiji dodir, topla riječ sve što mi treba da budem sretna. Sve to imala sam u Ratku kojeg sam ostavila. Italija, lijepa zemlja u kojoj sam provela tolike godine, odjednom mi se činila jako dalekom. Moje mjesto je ovdje, s Ratkom u njegovoj kući, shvatila sam i privila se u njegov zagrljaj.

– Više ne mogu zamisliti život bez tebe. Odeš li još jednom, ponovno ćeš mi slomiti srce. Godinama sam sanjao o tome da ovako razgovaramo i da te na kraju upitam hoćeš li se udati za mene – iznenadio me.

Ni jednog trenutka nisam dvojila.

– Hoću, naravno, i to već sutra, ako matičaru neće smetati zamijeniti ime mladenke. Žao mi je što smo toliko vremena propustili – priznala sam.

Nakon toliko godina bila sam ispunjena mirom jer sada sam znala da je ovo jedino ispravno. Ne znam koliko bismo vremena još proveli u tom vrtu, sjedili na klupi i ljubili se da nas nije prekinula buka s ulice.

Njegovi pripiti prijatelji kojima je očito dosadilo slaviti momačku večer bez mladoženje došli su po njega. Nikada neću zaboraviti njihove izraze lica kad su umjesto Darije u njegovu zagrljaju ugledali mene.

Sljedećeg jutra otišli smo u matični ured. Matičarka, inače naša prijateljica iz djetinjstva, samo se smješkala. I ona je znala našu priču, zato ništa nije ispitivala. Brzo je izvadila moj rodni list i sredila sve papire potrebne za vjenčanje.

Vjenčanje, koje je trebalo biti Darijino, bilo je moje. Raskošno i s puno uzvanika. Darija se cijeloga dana nije odvajala od nas. Jako se trudila biti najveseliji gost na našem piru i tako je začepila usta svima. A šok se čitao na licu svakog uzvanika.

Dan nakon svedbe, Ratko i ja posjetili smo Damirove roditelje. Dugo smo razgovarali i bili presretni jer je završilo onako kako smo htjeli. Njegovi su roditelji, naime, ipak pristali na vjenčanje i potpisat će dopuštenje da se dvoje maloljetnika uzme. Iako strogi i rigidni, pokleknuli su pred strahom da si njihov jedinac doista ne pokuša oduzeti život.

Bila sam presretna jer je ljubav dvoje mladih pobijedila. Damir se istog mjeseca vratio u svoju gimnaziju, a vjenčanje su dogovorili nakon što im se rodi dijete. Ratko i ja smo na medeni mjesec otputovali u Italiju; prodali smo moju kuću i spakirali stvari koje sam željela ponijeti sa sobom. Dio tog novca poklonila sam Dariji i njezinom budućem mužu i njime su kupili kuću. Ratko je uvjerio Damirove roditelje da vjenčanje neće omesti njihova sina u školovanju. Dok će Damir studirati, Darija će biti doma i čuvati dijete. Ona pak studij planira upisati izvanredno, a ja sam joj obećala sve platiti. Kao šlag na tortu ove dvije ljubavne priče došla je i Mandica, njihova kćer kojoj je Darija dala ime po meni. Beba s kojom Ratko i ja rado šetamo i radujemo se trenutku kada ćemo tako izlaziti i s našim djetetom.