Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Nismo dopustile da nas uobraženko razdvoji

Sandra, govorila sam ti puno prije nego što je sve počelo. Srećko je zavodnik. Ni s jednom ženom ne može izdržati dulje od mjesec dana. Redom im slama srca i nije za tebe! Da si mi barem vjerovala, sve bi bilo drugačije – tješila me moja najbolja prijateljica Olja.

– Bit će ti bolje bez njega! Isplači se i zaboravi ga. Olja je u pravu, zaslužuješ boljeg – dodala je Anita.
Što god mi njih dvije rekle, nisu me mogle umiriti. Trebala sam poslušati Olju i ne vjerovati mu, no zaljubila sam se kao nikad dosad. Srećko je preko noći postao najvažnija osoba u mom životu. Radi njega sam zapostavila obitelj i prijatelje, a sada mi upravo Olja i Anita brišu suze s lica. I dalje sam gorko plakala i prisjećala se kako su te iste rečenice izgovorile još prije osam mjeseci, kada smo Srećko i ja prekinuli. Vrijeme koje je prošlo nije umanjilo moju bol. I dalje je osjećam kao da smo jučer prekinuli.

Olja i ja poznajemo se od malih nogu i znamo sve jedna o drugoj. Anitu smo upoznale na studiju i od
tada smo nas tri nerazdvojne prijateljice. Upravo zato što obje znaju koliko sam nježna i osjetljiva, boljela su me njihova upozorenja. Zar nisu mogle naći nešto lijepo o njemu? Primjerice, da sam ja prava osoba koja će ga promijeniti, razmišljala sam tada.

Olja je predskazivala kako će se Srećko poigrati sa mnom, slomiti mi srce i ostaviti me. Ja sam se tada naljutila i nekoliko mjeseci nismo razgovarale. Ni Anita nije odobravala moj izbor, ali me nije odgovarala od njega. U vrijeme naše ljubavi s njom sam više razgovarala o Srećku, jer Olja je bila previše ljuta na njega, a zabrinuta za mene. Tako sam se radije povjeravala i jadala Aniti jer Olja bi jedva dočekala priliku da mi ponovi kako Srećko nije za mene. Pokazalo se da je bila u pravu i sada je, iako to nisam zaslužila, ponovno uz mene.
Između mene i Srećka sve je počelo na najšaljiviji dan u godini – prvoga travnja. Sjedila sam na poslu kad mi je stigao mail. Otvorila sam poruku i iznenadila se. Pisalo je: Već duže vrijeme te srećem po hodnicima i sviđaš mi se. Volio bih te upoznati. Ime pošiljatelja bilo mi je nepoznato pa sam u jednoj šturoj rečenici odgovorila kako je mail poslan na pogrešnu adresu.

Nisam dugo čekala odgovor. U samo desetak minuta stigao je njegov novi mail.
– Adresa je prava. Tjednima te promatram i želim te upoznati. Zašto ne bismo popili piće?
Bila sam uvjerena da netko od kolega sa mnom zbija prvoaprilske šale pa sam prihvatila i odgovorila u istom tonu.
– Dobro, moj budući ljubavniče. Ali prije nego što se nađemo, zanima me koliko imaš godina i tko ti je dao moj mail.
– Prošli mjesec sam napunio dvadeset i šest, a čim sjednemo za stol, reći ću tko mi je dao tvoj mail – odgovorio je.

Počela sam se grohotom smijati jer suludo mi je bilo i pomisliti kako ću se naći s nekim klincem. Kojeg k tome i ne poznajem. Oduvijek sam voljela starije, ozbiljnije muškarce, a ovaj je bio tri godine mlađi od
mene. Ipak, znatiželja mi nije dala mira pa sam se sutradan našla s njim na ručku. Srećko je za mene bio klinac, ali izgledao je starije. Imao je smeđu, kovrčavu kosu, zelenkaste oči, bio je ugodan sugovornik s predivnim osmijehom. Izišli smo još nekoliko puta i ja sam bila zaljubljena. Očarao me u samo nekoliko susreta.
Radimo u različitim tvrtkama, ali u istom neboderu i primijetio me prije nekoliko mjeseci. Moj je ured na sedmom, a njegov na dvanaestom katu. Rekao mi je kako smo nekoliko puta bili zajedno u dizalu, a meni je bilo neugodno jer ga nisam primijetila.

– I, hoćeš li mi naposlijetku reći tko ti je dao moj mail? – upitala sam.
– Tvoja kolegica Tamara. Zajedno smo odrasli, pa sam je mogao to zamoliti – priznao je.
Nisam se ljutila na nju jer, osim što ga dugo poznaje, učinila je to u najboljoj namjeri. Prije nego što smo se Srećko i ja upoznali, dugo sam bila sama. Tamara me stalno pozivala da izlazimo zajedno, upoznavala me sa svim svojim prijateljima puna nade kako će mi se neki od njih svidjeti. Godinama se to nije dogodilo jer je bol zbog prekida dugogodišnje veze s Mirkom bila još jaka. Zbog njega sam izgubila povjerenje u muškarce i ljubav.
S Mirkom sam se upoznala u srednjoj školi i zajedno smo bili pet godina. Planirali smo zajednički život, a onda me ostavio zbog druge. Način na koji sam to doznala ne bih poželjela ni najvećem neprijatelju jer Mirko nije imao hrabrosti reći mi to u lice. Prepustio je da to doznam od zlih jezika. Uz izgovor da ne možemo izlaziti jer mora učiti.
– Kad god te nazovem, nisi kući, a meni govoriš kako učiš?! – prigovorila sam mu.
– Učim kod prijatelja. Zar je to nešto neobično? – nervozno mi je odgovarao.
Ni tada nisam slutila da se nešto događa sve dok po fakultetu nisam počela osjećati sažaljive poglede. Primijetila sam kako grupice djevojaka pričaju o meni, a kad bih im se pridružila, počinjale bi neku drugu temu. Jednom prilikom nisam izdržala pa sam ih upitala:
– Zašto imam dojam da me izbjegavate? čini mi se kao da razgovarate o meni, a kad vam priđem, mijenjate temu. Događa li se nešto što ne znam, a trebala bih?

Scenarij se ponavlja

Sve tri su skrenule pogled u stranu i bilo mi je jasno kako moram inzistirati na odgovoru jer ću čuti nešto važno. Zato sam i dalje navaljivala da mi kažu istinu.
– Neugodno nam je da ti mi to govorimo. Zašto ne upitaš Mirka? – prekinula je napetost jedna kolegica.
– Što Mirko ima s tim? – glas mi je zadrhtao jer sam predosjetila nešto jako loše.
– Već mjesecima izlazi s našom prijateljicom i zaljubljeni su jedno u drugo. Mirko je uvjerava da ju voli, ali ne zna kako bi prekinuo s tobom. Misli da ti to ne bi podnijela.
Pred očima mi se zamračilo i uhvatila sam se za zid. Zavrtjelo mi se u glavi, zadnjim sam se snagama trudila da ne padnem. Svijet mi se rušio pod nogama, svi su naši planovi pali u vodu. Od toga dana odbijala sam sve njegove pozive. Nakon dva tjedna šutnje, Mirko mi je poslao sms poruku. Napisao je da želi prekinuti sa mnom jer mu ne pada na pamet izlaziti s djevojkom koja mu se ne želi ni javiti na telefon. Nije imao hrabrosti reći mi da voli drugu, ali bio je toliki slabić da je krivnju zbog prekida prebacio na mene. Nisam se upuštala u dalje rasprave. Ne znam je li itko rekao Mirku da sam doznala za njegovu vezu, no dugo sam se bojala zavoljeti nekoga u strahu da ne budem opet ostavljena i povrijeđena.
I onda sam napokon upoznala Srećka. Zaljubila sam se preko ušiju i voljela bih da su naši susreti bili češći. Prisjećala sam se kako mi se upravo to događalo s Mirkom, ali bila sam uvjerena kako je Srećko drugačiji i nikad takvo što ne bi napravio. Ipak, crv sumnje uvukao se u mene pa sam mu svako malo prigovorila što me muči. Naime, iako smo radili u istoj zgradi i svakodnevno se nalazili na kavama, izvan radnog vremena viđali smo se samo jednom tjedno. Ili još gore, jednom u dva tjedna.

– želim svaki slobodni trenutak provoditi s tobom. Ovo mi je malo, čak i s prijateljima se više viđam – prigovorila sam mu.
Srećko se smijao, uvjeravajući me kako je lud za mnom. Naše rijetke izlaske pravdao je svojim honorarnim poslovima.
– Dušo, shvati me! Imam dosta kredita i plaća mi nije dovoljna. Moram raditi sa strane kako bih ih otplaćivao – pojašnjavao je.

S druge strane, kad god bih mu rekla da izlazim s prijateljicama, obuzela bi ga ljubomora. Sumnjao je da ga varam, optuživao da koketiram s drugim muškarcima
dok on radi, a ja sam mu bila vjerna čak i u mislima. No nisam ga uspjela uvjeriti u to. Svako malo me je provjeravao i tražio od mene da izlazim samo s njegovom sestrom i njezinim mužem. Vrlo sam brzo shvatila koliko je teško biti u vezi s tako posesivnom osobom koja ne daje ništa, a očekuje – sve.

Loading...

Ipak, prekid mi je teško pao. Toga je dana u mom uredu zazvonio telefon, a Tamara je rekla da je za mene.
– Moram ti reći nešto važno – započeo je.
– Reci, slušam te – nasmijala sam se, ništa ne sluteći.
– Ne mogu preko telefona. Bolje da se nađemo. Možeš li večeras?
Zašto me zove kad je samo nekoliko katova iznad mene? Zašto se ne spusti k meni? Nismo jednom tako ispijali kave. O čemu se radi, sumnjičavo sam razmišljala.
– Tko zna kada ćemo se vidjeti i hoće li tebi večeras opet nešto iskrsnuti. Reci mi sada – navaljivala sam.
– Slušaj Sandra, nije ovo zato što te ne volim ili zato što sam našao drugu… – započeo je.
Ostavlja me, odmah sam shvatila i problijedila. Suze su mi krenule niz lice jer sam znala što slijedi.
– Želiš reći da je među nama gotovo? – upitala sam drhtavim glasom.
– Da, ali to je zato što se ne viđamo.
– A zašto se ne viđamo? Jer ti stalno radiš! – predbacila sam mu.
Oboje smo zašutjeli. Iako je šutnja trajala samo
nekoliko sekundi, činilo mi se kao vječnost. Osjetila sam na sebi poglede kolega, no u ovom je trenutku bio važan samo Srećko. Ima načina da ga zadržim, grčevito sam razmišljala.
– Jesi li još uvijek tu? – upitao je.
– Da, tu sam.
– I? Što kažeš? Slažeš li se? – zvučao je nesigurno.
Slažem li se? Zar će se nešto promijeniti ako mu kažem da ne želim prekid, boljelo me njegovo pitanje.
– Nebitno je što ja mislim. Uostalom, zar nisi već donio konačnu odluku?
Zvučala sam kao da mi do naše veze nije nimalo stalo. Htjela sam se boriti, zadržati ga, upitati za sto stvari, reći mu koliko ga volim, no nisam imala snage. S nekoliko rečenica Srećko mi je slomio srce i jedva sam čekala da završimo razgovor. U trenutku kad sam htjela prekinuti, upitao me možemo li ostati prijatelji.
– Da, naravno – izustila sam i spustila slušalicu. Cijeli taj dan gušila sam se u suzama, ali ga nisam htjela nazvati jer bih mu time pokazala koliko mi je teško.

Ljetna osveta

Plakala sam tjednima. Bol nije prestajala i više nisam bila ona ista. Nisam imala apetita, smršavjela sam, nije mi bilo do uređivanja. Izgledala sam kao duh. Nakon nekoliko tjedana čula sam kako je Srećko požalio zbog odluke. Našim je prijateljima govorio kako mu je žao, ali ništa nije poduzimao. Ja sam se iz dana u dan nadala kako će nazvati, poslati još jedan mail, učiniti bilo što. Pokušavala sam ga preboljeti, ali uzalud. Sve me je podsjećalo na njega, i na poslu i kod kuće. Svi su me tješili, ali ništa nije pomoglo. Tata mi je svakoga dana ponavljao kako nitko nije vrijedan mojih suza, a ja sam svake noći iznova plakala.

Došlo je ljeto i godišnji odmori i svatko od nas krenuo je na svoju stranu. Srećko je otišao na more, a ja svojima na selo. I dalje sam se trudila preboljeti ga. Kao visoka, lijepa djevojka, lijepog osmijeha, za kakvu sam slovila, bila sam meta drugih muškaraca. Natjerala sam se da prihvatim njihovo udvaranje i poigrala s tim mladićima baš kao što se Srećko poigrao sa mnom. I na taj sam mu se način svetila.

Slučajan razgovor

Nakon godišnjeg odmora, kad sam mislila da sam ga zaboravila, sreli smo se na ulici. Razmijenili smo nekoliko riječi, i to je bilo to. Poslije toga danima mi je slao ljubavne poruke. A ja sam se naivno ponadala da ćemo ponovno biti zajedno i otplovila u svoje ružičaste oblake. Zaboravila sam njegovu posesivnost, previše vremena koje je provodio sa svima osim sa mnom. Ništa od toga više nije bilo važno. Želja da ponovo bude moj bila je jača od razuma.

A onda sam doznala istinu. Srećku sam bila samo jedna u nizu, trofej kojim se hvalio pred prijateljima. I ponovno sam se uvjerila da je Olja bila u pravu. A onda sam nekoliko mjeseci nakon našeg prekida stojeći s Tamarom u redu na pošti, slučajno čula razgovor koji me sledio.
– Vidjela sam sinoć Anitu i Srećka. Ne djeluju više zaljubljeno kao nekad – govorila je jedna poznanica s posla drugoj u redu ispred nas.
– Sve se vraća, sve se plaća, kaže se. Preotela ga je najboljoj prijateljici pa ne misli valjda da će ona biti bolje sreće. Već je se zasitio, kao nekad Sandre – odgovorila je druga.
– Ta je Sandra draga djevojka. Nije mi jasno što je pored nje vidio u Aniti. I kako to da ih nije otkrila.

Razlog našeg prekida bila je, dakle, moja prijateljica Anita. Ona ista koja me je tješila kad me Srećko ostavio i pred kojom sam isplakala more suza. Shvatila sam kako je moja ljubav postala glavna tema uredskih tračeva. Svi bruje o meni, Srećku, Aniti… ogovaraju nas, a mene sažalijevaju. Grozno, pomislila sam.

Izašla sam iz reda i pognute glave napustila poštu. Tamara me prijateljski zagrlila, želeći mi pokazati kako je uz mene. U tom sam trenutku osjetila agresiju. Poželjela sam Anitu zadaviti vlastitim rukama. Da mi je bila blizu, sigurno bih se izvikala na nju, uvrijedila je, a ne jamčim da joj ne bih opalila i koju pljusku. Zadržavala sam bijes u sebi, suzdržavala suze. Kako mi je to mogla učiniti, razmišljala sam. Nisam se odmah mogla vratiti na posao, pa sam malo prošetala. Trebalo mi je vremena da se smirim. Iako sam joj svašta mogla izgovoriti, nešto me zadržavalo. Anita je uvijek bila draga prema meni i tko zna zašto je to učinila. Nadala sam se da će mi prići i sve mi objasniti, a do tada ću se truditi da nitko ne primijeti što se sa mnom događa. Samo je Tamara, koja je zajedno sa mnom slušala taj razgovor, znala što se događa u mom srcu. Anita je istoga dana primijetila kako je drugačije gledam.

– Sandrice, što ti je? – prišla mi je i slatkasto upitala.
Kako može glumiti prijateljicu? Njoj nije mjesto u računovodstvu nego u kazalištu. Trebala bi se prijaviti na audiciju za film, kad je tako savršena glumica, pomislila sam puna gorčine.
– Nije mi ništa, malo me boli trbuh, i to je sve – lagala sam glumeći jednako dobro kao i ona.
– Znam te dobro i mislim da nisu bolovi, nego nešto drugo – nastavila je izigravati nevinašce.
– Ma očito sam pojela nešto pokvareno – ni ja nisam
odustajala. Jednostavno joj nisam mogla reći: Slušaj, ti otimačice tuđih muškaraca, s njim sigurno nećeš biti sretna! Licemjerna si i podla osoba, a tko gradi sreću na tuđim suzama…
Znam da su upravo to riječi koje je od mene trebala čuti, i to pred svim kolegama, no ipak ih nisam mogla izgovoriti.
– Kako i dalje možeš razgovarati s njom? Umjesto da mučiš sebe, trebala bi joj svašta izgovoriti u lice. I to pred svima nama – rekle su mi.

Već sutradan bila sam slučajnim svjedokom njihova prekida. Čula sam je na vlastite uši kako mu šapatom govori da je među njima gotovo. Hodajući hodnikom, tiho se s njim objašnjavala, nije primijetila da se među silnim ljudima iza nje nalazim i ja. Možda ga je ostavila jer je naslutila da sam doznala za njih.

Trebala je oprost

Moja se tužna priča jako brzo proširila i uskoro su svi bili šokirani Anitinim postupkom. Svi su joj dali do znanja kako je nepoželjna u njihovu društvu. Jedino ja nisam imala srca povrijediti je bez obzira na to što je upravo ona to učinila meni. Tek kad su kolege od nje počeli okretati glavu, shvatila je da je jedino ja mogu vratiti u društvo. Trebala je moj oprost i zatražila ga. Očiju punih suza ispričala mi je njihovu priču.

– U početku sam ga odbijala, ali Srećko je bio uporan. I neodoljiv. Uostalom, ne trebam tebi govoriti kako zna biti šarmantan – sa sjetom je objašnjavala.
– Ali znala si da je sa mnom. Tisuću puta sam ti rekla koliko ga volim. I ti si mi odgovarala kako si sretna zbog mene. Kako si mi to mogla učiniti?
– Ti si bila jedini razlog zbog kojeg sam ga dugo odbijala. No onda sam se i sama zaljubila u njega. Mislila sam da ćemo ovako obje biti sretne, a onda sam shvatila da sam učinila najgoru moguću stvar. Kad te
ostavio, pekla me savjest jer sam vidjela koliko patiš, a baš sam ja bila razlog tvojim suzama. Osjećala sam se loše i naposljetku ga ostavila. Nisam ti više mogla pogledati u oči – priznala je. Povjerovala sam u sve što mi je rekla i shvatila je, ali ostali nisu.

Srećko i ja sreli smo se nekoliko dana kasnije. Najprije se pretvarao da je to laž, ali je zašutio kad sam mu rekla kako mi je Anita sve priznala. Dok smo razgovarali, primijetila sam kako mi srce više ne lupa onako brzo, dlanovi mi se više ne znoje, glas mi više ne drhti. Očito sam već bila hladna prema njemu.
– Zar poslije tebe nisam smio nastaviti živjeti? Nisi valjda mislila kako nikoga više neću ni pogledati? – upitao me pomalo iznerviran.
– Tko ti brani? Ali ovo nije bilo poslije mene – nasmijala sam se.
– Želiš reći da ti je svejedno? – šokirao se.
– Upravo tako!
Srećko me zbunjeno pogledao, a ja sam bila ponosna na sebe. Uspjela sam mu tim svojim ravnodušnim držanjem pokazati kako mi više doista nije stalo do njega. Za mene je to bila završena priča.

Prošlo je još nekoliko tjedana. Anita, Tamara i ja nismo ga spominjale. Ali, Srećko mi nije dao mira. I dalje je izigravao velikog zavodnika. Očito se teško nosio s mojom hladnoćom. Ili ga je upravo ona zainteresirala. Ponovno me počeo zasipati porukama, slati mi cvijeće, no više me doista nije zanimao.
Pokušao me impresionirati pozivima na večere, ali zaboravio je na ono najvažnije: osjećaji se ne mogu kupiti.

U međuvremenu, upoznala sam Matka. Drag je i trudi se uvjeriti me kako je drukčiji od ostalih. No meni riječi više nisu dovoljne. Dvaput sam slušala kako sam nekome najvažnija na svijetu i dva puta bila grubo povrijeđena. Više si to nikad neću dopustiti. Ako mu je stalo, imat će strpljenja.

Loading...