Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Tarot majstori • vidovnjaci • astrolozi
Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja. Nazovite s povjerenjem:
🇭🇷 060 377 077 ili 064 550 543
fix: 3,49 kn/min; mob: 4,78 kn/min
Mnogima smo već pomogli. Dozvolite da pomognemo i vama.
www.tarot-freyaline.com


Ostat ću mu ljubavnica po svaku cijenu

Mirko! Probudi se! – žestoko sam prodrmala čovjeka koji je spavao do mene. Sneno se protegao i dalje spavajući. Pogledala sam ga. Imao je četrdeset i pet godina. Bio je mnogo stariji od mene, mogao mi je biti otac, ali meni to nije smetalo. Što godine znače u ljubavi? Ništa. One su samo lako savladiva prepreka. On je bio muškarac kojeg sam obožavala iako je to mnogima bilo neshvatljivo. Bio je moja sušta suprotnost. Ja sam bila visoka i vitka. Imala sam lijepo lice i prekrasno tijelo, a to mi je i odredilo sudbinu.

Još kao djevojčica, počela sam se baviti manekenstvom, a prestala sam prije nešto više od dvije godine na Mirkovo inzistiranje. Nastavila sam ga promatrati. Imao je prosječno lice, mnogi su rekli ružno, ali oni nisu vidjeli ono što ja vidim. U ničemu nismo bili par, on je bio čak i manji od mene, ali ja sam i pored toga bila slijepo zaljubljena. Još uvijek nisam mogla shvatiti što me tako snažno privuklo njemu. Znala sam samo jedno, svakim sam ga danom voljela sve više i više, i nijedan ljepotan ne bi ga mogao zamijeniti. On mi je otvorio vrata snova i s njim sam plovila nepreglednim prostranstvima. Uzdahnula sam, a zatim ponovo zovnula Mirka.
– Moraš ići. Obećao si ženi.

Promeškoljio se, a zatim otvorio oči. Bile su tako crne i tople. Duge trepavice oko njih su pravile vijenac, dajući im čudan i zagonetan izraz. Nevoljko je ustao, a zatim krenuo pod tuš. Pogledom sam ispratila njegovo nago tijelo, a zatim sam i ja ustala. Ovakvi su me trenutci neopisivo boljeli. Kad sam se upustila u vezu s njim, nisam ni slutila da ću postati emocionalno ovisna o njemu. On mi je bio potreban poput zraka kojeg sam udisala i svaki trenutak proveden bez njega činio mi se kao prava vječnost.

– Gotov sam – rekao je veselo i krenuo prema meni. Nešto sam ti zaboravio dati. Nadam se da ću te obradovati – zagonetno se smiješio.
Pokušala sam mu uzvratiti osmijehom ali nisam uspjela.
– Ne možeš mi poklonima zamijeniti ono što mi treba – rekla sam hladnije nego što sam namjeravala.
– To i ne želim – začuđeno je rekao. Njima ti samo želim pokazati koliko te volim.
– Ne znam. Osjećam se tako jeftino. Imam osjećaj kao da mi novcem plaćaš usluge koje ti pružam. Meni novac ne znači — ništa, iako sam nekad mislila sasvim drugačije. Moja su se uvjerenja promijenila. U ove tri godine, koliko sam s tobom, shvatila sam koje su prave vrijednosti. Volim te, ali te ne mogu voljeti onako kako bih željela. Moram te dijeliti. Ja te želim cijelog, iako znam da je to nemoguće – dok sam govorila, gledala sam u neodredenu točku.

Ne znam zašto, ali tek sam ovu večer shvatila da me svaki Mirkov odlazak pogađa sve više. Bio oženjen i imao je troje djece. Ona su mu bila sve. Zbog njih se nije želio rastavljati. Nikada mi nije rekao što točno osjeća prema svojoj ženi, a ja ga nisan ni pitala. O njoj sam
znala tako malo, a sama činjenica što nije tražio razvod dovoljno je govorila sama za sebe.
Sanja, ne sanjaj. Pružio sam ti sve, ono što nijednoj ženi nisam. Dođi – poveo me prema kuhinji.

Od čega su ovi ključevi?

Ovo sam ti namjeravao odmah dati, ali sam te toliko želio da sam potpuno zaboravio.
– Zatvori oči.
– Učinila sam kako mi je rekao.
Čula sam šuštanje papira, a zatim hladan dodir metala u svojoj ruci. Otvorila sam oči. S nerazumijevanjem sam
gledala u ključeve. Nisam znala od čega su.
Upitno sam pogledala.
– Od čega su ovi ključevi? – začuđeno sam upitala.
– Pođi sa mnom. Moram ti nešto pokazati.
– Što? – iako sam bila tužna, njegovo je ponašanje u meni probudilo radoznalost. Što je to toliko važno da ne može sačekati do idućeg dana? On me volio. Svakim mi je danom dokazivao svoju ljubav, a ja nisam bila zadovoljna. Obukla sam se i krenula za njim. Savjest me pekla.
– Idi sa svojim autom. Prati me – mirno je rekao dok je otvarao vrata.

Vratila sam se po ključeve i uskoro sam bila u svom autu. Pratila sam ga do elitnog dijela grada i kad se on parkirao pred sasvim novom zgradom, i ja sam učinila isto. Još uvijek nisam mogla pretpostaviti zašto me doveo ovamo. Izišla sam. Uskoro mi se i on pridružio. Poveo me prema ulazu, a zatim smo se popeli do prvog kata. Stao je ispred jednih vrata i otvorio ih. Neprestano me pogledavao. Ušla sam u stan i ostala bez daha. Sve je bilo novo i namješteno s ukusom. Okrenula sam se prema Mirku.
– Još uvijek ništa ne razumijem – nervozno sam cupkala s noge na nogu.

Nikada nisam voljela nedokučive situacije. Tajanstvenost je u meni budila strah. Prišao mi je i uzeo me za ruku. Pokazao mi je cijeli stan. Doista, nikada nisam vidjela ništa ljepše.
– Ovo je tvoje – na kraju mi je rekao.
– Molim – zagrcnula sam se.
– Čije? – upitala sam ga.
Učinilo mi se da nisam dobro čula. Zatresla sam glavom i okrenula se oko sebe. Sigurno sam ga krivo shvatila. Ovo nikako nije moglo biti moje. On je samo pronašao komforniji stan u kojem ćemo se sastajati.
– Tvoje. Ne mogu primati od tebe mnogo, a ne davati ništa. Bez obzira na ishod naše veze, želim ti pomoći. Ovo shvati kao “volim te”, ali na opipljiv način.

Zanijemila sam. Lice mi se zajapurilo od uzbuđenja.
– Ja… ja… – pokušala sam nešto reći, ali nisam mogla.
– Ne govori ništa. Sutra ćeš dobiti i papire. Sve glasi na tvoje ime. Žao mi je, ali je krajnje vrijeme da pođem. Volim te, Sanja. Nikada to nemoj zaboraviti. Otkad sam tebe upoznao, ja sam sasvim drugi čovjek. Spustio je usne ne moje, ovlaš me poljubio, a zatim otišao. Ne znam koliko sam stajala na istome mjestu. Bila sam šokirana. Pomakla sam se i zaključala vrata. Ponovo sam išla iz prostorije u prostoriju. Ovakav me Mirkov postupak dirnuo ondje gdje sam najosjetljivija. Sve me je čvršće vezao za sebe. I da sam htjela, nikada ga ne bih mogla napustiti. On je za mene bio poput droge. Krenula sam prema sobi i bacila se na krevet. Stavila sam ruke ispod glave i pogledala u strop. Ovaj me je događaj vratio na početak naše veze. Shvatila sam da se sve događa s nekim razlogom.

Pronašla sam drugu polovicu

Rođena sam prije dvadeset i osam godina u obitelji koja nije mnogo marila za mene, pa su me u trećoj godini života socijalni radnici odveli u dom za nezbrinutu djecu. Od malih sam se nogu naučila boriti za svoje mjesto pod suncem. Vrlo rano počela sam se baviti manekenstvom, samo da bih dobila džeparac, a kasnije mi je taj posao bio jedini izvor prihoda. Znala sam da u domu ne mogu ostati vječno i da ću na kraju školovanja morati otići iz njega. Marljivo sam radila i štedjela. Znala sam cijeniti svaku kunu koju sam dobila.
Novac nisam trošila na izlaske, kao većina mojih vršnjaka. Kupovala sam samo ono najnužnije. Nikada nisam imala ništa svoje, pa sam ljubomorno čuvala tu malu svotu novca. Bila sam tako ponosna na nju. Živeći u domu, shvatila sam osnovno pravilo: u čovjeku treba cijeniti čovjeka i ljepotu duše, a ne izgled.

Kad sam završila školu, pronašla sam skroman stančić u kojem sam živjela sama. Činilo mi se kao da mi je cijeli svijet na dlanu, ali kako je vrijeme odmicalo, moja se uštedevina topila. U zadnji sam trenutak dobila ponudu od najveće tvrtke u gradu. Od mnoštva djevojaka izabrali su mene da poziram za novogodišnji kalendar. Pristala sam bez razmišljanja. Nakon probnih snimaka s kojima su bili zadovoljni, nastavili smo sa snimanjem.

Pred sam kraj, upoznala sam Mirka. Čim sam zaronila u tamu njegovih toplih očiju, u meni se nešto pokrenulo. Zraka ljubavi dotakla je moje srce i u njemu se nastanio biser vrijedniji od svih bisera koji postoje. Osjećala sam se tako čudno, kao da sam pronašla svoju drugu polovicu koju sam davno izgubila i za čije postojanje nisam ni znala. Samo sam se u njegovu prisustvu osjećala kao kompletna osoba. Čim me pozvao van, odmah sam pristala. Znala sam da je primijetio što osjećam prema njemu, jer s obzirom na njegovo iskustvo, to mu nije moglo promaknuti.

Sanja, zar si poludjela?

Rekao mi je da je oženjen i da ima djecu. To me nije iznenadilo. Ništa drugo nisam ni očekivala. Kad mi je rekao da je on vlasnik tvrtke za koju sam radila kalendar, već smo mjesec dana bili u vezi. Na njegovo inzistiranje, preselila sam se u veći stan i uskoro napustila manekenstvo. Moje me malobrojne prijateljice nisu mogle shvatiti. Sva moja uvjeravanja da ga volim, dočekale su s odmahivanjem glave.
– Sanja, zašto mi lažeš? – upitala me Zdenka.
Pogledala sam je s čudenjem. Ona mi je bila jedina prava prijateljica u koju sam imala potpuno povjerenje.
– Što ti lažem? Ja ga volim. Što u tome ima čudnog?
– Što je s tvojom zdravom pameti? Očito te napustila. Imaš li ti oči? Pogledaj kako izgleda. On ni u kom slučaju nije za tebe – iz njenih je usta izišla prava bujica riječi.

Dobro sam znala da nije zlonamjerna, a ni ljubomorna. Ovo je bio prvi put da se mimoilazimo u razmišljanjima.
– Zar misliš da sam poludjela? – podrugljivo sam je upitala.
Tako nekako – promrsila je jedva razumljivo.
– U čemu sam ja bolja od njega? – znala sam što smjera i zato sam joj postavila to pitanje.
– U svemu. Ti si mlada, a on je dvostruko stariji od tebe. Mislila sam da si ambicioznija i da dobro znaš što želiš u životu. Zašto igraš ulogu koja ti ne pristaje? i dalje me pokušavala urazumjeti.
– Kakvu ja to ulogu igram?
– Jesi li ti uopće svjesna u što si se upustila? Ti si njemu samo druga violina na kojoj će tek povremeno svirati. Mlada si i lijepa, a to privlači muškarce poput magneta. Ne nadaj se da će se rastaviti, a ako ti je takvo nešto obećao, ne vjeruj mu. To je tipično za njih. Svi oni traže izlaz iz braka, ali ga nikad ne pronađu. Nabroji mi barem jednog koji je ispunio svoje obećanje.
– Slegnula sam ramenima.
– Ja ne želim da se on rastavi. To mi nije cilj. Volim ga.
– Čudna je ta tvoja ljubav – dodala je podrugljivo.
– Zašto? Zato što je oženjen i stariji od mene?
– Nije samo to u pitanju. On uopće nije lijep. Jedino što je kod njega privlačno, to je novac. Znam da ga nikada nisi imala, ali ima i drugih načina da se dođe do njega. Zašto si izabrala najgori od svih? Koliko dugo ćeš se moći zadovoljiti samo ulogom ljubavnice? Uz njega ćeš provesti najljepše godine mladosti, a što će biti kada jednom dođe mlađa i ljepša? – zamišljeno mi je iznijela svoje mišljenje.

Uzela sam šalicu i otpila gutljaj već hladne kave. Zamislila sam se nad njenim riječima. One su bile logične. Razmišljala je mozgom, a ja srcem. Nikada nisam mislila na daleku budućnost. Živjela sam od danas za sutra, jer sam se uvjerila da se ništa planirano ne ostvari.

Nervozno sam lupkala prstima po šalici. Bila sam potpuno nemoćna. Ja nisam upravljala sudbinom, nego ona sa mnom. Zdenka se vara ako misli da sam zakinuta. Ja se tako nisam osjećala. Bila sam sretna. Dobro sam znala da naša veza ima mana, ali koja je bila savršena? Za sada mi je odgovarala uloga ljubavnice. Ništa drugo nisam mogla dobiti od Mirka, a ni on mi ništa nije obećao.

– Ne znam kakav je Mirko u tvojim očima, ali kad bih ti ja mogla posuditi svoje da ga barem jednom pogledaš kroz njih, shvatila bi da je on najljepši muškarac na svijetu zaneseno sam govorila.
– Kad si zadnji put bila kod okulista? – postavila mi je pitanje koje sam najmanje očekivala u tom trenutku. Čini mi se da ti uopće ne vidiš. Kako možeš tvrditi da je Mirko najljepši muškarac na svijetu? Pokušavam te urazumjeti, ali to mi ne polazi za rukom. Ja vidim ono što doista jest i znaš li do kojeg sam zaključka došla?
– Ne – odmahnula – sam glavom.
Tebi je potreban muškarac koji će ti ujedno oca zamijeniti, inače se sigurno ne bi vezala za njega. Kako drugačije da objasnim ovu tvoju vezu? Njena me primjedba doista naljutila. Znala sam da moja veza ne izaziva odobravanje okoline, ali meni to nije bilo toliko važno.
Ne znam zašto izmišljaš toliko verzija o mojoj vezi.

Vjeruj samo meni i svojim osjećajima

Zato što želim znati što se točno događa. Tvoja je priča potpuno neprihvatljiva. Već smo godinama skupa, a tako te malo poznajem. Tvoji su me postupci iznenadili.
– Zašto? Zato što sam ja ljepša od njega? Ti uopće ne razumiješ život. Meni moja ljepota ne znači ništa. Ona je tako prolazna. Važni su mi samo osjećaji – kruto sam rekla.
– Zar i oni nisu prolazni? – uporno mi je željela pokazati koliko griješim.
– Ne. Kada dvoje nešto imaju, onda to ostaje za cijeli život – ustala sam i stala ispred nje.
– Koja je razlika između mene i tebe? Moraš priznati da sam ja ljepša – vragolasto sam rekla.
Nije ništa odgovorila, samo je klimnula glavom.
A jednog dana kada ostarimo, obje ćemo biti iste. U ničemu se nećemo razlikovati, ali ono što osjećamo ovdje… rukom sam pokazala prema srcu.
– …to nikada neće nestati. Ono će zauvijek ostati u nama. Ja nisam vrijednija od tebe. Iako smo fizički različite, nas veže nešto što je neraskidivo. Nije me briga što će drugi reći, važno mi je samo kako se ja osjećam.

Slegnula je ramenima. Rukom je napravila neodređen pokret koji je bio tako karakterističan za nju.
– Jednom, kada se zaljubiš kao ja, onda ćeš me shvatiti, a do tada prihvati ovo što se događa.
Nakon što sam je ispratila, sjela sam i ponovno odvrtila cijeli naš razgovor. Ovo nije bilo samo njeno mišljenje, to je bilo i mišljenje okoline. Svi su mislili da sam s Mirkom samo iz interesa, a nitko se nije potrudio da dozna pravu istinu.
– Oni su vidjeli ono što su željeli, a ja nisam mogla utjecati na njihovo mišljenje. Ljudi su ponekad tako okrutni.

Cijelo sam to poslijepopodne bila rastrgana dvojbama. Čim je došao Mirko, odmah sam mu se povjerila. Željela sam njegovu potporu. Htjela sam da me uvjeri da ispravno postupam, da mi obeća da me nikada neće odbaciti jer je strah u meni bivao sve veći. To ne bih mogla podnijeti, to bi me dotuklo.
– Zašto se brineš, ljubavi? – upitao je kroz smiješak.
– Ali naša veza nije kao ostale.
Ona će uvijek biti pod pritiskom. Bojim se da će jednog dana doći do kraha – drhtavom sam rukom obrisala suze.
– A koja veza to nije? Ne obaziri se na nikoga. Vjeruj samo meni i svojim osjećajima. To sam i učinila. Iduće dvije godine pokazale su koliko je Mirko bio u pravu. Naša je veza odolijevala svim pritiscima. On mi je svoju ljubav pokazivao na svakom koraku. Neprestano mi je nešto poklanjao, ali ja nisam željela biti potpuno ovisna o njemu. Iako se on protivio, zaposlila sam se i tako lakše podnosila prazninu koja je ostala iza svakog njegovog odlaska.

Ljubav koju sam osjećala prema njemu bila je potpuno različita od one slijepe strasti koju sam osjećala prema njemu u početku. Ona se razvila u nešto duboko i trajno. U meni se počela buditi ljubomora. Toliko sam ga voljela, da sam uvijek željela biti s njim, a znala sam da to nije moguće.
– Tvoja me ljubav guši – jednom mi je priznao.
To mi je potpuno otvorilo oči. Nisam se smjela i dalje ovako ponašati. Bila sam na dobrom putu da ga izgubim, a to si nisam smjela dozvoliti. Trebala sam promjenu, a da ni sama nisam znala kakvu. Ova me je neizvjesnost ubijala i to je ostavilo duboke brazde ne mojoj psihi.

Toliko sam ga voljela i željela

Ustala sam i ponovo prošetala po stanu. Radoznalo sam zavirivala u svaki kutak. Tek kada sam otvorila vrata od manje sobice, neobična ideja pala mi je na pamet. Tada sam shvatila što mi je nedostajalo cijelo ovo vrijeme. Pronašla sam čarobnu formulu. Dijete! Ono bi bilo idealno rješenje. Na takvu mogućnost nisam ni pomišljala, ali sada kada imam stan, sve se promijenilo. Ono će mi ispuniti život, a i vezati Mirka za mene.

S nestrpljenjem sam čekala iduću večer. Sve sam više uviđala koliko je moj plan savršen, ali nisam znala kako će Mirko reagirati na njega.

Kad sam čula otvaranje ulaznih vrata, zadrhtala sam od uzbuđenja. Krenula sam mu u susret. Na moje iznenađenje, bio je svečano obučen. Buket prekrasnih crvenih ruža potpuno mu je prekrio lice. Iznenađeno sam zastala, a zatim prasnula u smijeh. Izgledao je poput kakvog dječarca. Nikada nisam mogla predvidjeti što će on uraditi. Uzela sam buket, a zatim ga odložila.
Nisam imala vremena da ga odnesem u vazu. Željela sam iskoristiti svaki trenutak Mirkovog prisustva. Bacila sam mu se u zagrljaj i pripila uz njega. Toliko sam ga željela. Samo je on mogao izazvati ovoliku glad mog tijela. Zatvorila šam oči i prepustila se njegovim poljupcima. U tom sam trenutku potpuno zaboravila na moju odluku i sve ono što sam mu namjeravala reći.
– Sanja! – uzviknuo je on i odmakao me od sebe. Idemo van. Rezervirao sam stol.

Iznenađeno sam ga pogledala. Vrlo rijetko smo se pokazivali u javnosti. On je morao paziti na svoj ugled, a ja sam se morala zadovoljiti susretima u stanu. U njemu sam se mogla prepustiti osjećajima, a vani sam morala paziti na svakipokret. To me sputavalo i užasno živciralo.

– Van? – upitala sam uz osmijeh.
– Želim te izvesti na večeru. Uhvatila sam ga za ruku i pogledala u oči.
– Ima vremena. Moramo prije razgovarati. Možda će te ovaj moj prijedlog iznenaditi, ali ja to svim srcem želim – rekla sam promuklim glasom.

Želim tvoje dijete

Što? – upitao je i krenuo prema sofi. Sjeo je, a zatim naglo ustao. Njegovo je ponašanje bilo sasvim neuobičajeno. Sigurnost koja je uvijek zračila iz njega, netragom je nestala. On nije bio jedini koji se tako osjećao. I ja sam bila nervozna. Ljubav, za koju smo oboje tvrdili da postoji, sada će se naći na velikoj kušnji. Njegov će odgovor pokazati koliko mu je stalo do mene.
– Želim tvoje dijete – iznenada sam rekla.
Zastao je u pola pokreta. Lice mu je problijedilo, a zatim se naglo zažarilo. Spustio je pogled. Rukom je prošao kroz kosu i sjeo. Primjetno je drhtao. – Reci nešto – došla sam do njega i pomilovala ga po oznojenom licu.

– Znaš li ti što znači imati dijete? Ti si još premlada. Ja te želim samo za sebe – rekao je čudnim glasom. Ne znam što da mislim. Ovo je tako neočekivano. Potpuno si me šokirala. To nije odluka koja se može donijeti u jednom trenutku. Ne trebaš se toliko žrtvovati zbog mene – grčevito me uhvatio za ruku.
– Ja te volim i sasvim je prirodno da želim tvoje dijete. Ono neće ništa promijeniti između nas – nisam se dala zbuniti.
– Ne zavaravaj se. A što će biti ako jednog dana otkriješ da ja nisam ono što si cijelo vrijeme mislila da jesam, ako se zaljubiš u nekoga drugog? Dijete će ti biti samo teret. Ono će te sputavati u životu, isto kao što mene sputavaju moja djeca. Ono će nas zauvijek vezati, ali… – Ja to i želim – prekinula sam ga. Za mene drugi muškarci ne postoje. Ti si oličenje svega onog što sam željela uvjeravala sam ga.
– Da. Vjerujem da tako osjećaš, ali meni treba vremena. Moram dobro razmisliti o svemu. Ako pogriješimo, tu, grešku nećemo moći više ispraviti. Idemo. Već je prekasno – ustao je.

Pričekao me dok sam uzela torbicu, a zatim smo krenuli prema izlazu. Ništa nismo govorili. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima i večera je bila potpuni promašaj.
Kad je otišao, briznula sam u plač. Njemu je bilo lako. On je imao sigurno utočište, a što sam ja imala? Ništa. Cijelo sam vrijeme lutala po labirintu i zavaravala samu sebe. Sve sam podredila ljubavi. Nisam tražila mnogo, zadovoljavala sam se s malim, ali očito je i to bilo previše za mene.

U gluho doba noći čula sam šum i ustala. Pretrnula sam od straha. Ulazna su se vrata otvarala.
– Sanja! – čula sam Mirkovo dozivanje, a zatim je upalio svjetlo. Još uvijek je bio u istom odijelu. Oči su mu grozničavo sjale. Bilo je vidljivo da je pod utjecajem alkohola, ali na moje iznenađenje, korak mu je bio čvrst i siguran kad je krenuo prema meni.
– Prepao si me – kruto sam rekla.
– Sanja, razmislio sam o tvom prijedlogu. Pristat ću na sve što želiš, samo da te ne izgubim.
– Otkud tako nagla promjena? – iznenađeno sam upitala.
– Nije to nagla promjena. Ja sam te želio samo zaštititi. Nisam htio pristati za tvoje dobro. Htio sam da uživaš u životu, da imaš odriješene ruke. Ne mogu te osuditi na takav život – tužno je rekao.
– Ali ja to želim.
Na licu mu se vidjelo olakšanje. Prišao je i uzeo me u naručje. Srce mi je udaralo tako snažno i činilo mi se da je tako nabreklo u grudima da sam jedva hvatala zrak. Zadovoljno sam se osmjehnula.

Sada, tri godine nakon te večeri, mogu mirne savjesti reći da sam ja jedna od najsretnijih žena na svijetu. Imam dvoje djece koja su popunila sve praznine u mom životu. Nikada se nisam pokajala zbog svoje odluke. Vrijeme je pokazalo koliko sam bila u pravu. Iako se nalazim u situaciji koje se sve žene groze, ja se nimalo ne osjećam zakinuto. Imam sve što imaju i one, zdravu djecu i voljenog muškarca. Samo se u jednom razlikujemo, one nose prezime voljenog čovjeka, a ja ne. Meni nije važan taj komad papira, nego iskrena i duboka ljubav koju osjećam prema Mirku, ljubav koja me potpuno preobrazila. Mirne savjesti mogu reći da sam zadovoljna ulogom ljubavnice i majke njegove djece.