Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Ako se želite i vi oglašavati na ovom mjestu, kontaktirajte nas putem kontakt forme na dnu stranice.

Šakama sam prehranjivala obitelj

Gledalište u prekrasnoj frankfurtskoj dvorani bilo je prepuno. Mnoštvo ljudi željnih zabave i uzbuđenja okupilo se kako bi gledalo i navijalo za svoju favoritkinju. Voditelj programa glasno je predstavljao moju suparnicu Hexe. Poznavala sam je samo po pričama i čuvenju. Govorili su da joj nadimak “Vještica” potpuno odgovara uz ono što čini u ringu. Vidjela sam nekoliko snimaka njezinih borbi i moram priznati da me je zadivilo sve viđeno. Čovjek nije znao je li vještija rukama ili nogama. Bila je okretna, spretna, a trener me upozorio da ima neko šesto čulo i točno zna kamo je protivnik namjerava udariti. Prije udarca vješto se izmakne, a potom bira udarac kojim dotuče protivnika. Ne mogu reći da me nije bilo strah. Uvijek sam se poput malene, nemoćne djevojčice bojala prije ulaska u ring. Srce bi mi kucalo kao ludo, ruke se preznojavale, a noge drhtale da bih na njima jedva uspijevala stajati.

Sada, dok sam Hexe promatrala kako samouvjereno izlazi i klanja se svojoj publici, srce mi je skočilo u pete. Bila sam sigurna da moja borba ne može biti ravnopravna njezinoj.

– Ubit će me. Hexe će me ubiti. Više nikada neću ugledati novi dan – prošaputala sam treneru.

– Ana, ovo ti nije prvi puta da ulaziš u ring. Do sada si se već trebala naviknuti. U trenutku kad te uhvati strah, sjeti se da ovom borbom možeš zaraditi toliko, koliko nisi sve zajedno do sada.

– Lako je tebi govoriti. Nećeš ti pasti u njezine šake. Samljet će me – otelo mi se nehotice, unatoč tome što sam znala da moj trener Andy ne voli kad razmišljam i govorim o porazu.

– Ana, ako se tebi slučajno nešto dogodi, a ja sam siguran da neće, tvoja će obitelj dobiti novac. Vjeruj mi, neću im uzeti ono što tebi pripada. Ti si rođena pobjednica. Ovoga puta i ja mogu puno izgubiti. U ovu sam borbu uložio sve što sam imao. Ana, ti si pobjednica meča. Vjeruj u sebe.

– Andy, bojim se. Dala bih sve na svijetu kad bih mogla odustati – promucala sam na jedvite jade.

– Ti znaš da su ovo nelegalne borbe, baš kao što znaš koliko novca možeš dobiti nakon pobjede. Nitko ti ništa ne garantira. Ostala si kod mene, pristala na rizik i sada daj sve od sebe – hrabrio me.

– Iz male države s jednim od najljepših mora na svijetu, dolazi nam Ana! – začula sam glas najavljivača. U tom sam trenutku bila sigurna da više nema uzmaka. Upetljala sam se s ljudima iz podzemlja, dala obećanje i sada sam bila prepuštena sama sebi i svome boksu.

Prišla mi je i borba je krenula

Trener mi je taman zamotao bandaže zavoje kojima se oblaže šaka kako bi se učvrstile kosti i spriječile ozljede prilikom udaranja. Navukla sam rukavice i još jednom u glavi prošla cjelokupni plan zadnjeg treninga. Bez obzira na plan, znala sam da mi je osnovni cilj zadati joj što više udaraca u dijelove tijela iznad pojasa, a istovremeno izbjeći njezine i sačuvati živu glavu. I Hexe i ja pripadale smo u bantam kategoriju. Ona je imala pedeset i dva, a ja pedeset i četiri kilograma. Kad je ona bila u pitanju, nisam bila sigurna jesu li mi ova dva kilograma prednost ili nedostatak. Andy me poljubio u obraz i još jednom ohrabrio riječima.

Usporeno sam se stala penjati u ring i molila Boga za pomoć. Publika oko mene je divljala, a svjetlost me zabljesnula sa svih strana. Gledatelji su izvikivali sve i svašta, ali njihovi glasovi kao da su se odbijali od mojih ušiju i moga tijela. Razmišljala sam o danu kad sam krenula u prvi razred osnovne škole. Baka me otpratila do razreda, a potom poljubila u obraz i rekla da se ne trebam brinuti, jer ću ja postati najbolja učenica u razredu. Vjerovala sam joj više nego ikome i te njezine riječi odagnale su moj strah. Baš onako, kako je baka i rekla, tijekom godine ostvarile su se njezine riječi. Bila sam primjer svim prijateljima iz razreda, a učiteljica je uvijek prozivala mene kad ostali nisu znali rješenje zadataka. Nikada baš nisam voljela knjigu, ali sam se zbog bake trudila i marljivo učila, tako da ni uspjeh nije izostao. Od tada su prošle silne godine. Baka je odavno umrla. Poželjela sam je vratiti iz groba i zamoliti da i u ovim trenucima užasa bude uz mene i uputi mi koju toplu i nježnu riječ ohrabrenja.

Hexe je stajala u jednom kutu ringa, a kad je sudac dao znak za početak, prišla mi je, sportski smo se pozdravile i borba je krenula. Kad sam uputila prvi udarac, strah je netragom nestao.

Cijela povijest mojih borbi krenula je prije nepunih godinu dana. Kako to uvijek u životu i biva, sve je počelo sasvim slučajno. Bilo je kasno, zimsko poslijepodne. Vraćala sam se s posla i dok sam u ruci prebrojavala sitnu zaradu, na mene je naletio nepoznati muškarac i pokušao mi oteti novac. Njime sam namijenila kupiti lijekove za bolesnu sestru i kad sam shvatila da će neznanac pobjeći s mojom mjesečnom plaćom, u meni se probudio inat.

Ostavi me na miru i vrati mi novac

Ostavi me na miru i vrati mi taj novac – iznenada sam poviknula na njega. Očito sam ga iznenadila. Pretpostavljam da je valjda instinktivno pružio ruku, s novcem kojeg mi je već oteo, prema meni. Nisam gubila vrijeme. Otela sam mu novac, a potom ga snažno udarila i povukla za kosu. Muškarac me zaprepašteno gledao i dok se pokušavao snaći, ja sam ga udarala po licu i tijelu, gdje god sam ga dohvatila. Ne znam koliko je to dugo potrajalo, ali kad se uspio otrgnuti iz mojih ruku, počeo je trčati glavom bez obzira. Ja sam još uvijek gledala za njim i pospremala novac u džep, kad sam iza sebe začula ugodan muški glas.

– Bravo! Čestitam! Tako se to radi – oduševljeno je aplaudirao i gledao me sa smiješkom.

– Zamislite, htio mi je ukrasti novac. Mjesec dana kuham, pospremam i čistim kod nepokretne gospođe. Stara je i teška kao kamion. Ne može sama ići ni na toalet. Sve radi pod sebe, a ja je služim i brinem se o njoj kao o malom djetetu. Njezina kći mi daje neku bijednu plaću i sad bi mi je prokletnik još ukrao. Kakva sam ja nesretnica! – jadikovala sam ljutito iz sveg glasa.

– Draga djevojko, vi ste nesretnica samo ako dozvolite da to budete – odvratio je zagonetni muškarac.

– Što trebaju značiti vaše riječi? Želite reći da sam sama odabrala da živim u bijednoj obitelji s majkom pijanicom, ocem skitnicom, bolesnom sestrom i braćom narkomanima? – otelo mi se.

– Niste krivi za članove vaše obitelji, ali ste krivi ako dozvolite da zbog njih ispaštate.

– Ne razumijem što mi to pokušavate reći … Vjerojatno nisam dovoljno pametna da bih vas shvatila – sa svakom njegovom rečenicom bivala sam sve zbunjenija.

– Ne podcjenjujete se. Vi ste vrlo pametna mlada žena – rekao je to kao da me odavno zna.

– Gospodine, vi me ne poznajete i bez obzira što mi je drago čuti vaše mišljenje, mislim da još uvijek nisam shvatila o čemu se radi, a i ne padam na komplimente neznanaca – rekla sam, pogledala ga pravo u oči, a potom krenula u pravcu naše sirotinjske kućice stišćući novac.

– Nemojte ići. Molim vas, pričekajte. Imam jedan prijedlog za vas – nastavio je govoriti.

Zastala sam i vratila se natrag. Nisam znala što bi mi uopće mogao ponuditi, ali ja nisam bila u prilici previše birati. Ako ništa drugo, željela sam ga poslušati, a potom odlučiti.

– Kakav prijedlog? Ne bavim se prostitucijom – naglasila sam i ponosno podigla glavu.

– Krivo ste me shvatili. Ja sam Andrija ili Andy, tako me zovu moji prijatelji i suradnici u inozemstvu. Ja sam trener i menadžer. Mislim da ste vi izvrstan borac. Vidio sam sve što se maloprije dogodilo. Vaša borba dokazuje da ste pametna mlada žena, ali isto tako, jako se dobro borite. Zanima me koliko dugo trenirate boks? – zaprepastio me zadnjim pitanjem.

Boks? Kakav boks? To ponekad gledam na televiziji. Nikada nisam trenirala boks, niti bilo kakav drugi sport. Nije da nisam željela, ali za to nikada nisam imala mogućnosti. Rekla sam vam kakva je moja obitelj. Ja se sama brinem za njih i pokušavam sve nekako dovesti u neki red.

– Vi to ozbiljno? Nikada niste trenirali? Tada ste istinski talent. Imate sreću da sam vas danas sreo. Predlažem da odemo u neki kafić na piće i razgovaramo na miru – rekao je.

Sve te riječi činile su mi se potpuno nestvarne, ali su bile dovoljno zanimljive, te sam prihvatila poziv. Naravno, prije toga sam istaknula da si ja od svoje plaće ne mogu priuštiti pozivati neznance na piće. Dobronamjerno se nasmijao, a tada smo otišli u jedan od kafića.

Andy mi je ispričao da živi u Frankfurtu na Majni. Predložio mi je da s njim odem u Njemačku, a on će me trenirati i pronalaziti partnerice za borbu. Rekao je da ženski boks ima jako dobro prođu u Njemačkoj i da mnogi rado plaćaju kako bi vidjeli žene koje se bore.

– A što će biti s mojom obitelji? – bilo je jedino pitanje koje sam u tom trenutku mogla postaviti.

– Pretpostavljam da zbog posla ionako uglavnom niste kod kuće. Što oni imaju od vas? Ovako biste barem dobro zaradili, a s tim novcem biste mogli platiti liječenje sestri, majci alkoholičarki i braći narkomanima. Pretpostavljam da znate kako novac otvara mnoga vrata.

– Svjesna sam toga i na neki način vi imate pravo, no ja nemam ni putovnicu – bila sam do kraja iskrena.

– Ako se dogovorimo, ništa se ne trebate brinuti. Ja ću sve preuzeti na sebe – rekao je.

Vremenom će ti zarada samo rasti

Koliko bih mogla mjesečno zarađivati? – sada sam već počela razmišljati o boljem životu.

– To ovisi. U početku to neće biti velika suma, ali zasigurno dvije, tri tisuće eura. Kako budeš napredovala, svote će vrtoglavo rasti. Vidim da si prirodno talentirana, a uz moju pomoć, pred tobom će biti mnoge pobjede i mnoštvo zarađenog novca – rekao je neznanac samouvjereno.

Već ovo s tisuću eura mi se ludo svidjelo. Ovdje sam se mučila za bijedne dvije tisuće kuna.

– Sve ovo je prelijepo da bi bilo istinito. Ne mogu vjerovati da se ne radi o nekoj prijevari. Ne želim ostati i bez ovoga što trenutno imam, ma kako to minimalno bilo – rekla sam i istinski tako i mislila. Naime, nisam vjerovala u dobre prinčeve koji ostvaruju djevojačke snove.

Ja sam porijeklom iz ovog grada. Moji roditelji ovdje žive i ne bih si dopustio da nekome učinim ništa nažao. Otac mi je liječnik. Radi u ordinaciji u centru – rekao je, a potom naveo ime svog oca. Poznavala sam ga. On je bio i moj liječnik. Iz te nove perspektive, više mi se sve nije činilo toliko crno. Još smo neko vrijeme nastavili razgovarati i Andy mi je sve objasnio. Želio je da za mjesec dana s njim odem u Frankfurt, a potom se potpuno posvetim treninzima boksa. Uzela sam njegovu posjetnicu, obećala sam da ću razmisliti i javiti mu svoju odluku.

Kod kuće sam jedino sa sestrom mogla razgovarati o svemu što mi se dogodilo toga dana. Maja je bila godinu dana starija od mene, ali sam se već nekoliko godina ja brinula o njoj. Godinama je patila od napada epilepsije. Nije mogla nigdje raditi, jer bi je obično nakon nekoliko dana otpuštali kad bi nazočili njezinom napadu. Bila je očajna, ali nakon svega što smo prošle, obećala sam joj brinuti se za nju. Bilo mi je draže da bude kod kuće, posprema i kuha kad je to u stanju, nego da luta gradom pokušavajući pronaći posao i tako nastrada. Svidjelo joj se ono što je čula i bila je uvjerena da imam pravo pokušati pronaći svoju sreću.

– Majo, ja ne znam što me ondje čeka. Nisam čak sigurna hoću li ja to moći, ali sam zbog tebe i braće voljna pokušati. Želim više zarađivati. Novcem ću vam osigurati liječenje govorila sam joj dok me držala za ruku i milovala po obrazu. Obje smo bile jako dobro svjesne naših situacija.

– Nemoj otići zbog nas. Idi zbog sebe. Ti nisi dužna propadati ovdje zbog nas. Uvijek si bila spretna i vješta. Sjećaš se kako si braću uvijek branila kad su ih tukli znatno stariji dečki? Ja nekako vjerujem da je taj čovjek u tebi vidio istinski talent. Ako se bojiš da te želi prevariti, posjeti liječnika i sve mu ispripovijedaj. Sigurna sam da on zna što radi njegov sin u inozemstvu.

Majin prijedlog učinio mi se pametan, te sam se već idućeg dana nakon posla naručila kod Andyjevog oca. Dočekao me s osmijehom na licu i zamolio da sjednem na stolicu.

– Ana, drago mi je što si me posjetila. Sin mi je sve ispričao. Drago mi je što ste se sreli. Možemo odmah obaviti potrebne preglede – on je započeo temu koja me zanimala.

Razgovarali smo gotovo sat vremena, a potom me osobno odveo k svojim prijateljima liječnicima. Obavila sam sve neophodne preglede, a od njega sam nazvala i Andya. Bez previše razmišljanja, prihvatila sam njegovu ponudu. On mi je dao novac za putovnicu, sredio da ne moram dugo čekati, kupio potrebnu sportsku opremu, a potom smo dvadesetak dana kasnije avionom odletjeli u Frankfurt. Nitko osim sestre nije žalio za mnom.

Naučio me što je kroše i aperkat

Andy mi je u svojoj kući dao prekrasnu sobu. Odmah mi je propisao poseban program ishrane i ja sam tako polako, ali sigurno kretala u jedan novi život o kojem nisam baš ništa znala.

Istinite priče: Šakama sam prehranjivala obitelj

Šakama sam prehranjivala obitelj

Prvih nekoliko dana Andy me teoretski poučavao borbama. Naučio me je što je kroše, što aperkat, a što direkt. Odgledali smo mnoge borbe, on je objašnjavao prednosti i nedostatke pojedinih boksačica, a ja sam upijala svaku njegovu riječ. U podrumu svoje kuće imao je i dvoranu s ringom i nakon savladane teorije, započele su i praktične vježbe. U početku mi je bilo iznimno teško, ali sam brzo napredovala. U potpunosti sam se posvetila boksu, te sam i slobodno vrijeme provodila vježbajući. U prilog tome govori i kako sam prvu borbu imala samo mjesec dana nakon što sam stigla u Frankfurt. Prva borba bila je gotova u drugoj rundi. Nakon što sam protivnicu bacila na pod, te se nije uspjela ustati ni nakon deset sekundi, pobijedila sam nokautom. Kakav je to samo osjećaj bio! Bila sam presretna, a pogotovo kad mi je Andy nakon borbe na ruke isplatio tisuću i tristo eura. Već idućeg jutra sestri sam poslala tisućicu. Bilo je dana kada me je sve boljelo, ali ja sam bila uporna, željela sam uspjeti. Nisam u boksu vidjela ništa loše, a osim što sam bolje zarađivala, uspjela sam i lijepo oblikovati svoje tijelo. Bila sam zadovoljna izgledom, odjećom, stanom i hranom, ali i Andyjevim načinom ophođenja prema meni. Uvijek je bio korektan i pošten, a osim što mi je bio trener, u njemu sam počela gledati i najboljeg prijatelja. Iza sebe sam imala već pet borbi kad me Andy šokirao gorkom istinom, istinom koju se nikada ne bih usudila ni sanjati u morama.

– Ana, pretpostavljam da si svjesna kako ove borbe nisu legalne rekao je hladno jedne večeri.

– Nemoj se ni šaliti na takav način – odvratila sam s osmijehom na licu ništa ni ne sluteći.

– Ne šalim se. Do sada si mogla shvatiti tko su naši posjetitelji. Pretpostavljam da si mnoge od njih prepoznala s televizije i iz novina. Svi su oni bogataši i uživaju. u takvom načinu zabave.

Što će biti ako nas uhvate

Nikada ne gledam u publiku. Znam samo one s kojima si me ti upoznao. Znači, da nas uhvate, mogli bi nas kazniti zbog ovoga čime se bavimo – donijela sam svoj zaključak.

Ne možeš ništa gledati tako isključivo. Svijet nije crno-bijeli. Postoje nijanse boja između te dvije. Ti ne smiješ razmišljati na takav način. Ti si boksačica i tvoje je da se brineš da nastaviš ovako kao do sada. Ti pobjeđuj, a za sve ostalo ću se ja pobrinuti – rekao je samouvjereno.

– A ako nas uhvate? Što će se onda dogoditi? Ti ćeš pobjeći, a mene će zatvoriti? – u tom me trenutku obuzela neopisiva tuga.

Proklela sam samu sebe što sam bila tako naivna, te ga poslušala i došla s njime u nepoznati svijet. Vjerovala sam mu na riječ, a sada mi se to obijalo o glavu. Iznenada mi je silno nedostajala moja sestra, braća, pa čak i loši roditelji i trošna kuća.

Zaplakala sam iz sveg glasa, bacila se na koljena i stala ga preklinjati da me odvede kući.

– Ana, sredi se! Tko bi nas mogao uhvatiti? Laičkim rječnikom, mi pripadamo podzemlju i poznajemo mnoge utjecajne ljude u cijeloj Europi. Oni su naši prijatelji i neće dopustiti da nastradamo. Uostalom, oni su dio nas, baš kao i mi njih – pokušavao mi je smireno objasniti.

– Mi smo dio mafije – zajaukala sam, ali sam ubrzo shvatila da su mi suze i molbe uzalud. Unatoč svim zamolbama, Andy je rekao da me ne može pustiti da slobodno odem doma. Rekao je da su mnogi sponzori uložili u mene i da sam im dužna vratiti pobjedom. I tako, uvijek bi obećavao kako će iduća borba biti zadnja, iznimno profitabilna i kako ću nakon nje moći kući. Više mu nisam vjerovala, ali sam bila kukavica i nisam znala kako pobjeći odatle glavom bez obzira. Nastavila sam marljivo trenirati, pobjeđivati, ali i zarađivati. Andy je ispunio barem dio obećanja koja mi je dao, te sam svakog mjeseca kući slala sve veću svotu.

Sestra mi je redovito pisala i obavještavala me kako je ostatak obitelji i što je učinila s novcem. Nakon svakog njezinog pisma dugo bih plakala, a potom se podsjećala kako je sva muka koju prolazim vrijedna truda. Sestra je mamu odvela na liječenje i ona se kući nakon samo dva mjeseca vratila kao potpuno nova osoba. Sada su se zajedno dogovarale i činile sve kako bi pomogle ocu i braći. Zbog njih sam bila neopisivo sretna i spremna izdržati dokle god bude potrebe. Osim s Andyjem, družila sam se s još nekoliko djevojaka koje su sa mnom trenirale. Jedna je bila iz Turske, druga iz Grčke, a treća iz Italije. I one su poput mene nasjele na Andyjevu priču i sada nisu imale načina napustiti ga i započeti novi život. Na neki smo način sve mi bile ropkinje u dijamantima optočenom kavezu. Iza svake od nas bile su tužne životne priče i zla sudbina, te smo voljele vjerovati da se unatoč zlu, sve na neki način isplati.

Hexe je bila najgori borac s kojim sam bila u ringu, ali i ona je od nokauta pala u trećoj rundi. Istina, ni ja nisam prošla bez ozljeda. Udarac u arkadu izazvao je mnogo krvi koja mi je krenula niz lice. Zatvorilo mi se oko, ali znala sam da će me zgaziti ako ne dam sve od sebe.

Bog i sreća i ovoga su puta bili na mojoj strani. Nikada nisam izgubila niti jednu borbu i nakon što me sudac proglasio pobjednicom, odahnula sam s olakšanjem. Željela sam samo isprati tu krv s lica, istuširati se i smjestiti u krevet. Andy je, naravno, imao drugačiji plan.

– Ana, brzo se sredi. Michael M. te želi upoznati. Jesi li ti svjesna kolika je to čast? – gnjavio me.

– Tko je sad taj? Moram li baš večeras? Pogledaj me na što sličim – rekla sam umorno.

– Liječnik će te na brzinu srediti, a i ti daj malo od sebe. K vragu, ipak si ti žensko, i to lijepo žensko. Michael je mlad i neoženjen. Shvaćaš li što ti želim reći? – uporno je nastavio.

– Sada još moram postati i prostitutka bogataševe zabave radi? – ljutito sam se otresla.

– Ne budi smiješna! Ne govorim o tome. To što te želi upoznati jako je dobar znak.

– Goni se i ti i tvoj dobar znak. Jedini dobar znak bi sada bio da mi netko obeća da će me odvesti kući mojoj obitelji – odvratila sam na njemačkom jeziku kojeg sam izvrsno svladala. – Ja ću vas odvesti kući ako to želite – začuli smo glas koji je dopirao s vrata svlačionice.

– Gospodine Michael, kakva čast! – čula sam Andyja kako mu se dodvorava.

– Mislim da dama nije oduševljena mojim posjetom? Pretpostavljam da bi se sada najradije odmorila? – govorio je tako ugodnim, malo promuklim glasom i pružio mi ruku. Prihvatila sam je pomalo nesigurno i ispričala se što je stekao krivi dojam. Znala sam da bi se Andy zasigurno razbjesnio da sam drugačije reagirala, a nikog nisam voljela ljutiti.

– Andy, Ana i ja bismo željeli nasamo porazgovarati – rekao je i zamolio ga da se udalji. Andy je odskakutao poput poslušnog psića. Oči su mu iskrile neopisivim sjajem.

Hexe je bila najgori borac u ringu

Michael i ja promatrali smo se neko vrijeme. Bilo je jasno da je naočit i uglađen muškarac. Govorio je hochdeutch, a svaka njegova riječ bila je odmjerena i samouvjerena.

– Već vas neko vrijeme promatram. Hexe do sada nitko i nikada nije porazio. Čestitam – rekao je, a potom izvadio baršunastu kutiju u obliku pravokutnika i pružio mi je.

– Što je to? – upitala sam začuđeno i nisam bila sigurna trebam li primiti dar ili ne.

– Ovo sam kupio samo za vas. Ponosim se što ste opet kraljica ringa – rekao je, a ja sam i dalje oklijevala. Znala sam da bi Andy poludio kad bi saznao da sam odbila poklon, te sam ga prihvatila. Michael je zamolio da ga odmah otvorim, a kad sam to učinila, zabljesnula me prekrasna zlatna ogrlica i naušnice u kompletu. Nikada nisam vidjela nešto ljepše.

– Prekrasno, ali to zasigurno košta puno novca. Ne mogu to primiti – razmišljala sam na glas.

Novac nije važan kad je u pitanju žena kao što ste vi. Neću okolišati. Uvijek otvoreno govorim o svojim željama. Sviđate mi se i rado bih da se viđamo – predložio je.

Svidjela mi se njegova pojava, ali i način na koji je odmah stvari postavio na mjesto.

– Ja nisam loša djevojka. Sigurna sam da vi pretpostavljate kako sam, kao i mnoge druge djevojke, ovamo došla jer mi nije rečena cjelokupna istina, već samo jedan njezin dio. U Hrvatskoj, odakle dolazim, imam siromašnu obitelj kojoj pomažem da preživi. Nikada nisam imala dečka. Nisam vješta ljubavnica i ako me zato želite, sigurno ćete se jako razočarati. Pretpostavljam da me možete na puno toga prisiliti, ali to nikako ne bi imalo smisla. Ja bih bila ponižena i jadna, a vi silno razočarani – i ja sam bila potpuno iskrena i otvorena prema njemu.

Nekako mi se učinilo da mu mogu bezuvjetno vjerovati.

– Ana, ja si mogu priuštiti sve prostitutke u Njemačkoj. Ne želim “eine Schlampe”. Poznajem vas puno bolje nego što vi to mislite. Želim se bolje upoznati s vama, pa ćemo vidjeti kako će sve to završiti. Svakako morate zadržati nakit, ali imam za vas još jedan poklon – rekao je.

– Gospodine Michael, nemojte insistirati da prihvatim još jedan poklon. Ni ovo ne mogu uzeti.

– Ako ovo ne uzmete, ne mogu vam pokazati moj idući dar – nastavio je i unatoč tome što sam ja uporno odbijala sve poklone. Napokon, uzela sam baršunastu kutijicu, a potom me zamolio da zatvorim oči. Nisam mogla ni sanjati koji je idući poklon koji me očekuje.

Čula sam kako se otvaraju i zatvaraju vrata svlačionice, a potom me Michael pozvao da otvorim oči. Uskliknula sam i zaboravila na sav bol koji sam osjetila protekle večeri. Ispred mene su stajale mama i sestra, a iza njih Michael. Svima su nam krenule suze niz obraze.

Pale smo si međusobno u zagrljaje i ma koliko me mama i sestra ljubile, ja nisam mogla prestati plakati. Bio je ovo najljepši dan u mom životu. Trljala sam oči i brisala suze, štipala njih i sebe za obraze kako bih se uvjerila da je sve java.

Michael je poput kipa gledao u nas.

– Ana, gospodin Michael je došao po nas i dovezao nas. Zbog nas je čak išao na tečaj hrvatskog kako bismo se mogli sporazumjeti. On je najbolji čovjek na svijetu – govorila ja mama.

Darežljivi gospodin Michael

– “Sad ću vas ostaviti na mir. Sigurna sam da si imali što za kasti” – rekao je na hrvatskom i pri tome tako slatko i pogrešno izgovarao naše riječi. Sada sam znala kako je prvobitno zvučao i moj njemački i kako su se i meni zasigurno smješkali, ali to više nije ni bilo važno. Važna je bila samo moja obitelj.

– Ovo se ne događa meni. Ovako nešto dobro i lijepo ne može se događati meni – i dalje sam plakala, a potom se odvojila od mame i sestre i prišla Michaelu. Nisam ga ni poznavala, a već je za mene učinio više nego itko. Ovila sam ruke oko njegovog vrata i htjela ga u tom zanosu poljubiti.

– Ne želim da me ljubiš zbog zahvalnosti. Ako to ikad budeš činila, želim da bude zbog ljubavi i plamena koji ću upaliti u tvome srcu – prošaputao je na njemačkom jeziku … Damama sam rezervirao mjesto u hotelu S. Reci kada da dođem po njih. Sigurno želite nekamo na večeru i razgovor – nastavio je dalje jednako nježno i toplo.

– Želim da ideš s nama, molim te i hvala ti za sve – moje suze rekle su mu više od svih riječi.

Michael je pristao, te je hrabro otjerao sve one koji su još sa mnom željeli razgovarati. Svi zajedno pošli smo u obližnji restoran na večeru. Što sam ga duže promatrala i slušala njegov hrvatski jezik i smiješne izraze, sve više mi se sviđao. Odisao je muževnošću, sigurnošću, ljubaznošću, a osim toga doimao se čovjekom koji bi me mogao usrećiti. Naša mala družina u restoranu se zadržala prilično dugo. Tek u ranu zoru, nakon što smo sestru i mamu ostavile u hotelu, Michael me dovezao k Andyjevoj kući. Bila sam mu toliko zahvalna zbog svega što je učinio, ali mi se i svidio i nisam se još željela rastati od njega.

– Želim se družiti s tobom. Ne znam zašto si sve ovo učinio, ali sam ti beskrajno zahvalna.

– Već sam ti rekao zašto sam napravio sve ovo: sviđaš mi se. Znam cijelu tvoju životnu priču i zbog nje ti se još više divim. Spreman sam učiniti sve kako bi ti, ali i mi bili sretni. Ne poznaješ me i jasno mi je da mi ne možeš vjerovati na riječ. Ja ljubav pokazujem djelima a ne riječima.

– Ti si poznat i bogat čovjek. Što će ti djevojka poput mene? Možeš imati svaku ženu – nije mi bilo jasno što je vidio u meni.

– Ali, želim tebe – odvratio je i poželio mi laku noć.

Kad sam već otvorila vrata automobila, pozvao me i rekao kako mi je zaboravio reći jako važnu stvar. Gledala sam ga iznenađeno.

Sviđaš mi se i znam sve o tebi

Ovo je bila zadnja tvoja borba. Ne želim ostati bez tebe prije nego postaneš moja – nasmiješio mi se.

– Andy će poludjeti – slavodobitno sam se nasmiješila i sjetila svog ambicioznoga trenera.

– Neće. On sve zna. Sve sam mu priznao prije nekoliko dana. Izvoli, ovo je tvoje. Ja sam bio glavni sponzor večerašnjeg meča i dužan sam ti uručiti nagradu – još je rekao i pružio mi bijelu omotnicu. Zbunjeno sam je otvorila, a kada sam vidjela koliko je novca u njoj, gotovo sam se onesvijestila. Toliko novca stvarno nisam zaradila sve zajedno od kada sam bila u Frankfurtu, niti sam pomislila da ću ikada vidjeti toliko novca na jednoj hrpi.

– I, još nešto. Nemoj zaboraviti dogovor u podne. Dolazim po tebe – rekao je ozbiljno, a potom zalupio vratima i žurno se odvezao cestom niz ulicu.

U dnevnom boravku Andyjeve sobe gorjelo je svjetlo kad sam došla. Još uvijek je bio budan i čekao me. Bio je zabrinut kako sam reagirala na sve što se trebalo dogoditi. Kad sam mu sve ispričala, samo me prijateljski primio u zagrljaj i rekao da mi se nekako morao iskupiti za sve što sam za njega učinila.

Idućeg dana mama, sestra i ja upoznali smo sve ljepote Frankfurta. Michael nam je pokazao povijesno, financijsko i trgovačko središte grada. Govorio nam je o deset njemačkih careva koji su se ovdje krunili, poveo nas u Paulus crkvu, ali i u muzej i na mjesto gdje se nalazi kuća Johanna Wolfganga von Goethea. Vodio nas je i u zoološki vrt s egzotičnim životinjama, u vrt palmi, ali i u poznatu Bolongaro palaču. Za nas, sirote žene koje su uvijek živjele u bijedi i neimaštini, svaki je posjet bio posebno fascinantan. Mama i sestra ostale su deset dana u Frankfurtu, a potom smo ih dovezli kući. U nepunu godinu dana koliko sam izostajala iz kuće, u njoj se puno toga promijenilo na bolje. Čak su mi i otac i braća obećali da će se popraviti i poraditi na lošem ponašanju kako bismo se svi bolje slagali. Iako sam imala namjeru ostati u rodnoj kući, predomislila sam se kad je Michael upalio automobil za povratak. Shvatila sam da unatoč tome što smo se znali tek desetak dana, više ne mogu živjeti bez njega.

I, ne, nije to tek puka patetika. Ljubav se naprosto rodi u trenutku i na mjestu gdje to najmanje očekuješ. Poslije dugih godina bijednog života i meni se osmjehnula sreća. Vratila sam se s Michaelom u njegov dom. Dvije smo godine živjeli nevjenčano, a potom i zakonito okrunili svoju vezu, jednog lijepog dana.

I, još nešto: rođena sam dvadeset i osmog kolovoza – na dan kada je prije dvjestopedeset i osam godina rođen i sam Goethe.

– U tvojim zvijezdama je naprosto zapisana sreća. Morala si samo ispružiti ruke i dohvatiti je – često se našali moj suprug.

Ima dana kada slučajno u prolazu čujem riječi nepoznatih ljudi: “sreća se ne može dogoditi meni”. Može, vjerujete mi može, samo trebate vjerovati u nju.