Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Tarot majstori • vidovnjaci • astrolozi
Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja. Nazovite s povjerenjem:
🇭🇷 060 377 077 ili 064 550 543
fix: 3,49 kn/min; mob: 4,78 kn/min
Mnogima smo već pomogli. Dozvolite da pomognemo i vama.
www.tarot-freyaline.com


Zašto uvijek želim tuđe muškarce?

U moje mjesto toga se hladnog siječnja doselila nova djevojka iz Vinkovaca. Imala sam skoro osamnaest godina a ona je bila samo tri godine starija od mene. Za razliku od mojih prijatelja koji su isti dan potrčali kako bi je upoznali, ja baš i nisam imala tu želju, iako sam bila vrlo društvena po prirodi. Možda i previše društvena u toj osjetljivoj adolescentskoj dobi.

U ratu sam ostala bez oca, a majka prema meni nikada nije bila stroga. Naprotiv, čak mi je sve dozvoljavala pod uvijetom da poštujem neka njezina pravila i uglavnom smo se slagale odlično. Sve do tog dramatičnog siječnja.

Tu sam novogodišnju noć provela na usamljenom mjestu sa 20 godina starijim muškarcem s kojim sam imala potajnu avanturu protekla tri mjeseca. Bio je pred razvodom i to sam znala. Na dočeku je ispala čitava frka kad ga je žena krenula tražiti i usput ugledala njegov auto na kojem smo bili naslonjeni ljubeći se, malo podalje od folklornog doma u kojem se održavala proslava. Noge su mi zaklecale kad se odjednom stvorila pored nas i histerično počela galamiti i psovati batrgajući se iz njegovih ruku. Htjela me dohvatiti pod svaku cijenu. Sva izvan sebe od bijesa nekako se vratila u auto i zaputila ravno mojoj mami koju je poznavala iz viđenja. On nije znao što bi učinio. Iznerviran, stajao je pokraj mene bez riječi dok sam ja u sebi proklinjala i njega i nju i sebe.

Tek kada sam stigla kući kasnije te noći, po izrazu lica moje majke bilo mi je sve jasno. Po prvi puta nasrnula je na mene opalivši mi dva šamara.
– Glupačo – urlala je – s oženjenim čovjekom se smucaš! Kako si samo mogla?! Žena mi tu dolazi na vrata i pred mojim nosom viče kako mi je kćerka kurva! Ti i ja više nemamo o čemu razgovarati! Nema ti više izlazaka i poslije devet sati ne želim te vidjeti ni u dvorištu! Ako ti smeta – odlazi mi iz kuće i točka!

Svidio mi se na prvi pogled

Mislila sam da će vrijeme sve promijeniti i da će je ljutnja proći ali nije. Razgovarala je sa mnom samo onoliko koliko je bilo neophodno. Bila sam usamljena. Čak ni prijatelji nisu mi tada smjeli dolaziti a ja sam se, i kad bi me pustila do njih, morala vratiti najduže za sat vremena. Moje je očajanje postalo uskoro još veće jer se ubrzo za taj incident saznalo. Susjed je rekao susjedu i ja sam uskoro bila na lošem glasu a moja je popularnost u društvu naglo opala. Zadirkivali su me kad bih prolazila, a jedna grupa djevojaka stalno mi je dobacivala sramotne riječi i podrugivanja. Većina momaka koji su me prije toga gledali kao jednu od najpoželjnijih u mjestu, sada su javno izjavljivali da bi sa mnom bili samo na jednu noć i izmišljali razne priče od kojih ni jedna nije imala veze sa istinom ali tu nije bilo pomoći. Upala sam u pravu pravcatu depresiju iz koje nisam vidjela izlaza. Pomišljala sam i na smoubojstvo.

Jednoga lijepog sunčanog dana. sjedila sam na klupi pred svojom kućom, kad je došetala ta nova djevojka, Silvija, koju sam spomenula na početku. Iako smo se još prije upoznale, nismo se baš simpatizirale. Svejedno je navraćala i narednih dana i pravila mi društvo. Razgovarale smo o svemu i svačemu i uskoro se sprijateljile.

Prolazili su dani i došao je travanj. Jednog popodneva Silvija je došla sva zadihana i uzbuđeno mi objavila kako je jučer upoznala novog momka koji je nedavno stigao iz Like.
– Sve što znam o njemu je da se zove Dragan, ima 25 godina i tu je s majkom. Dao mi je svoju adresu pa sam te došla zamoliti da mi pomogneš da ga nadem.

Situacija između mene i mame sad je već bila nešto bolja pa je popustila s kaznom. Otišle smo i pronašle ga na toj adresi. Stigavši pred kuću ugledale smo u dvorištu stariju gospođu za koju smo zaključile da mu je
majka i upitale je za Dragana. Bila je vrlo ljubazna pa je odmah ušla unutra kako bi ga pozvala.
– Da budem iskrena, po fotografijama Silvijinih bivših momaka koje mi jednom pokazala, bila sam prilično sigurna da je i taj Dragan također neki moj anti-tip muškarca. Ni jedan od njezinih bivših meni se ne bi svidio. Sad kada sam obavila svoju misiju i dovela je na tu adresu željeia sam se vratiti doma, no ona je inzistirala da ostanem i upoznam ga jer je željela čuti moje mišljenje o njemu. Par minuta kasnije, dok smo tako stajale i tiho raspravljale, Dragan je izišao na vrata.
– Ajoj, pogledaj ga samo… – uzdahnula je Silvija.
Okrenula sam se i tri metara od nas ugledala visokog crnokosog momka, izuzetno lijepo građenog, kako gol do pojasa u nekoj laganoj trenerci stoji ispred širom otvorenih vrata. Obje smo otvorile usta u isti tren gledajući u njegovom smjeru, dok je on ugrabio minutu kako bi se protegnuo a onda nam prišao. Moj pogled je bio fiksiran njegovim predivnim osmijehom na tim prekrasnim, punim usnama.
– Bok cure, lijepo od vas da ste se prošetale. Baš sam se probudio. Bio sam na nekoj utakmici pa me uhvatio umor. Nadam se da vam nije bilo teško pronaći me? – uljudno je pitao.

Što god da je Silvija govorila tada, ja nisam čula ni riječ, niti sam obračala pažnju. Čula sam samo da me predstavila.
– Ovo je moja prijateljica Sonja – rekla je, a on mi prišao i pružio mi ruku.
– Sonja… Baš lijepo ime. Drago mi je Sonja. Ja sam Dragan.

Njegove krupne smeđe oči djelovale su tako iskreno ali dok me promatrao osjetila sam u njima i neku neobičnu radoznalost.
– Naravno… – izustila sam – drago mi je također, Dragane.
Na njihovo inzistiranje ušla sam unutra i zadržala se jedno pola sata. Njegova majka bila je predivna prema nama i zbog nje sam osjećala manju tremu koja je ipak treperila u meni cijelo vreme. Laknulo mi je kad sam konačno krenula kući, makar sam cijelim putem razmišljala o njemu i brdo osjećaja pratilo me cijelo vreme.

Ne vjerujem tuđim pričama

Kako su prolazili dani, Silviju sam sve manje viđala, a kad bih je i viđala bila je s Draganom. Bilo mi je užasno teško gledati ih zajedno jer sam si već nakon nekoliko dana priznala da sam se u Dragana užasno zaljubila. Međutim, on je bio sa Silvijom i, koliko sam ja znala, veza je savršeno funkcionirala. U ono malo vremena što smo se viđale nasamo pričala mi je kako je divan, koliko ga voli i kako boljeg ne bi mogla zamisliti ni u snovima.
Sve više i više bilo mi je krivo zbog njihove sreće. Sama, u tami svoje sobe patila sam i ponovno tonula u depresiju. Naravno da njoj nisam rekla prave razloge mog ponašanja i uporno sam odbijala izaći s njima van. Znala sam da pred Draganom neću moći sakriti svoje osjećaje. Nakon mjesec dana konačno sam pristala izaći sa sestričnom, koju je moja majka jako voljela. Valjda je smatrala da u njezinom društvu neću praviti gluposti i pustila me. Tu večer obišle smo naše omiljene kafiće i diskoteke u blizini. Kako i uvijek, upoznale smo novo društvo i počele se dobro zabavljati, makar mi više nije bilo toliko zabavno jer sam oko sebe imala dosta neprijatelja pa ih je teško bilo stalno ignorirati.
Izvukla sam se iz gužve u prepunoj diskoteci i odšetala van. Nisam ni slutila da je Dragan bio također unutra i da me pratio. Zapravo, izašla sam jer sam se imala potrebu isplakati zbog odvratnih pogleda onih koji su me mrzili a bili su unutra. Našla sam u mraku jednu malu klupicu na kojoj nije bilo nikoga i tiho zaplakala. Minutu kasnije iza leđa mi se pojavio poznati lik.
– Sonja nam je nešto tužna večeras – znatiželjno je podigao obrvu. Nabrzinu sam prstima obrisala suze ali odao me glas.
– Ma neeee… – uzalud sam brisala neposlušne suze koje su mi i dalje klizile niz obraze jedna za drugom. Sjeo je pokraj mene i nježno ih obrisao dodirom koji
sam jedva i osjetila. Nakon par šutljivih trenutaka lagano se okrenuo prema meni.
– Ne vjerujem u tuđe priče kad nekoga procjenjujem. Veliki pritisak vrše na tebe ljudi koji nemaju na to pravo, Sonja. Zašto im dozvoljavaš da te povrijeđuju? Zašto, kada su oni potpuno nebitni? – rekao je kao da me poznaje čitav život. Tu noć proveli smo skupa skoro do zore razgovarajući o svemu kao stari znanci. Dok smo šetali i pričali tu noć upoznali smo se možda bolje nego što je to ikada itko uspio za tako kratko vrijeme. Tu sam noć ponovno vratila samopouzdanje, hrabrost, vjeru i nadu u život. Rastali smo se laganim poljupcem u obraz. Silviju nitko nije ni spomenuo.

Tješio me da će sve biti u redu

Sutradan sam se probudila s glavoboljom. Prva pomisao bila mi je: Dragan! Što se to dogodilo sinoć? Zašto je sa mnom proveo čitavu noć? Umišljam si ili tu ima nešto više? Što? Pitanja nisu prestajala zujati u mojoj glavi. Ako osjeća nešto prema meni, kako će to reći Silviji? Znala sam da je zatreskana preko ušiju i zaista je nisam željela povrijediti, ali taj momak privukao me kao ni jedan do sada.

Negdje oko podneva Dragan me nazvao.
– Bok, tužna ljepotice, nadam se da si danas malo bolje – čula sam poznati glas s druge strane žice.
– Jesam. Joj, stvamo mi je žao ako sam te noćas zagnjavila. Znaš, nisam inače takva. Ne volim puno pričati o sebi. Ti si kriv, bio si tako dobro rame za plakanje – odgovorila sam sa smješkom.
– Super! Onda danas možemo na jednu ležernu kavu. Bez velikog filozofiranja o životu i glupim ljudima. Samo ti i ja i dobra zezancija?
– Pa… – grozničavo sam prebirala po mozgu što će biti ako negdje sretnemo Silviju, no vrag mi nije dao mira. – Može ali kasnije.
– Okej, doći ću po tebe u osam – zaključio je i prekinuo vezu.

Ostala sam na hodniku sa slušalicom u ruci, sva u čudu. Što se događa? Kako to da se on ne boji da ćemo u gradu nabasati na Silviju? Moja razmišljanja prekinula je majka koja je upravo ulazila u kuću i s vrata me zvala da joj pomognem okopati ruže.

Cijeli dan sam joj nešto pomagala u dvorištu i vrijeme je brzo prolazilo pa nisam stigla previše razmišljati o tome što ću i kako večeras kad se nađemo. U sedam sam se poćela spremati. Majka me sumnjičavo promatrala ali nije ništa rekla. Već neko vrijeme vratila je povjerenje u mene pa više nije gnjavila za svaki izlazak. Počela me hvatati lagana trema. Neugodna, a opet nekako ugodna. Imala sam dobar predosjećaj za tu večer.

U osam sam izišla ispred kuće i dvije minute kasnije Dragan me pokupio autom. Prvih nekoliko trenutaka samo me pogledavao dok je vozio.
– Gdje me voziš? – napokon sam smogla hrabrosti upitati.
– A gdje bi dama željela? – odgovorio je.
– Ne znam, ti si zvao, ti biraš mjesto.
– Dobro. Onda se opusti i uživaj – namignuo je i upalio laganu glazbu na radiju.

Nešto više od pola sata kasnije našli smo se na vidikovcu obližnjeg brda. Bilo je to omanje izletište koje je vikendima bilo puno mještana i planinara ali nedjeljom navečer nije bilo nikoga jer mala krčma nije radila. Sjeli smo na velike hrastove klupe okupljene oko masivnoga drvenog stola na proplanku i zagledali se u dolinu. Mjesečina je osvjetljavala okolicu kao da je dan. Lagano me uhvatio za ruke.
– Sonja, znam o čemu razmišljaš. Ni meni nije lako zbog Silvije ali privukla si me više nego ijedna do sada. S njom mi je bilo zanimljivo prva dva, tri tjedna, djevojka je vrlo draga i sve… – zastao je kao da mu je knedla zapela u grlu i potom polako nastavio.
– …znam da ste dobre prijateljice ali vidim da i ti osjećaš nešto prema meni. Bilo bi glupo to ignorirati, a nema ni potrebe. Imaš li hrabrosti pokušati sa mnom?
Spustila sam glavu uz duboki uzdah.
– Užasno mi je teško, Dragane – prošaptala sam. Silvija mi je dobra prijateljica a usto sam već došla na zao glas zbog one glupe afere. Ljudi će stvarno misliti da sam neka otimačica muškaraca. Naše mjesto nije toliko veliko i sve će se brzo saznati. Ne znam što da radim…
– Voliš li me? – kratko je upitao. Srce mi je poskočilo u grudima i jednostavno nisam mogla lagati. Samo sam lagano kimnula glavom. To mu je bilo dovoljno. Prešao je na moju klupu s druge strane stola, zagrlio me i poljubio. Ostali smo tako ljubeći se skoro do ponoći, kad sam mu rekla da stvarno motram natrag jer će se majka ljutiti.
– Ostavljajući me ispred kuće rekao je samo da ne brinem, jer će on srediti sve sa Silvijom.

Ti si zadnje smeće!

Sutradan me nazvao opet oko podneva i rekao mi da je sve
riješeno. Zadrhtala sam od straha. Nisam znala što joj je točno rekao ali bila sam sigurna da ću je uskoro ugledati na svojim vratima. Tako je i bilo. Nepuni sat kasnije došla mi je sva u suzama. Zahvaljivala sam Bogu samo što mi majka nije kod kuće.

Ušla je uplakana i vrlo bijesna.
– Stvarno si prava prijateljica! – odmah je zaurlala. Ma, bolju si nitko ne bi poželio! Kako si mogla, Sonja? Vjerovala sam ti, podržala te kad su ti svi okrenuli leđa… Lijepo si mi vratila, nema što! Stvarno si zadnje smeće! Ne želim više čuti ni za tebe ni za njega!
Pokušala sam je smiriti i objasniti joj da ništa od toga nisam planirala, ali nije me htjela ni čuti. Okrenula se i izjurila van kao furija. Sjela sam na kauč i probala se sabrati. Bilo mi je krivo, naravno, samo što se tu moglo? Odlučila sam je zaboraviti i ne razmišljati o prošlosti. S Draganom sam vidjela svoju budućnost koja kao da je svjetlila u mraku i davala mi neizmjernu nadu.

Nastavili smo se viđati svaki dan: svako slobodno vreme i svaki dragocijeni trenutak poklanjali smo jedno drugome. On me tada iščupao iz kandži depresije i sa mnom se skupa borio protiv svih onih koji su me vrijeđali na svakom koraku. On je bio taj kojemu sam se mogla uvijek potužiti, isplakati na rukama, radovati se svakom budućem danu i još mnogo, zaista mnogo toga. Tri godine proveli smo skupa. Prvi zalazak sunca opazila sam sa njim, naučila se radovati životu, biti ono što jesam i ne bojati se toga već koračati sigurnim koracima naprijed.

Ostavila sam ga iz dosade

Volio me iskreno i čisto. Uvijek je bio otvoren i priznavao mi svoje osjećaje, a nije se libio ni suzu pustiti kada se tako osjećao zbog mene. A ja? Vremenom
ga nisam više voljela na isti način i to nisam skrivala, čak sam se i trudila to pokazati ne obazirući se na
količinu bola i patnje kroz koju je prolazio uz mene takvu. Nisam ga htjela ostaviti ali ni biti s njim kao na početku. Sve više mi je djelovao kao mlakonja i znala sam da ga mogu iskorištavati uzduž i poprijeko bez posljedica. Osjećala sam da me voli sve više i debelo to koristila. Uprkos svemu, nikada mi nije okretao leđa već me i dalje branio od drugih ponosan na mene. Nije me proganjao, čak štoviše, stalno je u prvi plan stavljao moje osjećaja a na svoje kao da nije želio ni misliti. Dok su mu se ostali čudili što trpi moje hirovito ponašanje i govorili mu da nisam vrijedna ni mrvice njegove pažnje, on je stajao na mojoj strani i nepokolebljivo me držao iznad svega toga. Čak ga je i moja majka zavoljela kao da je njezino dijete.

Ostavila sam ga jednoga nedjeljnog jutra iz čiste dosade. Rekla sam mu da mi se već neko vrijeme sviđa drugi momak, što je bila istina, i predložila mu da ostanemo prijatelji. Jedva suzdržavajući suze ponosno je prihvatio. Nije imao izbora. Ruku na srce, taj drugi koji mi se sviđao nije mi ništa značio. U njemu sam vidjela samo neko novo zadovoljstvo i provod, uostalom bio je oženjen i nije vrijedan ni da mu ime spomenem. Zabavljali smo se kratko a onda se vratio ženi. Bilo mi je svejedno, ništa prema njemu nisam osjećala. I druge moje veze poslije njega bile su kratkotrajne i uvijek su u pitanju bili oženjeni muškarci ili oni koji su već bili u vezama. Znala sam ponekad biti s njima samo na jednu noć. Ovoga puta bila sam pažljivija pa sam mahom birala one iz susjednih mjesta. Događalo se čak da nakon toga
nisam željela ni čuti za njih i izbjegavati daljnje susrete.

Ponekad bih naletjela na tipove koji baš i nisu tolerirali takvo ponašanje pa bi se grubo postavljali predamnom, prijetnjama i galamom. Kad god sam bila u takvoj situaciji Dragan se uvijek našao tu negdje da me obrani, zaštiti, podigne, utješi i ohrabri. Znao mi je govoriti: “Glavu gore. Te tvoje prelijepe plave oči ne smiju biti tužne. Zaslužuješ bolje, Sonja. Nađi onoga koji će te znati cijeniti i prihvatiti te takvu kakva jesi, a ne one koji u tebi vide samo provod. Ne moram to biti ja, ali netko bolji za tebe sigumo postoji.”

Imao je i on mnogo prilika. Čim se doznalo da smo prekinuli mnoge su pokazivale interes i trudile se biti u centru pažnje, uvijek u njegovoj blizini. Nije želio ni jednu. U ono vrijeme zaista nisam shvaćala puno toga. Bila sam mlada, glupa, neiživljena i nepromišljena. Danas bih sve napravila skroz drugačije…

Tamo te čeka bolja budućnost

Prošlo je četiri godine otkako sam se odselila. Više ne živim u svojoj zemlji, ne živim čak ni u Europi. Dragana sam zadnji puta vidjela mjesec dana prije odlaska u domu folklora na zabavi. Zaustavila sam ga dok je prolazio kroz gužvu i rekla mu da odlazim preko oceana. Taj njegov blistavi osmijeh, prirodan i pun nekog mira, zablistao je dok je simpatično raširio svoje krupne smeđe oči i rekao kako mu je drago zbog mene da idem.
– Tamo te čeka bolja budućnost, ovdje je sve propalo – kratko je rekao.

Grlo mi se stisnulo od podmukle boli. Već tada u duši sam osjećala koliko će mi nedostajati. Poželjela sam mu reći da ga volim i da bih željela početi s njim ispočetka. Željela sam mu zahvaliti jer je uvijek bio tu za mene, i onda kada nitko drugi nije, ali nisam. Istrčala sam van, sklupčala se oslonjena leđima na zid doma i zaplakala. Poslije nekoliko trenutaka osjetila sam njegove ruke na svojim ramenima kako me nježno podižu. Pričali smo dugo, prstom me milovao po obrazima i sklanjao mi pramenove kose s lica.
– Iskoristi tamo dobre prilike koje ti se budu pružale za nastavak školovanja. Pametna si i znam da ćeš uspjeti. Zapamti, uvijek ćeš imati moju podršku bez obzira koliko si daleko. Ne osvrći se na prošlost, samo gledaj naprijed. Kad se vratiš i dođeš nam u posjetu, ja ću te čekati – nesebično me bodrio.
Zagrlio me i tako držao neko vrijeme. Po prvi puta nakon dugo vremena osjećala sam se sigurnom i voljenom.

Prva godina u stranoj zemlji bila mi je najteža u životu i depresija me gutala iz dana u dan. Ništa me nije interesiralo a kajanje i misao na propuštenu ljubav ubijali su me iz dana u dan sve više. Od poznanika sam čula da je Dragan morao odseliti u veći grad jer se zdravstveno stanje njegove majke poljuljalo. On, pak, nikako nije mogao pronaći posao i depresija ga je polako počela stajati zdravlja. Dobio je tešku upalu bubrega i hitno mu je potrebna operacija – bilo je zadnje što sam čula od jednog poznanika. Pokušala sam doći do njegovog broja i nazvati ga ali nikako nisam uspjela. Kako nisam uspostavila s njim kontakt dok je još bilo vrijeme, sada kad sam izgubila vezu i sa tim poznanikom, zameo mi se svaki Draganov trag.

Poželjela sam ispričati svoju priču kako ne bih zaboravila jer u zadnje vrijeme sve manje razmišljam o njemu. U mojim mislima ostao je kao neka prelijepa slika koja ipak vremenom blijedi. Sada imam novi život: diplomirala sam i našla odličan posao u privatnoj školi u kojoj predajem, iznajmila sam i uredila lijep dvosobni stančić koji mi je i više nego dovoljan, imam svoju karijeru i nezavisnost.

Jedino što me muči jest to da sam još uvijek sama. Kad mi se netko i svidi, saznam da je zauzet. Ne znam zašto uvijek želim tuđe muškarce? Možda se bojim dublje vezati za nekoga? Ne znam, ali ne opterećujem se previše s tim. Ima još vremena za mene. Zapravo sam vrlo zadovoljna i ponosna na sebe.

Ipak sam uspjela! Draganove molitve za mene su se obistinile, a nadam se da će se obistiniti i moje molitve za njega.