Osveta je slatka

Zašto je uopće odlučila doći? Pitanje je bilo besmisleno jer Rina je jako dobro znala zašto se vratila. I to nakon punih dvadeset godina. Ovu priliku nije željela propustiti.

Nakon toliko godina ponovno je tu, na istom mjestu. Susrest će ljude koji su obilježili najtužnije i najtraumatičnije godine njena života. Život je podsjećao na natjecanje tko će više, tko bolje. Ali najhitnije je bilo uhvatiti najboljeg frajera. Bilo ih je nekoliko. I svi su bili zlatni dečki, svi za nju potpuno nedostižni … Cure bijahu poput pupoljaka koji tek trebaju biti ubrani. Sve one znale su da se tamo negdje nalazi onaj pravi. Mit o savršenom strancu bio je obilno podgrijavan maštarijama. Lascivnim maštarijama, knjigama i časopisima u kojima se opisivalo ono o čemu se šuškalo u mraku. I činilo u mraku. No Rina nije ni šuškala, ni maštala. Bile su to priče rezervirane za razredne ljepotice, a ne za neuglednu siroticu.

Slike prošlosti, kadar po kadar, sada su se izmjenjivale pred njenim očima. Prije dvanaeset godina otišla je kao gubitnica. Sada se ponovno vraća kao … pobjednica? To će tek vidjeti. Izgarala je od želje da vidi što se dogodilo sa svim tim ljudima, njihovim životima, snovima. Što se dogodilo sa svim onim zlatnim djevojkama zbog kojih je prolila tolike suze.

Jesu li još uvijek tako zlatne, ili je sjaj u međuvremenu potamnio? O kad se samo sjeti! Svih onih podsmijeha, upiranja prstom, šaputanja, zloće. Ružne slike ostale su utisnute u koru njenog mozga, nije ih se mogla riješiti. Kad se samo sjeti Viktorije, te zlice. Koliko ju je samo puta sanjala! Budila se oblivena znojem, drhteći pod poplunom, hvatajući dah. Ali nije to bila samo Viktorija, bila je tu i Blanka, Irena, Vanja, Milana … Ipak, Viktorija je bila najgora. I baš zato se sada želi suočiti s njom. Licem u lice. Pokazati toj kučki. Vratiti joj za sve one godine muke i boli. Nasmijati joj se u lice i …

Ali bilo je tu još nešto. Zapravo netko. Netko koga je također sanjala sve ove godine! Patrik, njena skrivena seksualna fantazija. Fatalni frajer koji vjerojatno ni ne zna da ona postoji. Naravno da nije znao jer u te duge četiri godine gimnazije iliti srednje škole ona kao da i nije postojala. Bila je samo mali sivi miš koji je želio biti nevidljiv! Ali večeras će saznati! Rina se itekako pobrinula da je više nitko ne zaboravi! To bijaše njena misija. Vratiti se, o da vratiti se na mjesto zločina. Samo s jednim ciljem: pokazati im da je nisu uništili. Moglo se to nazvati raznim imenima. No, čemu izvrtati ono što je tako očito. Rina je željela samo jednu stvar – osvetu. Nasmijala se i izašla iz auta. Po svemu sudeći, bit će to njena noć. I njena najveća uloga. Uloga za koju se pripremala punih dvadeset godina. Rina je znala da će je izvesti maestralno.

***

Viktorija je bila vidno nezadovoljna. Sama pojava ove žene izazivala joj je grčenje u želucu. A tek kad pogleda facu svoga muža, dođe joj da povrati.

“Zabezicirala” ga je prije petnaest godina kad mu je nataknula vjenčani prsten na prst desne ruke i odonda ga ne pušta. A zašto i bi? Tako reprezentativan primjerak ne treba puštati samoga, ona to najbolje zna. U ovoj dvorani svaka bi žena poželjela poševiti upravo njega, njenog muža. I baš zato je ona uvijek blizu. Sigurno je sigurno!

– Ne mogu vjerovati, odakle se ova pojavila? Da, zbilja, tko ju je pozvao na proslavu?

Patrik nije odgovarao. Ta bilo je više nego očito da mu je pažnja usmjerena prema samo jednoj ženi. Onoj koja je plijenila pažnjom.

– Oči će ti ispasti – zlobno je primjetila.

– Što time želiš reći? – glas mu je bio suh, svađalački raspoložen. Odjednom nije podnosio Viktorijinu blizinu. Nije mu se sviđalo što mu žena dahće za vratom.

– Pa moraš priznati do odlično izgleda – kimao je glavom dok je zadivljeno promatrao ženu kojoj bi Viktorija najradije iskopala oči.

– Ne zanima me. Počni se ponašati kao odrasli muškarac, a ne kao kakav balavac! I obriši sline, dragi! – ledeno mu je uzvratila i nabacila jedan od svojih čarobnih osmijeha jer Rina je upravo koračala prema njima.

Kretala se neobično sigurno. Sve je imala u glavi: tekst, osmijeh, pokrete. Sve je bilo razrađeno do posljednjeg detalja. Predstava je mogla započeti.

– Zlatan par! – raširila je ruke kao da će ih obujimiti od sreće. – Prekrasni i neodoljivi, baš kao nekad! – nasmiješila se i otkrila red svojih biserno bijelih zubi. Njena je ljepota bila toliko upečatljiva da je naprosto oduzimala dah, a scena toliko moćna da su i Viktorija i Patrik ostali zatečeni.

– A ti si … – Viktorija je pokušavala oblikovati riječi. Samo što da joj kaže? Da je prekrasna? Da joj zavidi?

– Uspjela! – konačno se dosjetila.

– Da, nevjerojatno, zar ne? – nasmije se Rina slavodobitno.

– Znaš, Viktorija, i ja se ponekad čudim. Smiješno je, čak pomalo i bizarno kako se život ponekad poigra s nama … nekadašnjim luzerima! – napravila je dramatičnu stanku. Viktorija je pocrvenjela. Bilo je očito da se Rina ciljano obraćala njoj. Ženska zloba može biti ubojitija od bilo kojeg vatrenog oružja. Cinizam i ironija poput nevidljivih krakova omotali su se oko Viktorijinog vrata. Gušile su je Rinine riječi, crvenjela je i piljila u vršak svojih cipela. Prvi put u životu bila je posramljena. Užasno, strahovito posramljena. Takvo što joj se još nikad nije dogodilo. U mislima je tražila izlaz iz ove grozomorne situacije.

– Večeras je naša večer, odnosno tvoja – Patrik je džentlmenski ponudio izlaz.

– Svima nam je drago što si uspjela. I što si nas počastila svojim dolaskom – reče iskreno. Nije mogao vidjeti kako Vikorija guta knedle. U Viktoriji su se miješali ljubomora, zavist, nemoć. I povrh svega, morala je gledati kako se njezin muž bezočno upucava toj … Ah, mogla bi ga zadaviti. Ali i Rinu!

Rina se nasmiješi, a Patrik uzvrati širokim osmijehom. Točno je onakav kakvim ga pamti. Ne, još je bolji. Vrijeme koje je prošlo pridodalo je još malo šarma njegovom licu. Muževnost je izbijala iz svake njegove pore. A tek držanje! Držao se tako suvereno, poput vladara prostora. Imao je oči boje čokolade, rupice od smijeha na obrazima. Crna kosa, koja se kovrčala na krajevima i koju namjerno nije podšišavao, bila je prošarana prvim sijedim vlasima.

– Vjerujem da će mi žena oprostiti, ako ti kažem, draga Rina, da večeras izgledaš … izgledaš – zastao je – … senzacionalno! – konačno je pronašao riječ koju je tražio. – Zar ne draga?

Pogledao je u Viktoriju ni ne sluteći kakva se drama u njoj odvija.

– Zar ne, draga? – upitao je još jednom.

– Da, hm, slažem se … – riječi su joj jedva prelazile preko usana. Osjećala je kao da joj ledeni šiljci probijaju ždrijelo dok je upućivala kompliment toj … oh, kako ju je mrzila.

Viktorija je bila ljubomorna i posesivna. Dosad je uspješno čuvala svoga muža, ali više nije bila sigurna. U posljednje vrijeme gotovo se više i ne ševe. Odjednom se uplaši. Žene to mogu nanjušiti bolje od bilo koje zvijeri. I tada je znala da se Rina vratila po osvetu. A osveta će biti … Ne, ne i ne! – zavrti glavu i zatvori oči. Ova joj je gadura opaka konkurencija. Ali, držat će ga na sigurnoj udaljenosti, neće mu dati da joj se približi. Pazit će na svoga muža.

I ne sviđa joj se taj Patrikov gard moćnog osvajača, vladara prostora, koji je tako dobro poznavala. Vještog, okorjelog zavodnika kojeg ona, usprkos svom trudu, nije uspjela ukrotiti. Vidjela je i kako Rina s divljenjem gleda u njega. Patrik je imao sve one karakteristike koje su privlačile žene kao noćne leptire.

Rini se na trenutak zavrtjelo u glavi. Koliko je samo besanih noći provela razmišljajući o njemu. U kasnijim godinama, kada je iskušavala druge muškarce, osjećala tuđe poljupce i tuđe ruke na svome tijelu, nije mogla, a da se ne zapita kakve bi bile Patrikove usne? Kako bi je ljubio? Nježno, strastveno, pohotno, gladno?

I sada, dok gleda te njegove pune, sočne usne shvaća da ih želi okusiti. A ono što želi, to će i dobiti. Uostalom, zato se i vratila. Da, željala je osvetu, ali više od svega željela je Patrika. I da, uzet će ga.

I ne samo da dokaže toj vještici … već da uživa u njemu. Njegovom tijelu, usnama, rukama. Onome što skriva tamo dolje, tamo među butinama. Rina se vragolasto nasmije. Uskoro će saznati.

***

Naravno da nije gubio vrijeme. Iskoristio je jednu jedinu priliku kad su ostali sami i uputio joj poziv o kojem je Rina sve ove godine potajno sanjala.

– Želio bih se naći s tobom jedan dan. Je li to moguće? – gledao ju je molećivo.

– Da, mislim da je … – izgovorila je pomalo zbunjeno. Da nije bilo tako mračno, mogao bi vidjeti i kako ju je oblilo lagano crvenilo.

– Hoćeš li me nazvati? – pitao ju je molećivo.

– Hoću, svakako – nije se dala smesti.

Rina nije gubila vrijeme. Već sljedeći dan ugovorili su sastanak.

***

Nervozno je pogledavala na sat. Kasnio je. Bojala se da ipak neće doći. Ili je namjerno kasnio? Nije znala. Nemoć ju je činila sve ljućom. Napaljenijom. Tek kad se auto konačno zaustavio pred kućom, odahnula je.

Patrik je sjedio u autu. Jedva se uspio osloboditi svoje naporne žene. No, neće sada razmišljati o njoj jer … prava je ljepotica koračala prema njemu hitro i gipko poput mačke.

Imala je jednostavnu haljinu zelene boje, koja joj je obavijala tijelo, ležerno padajući skoro do gležnja. Slapovi duge plave kose blještali su na blagom odsjaju večernjeg svjetla. Oči su joj iskrile divljim žarom koji je Patrik osjetio na svojoj koži.

Osjetio je i kako mu bilo tuče u sljepoočnicama. Sjedio je u autu, kao gromom ošinut, nemoćan da se pokrene, da izađe i u maniri pravog džentlemana otvori joj vrata. Kako je bio parkiran ispod ulične svjetiljke, Rina je uspjela vidjeti zadivljen izraz Patrikova lica. Usta su joj se razvukla u širok osmijeh, otkrivajući nisku bisernih zubi.

– Oprosti što kasnim! – reče ponizno.

– Ma nema problema, svi imaju pravo na akademsku četvrt! – glas joj je podrhtavao.

Patrik je uživao gledajući kako joj se rumenilo lagano razlijeva po licu, kako diše ubrzano …

– Moram ti reći da izgledaš izvrsno, zapravo senzacionalno! – komplimentirao joj je.

Rina se glasno nasmijala.

– Ni ti se nisi promijenio … – nagnula se prema njemu. Patrik osjeti vreli dah na svom licu. Njegovo uzbuđenje izazove njezino. Rina kao nehajno položi ruku na njegovo bedro. On se ukruti i ona to primijeti. Ipak, nije maknula ruku. Njeni prsti i dalje su počivali na njegovom snažnom bedru. Onda polako, jako polako krene pomicati ruku prema gore. Zaigrala je opasnu igru, ali riskirat će. Trenutak prije no što je napipala jasnu izbočinu među nogama, brzo makne ruku.

Patrik osjeti kako se budi ono snažno pulsiranje koje mu tjera krv u noge, lice, glavu … i tamo dolje. Boji se i pomaknuti jer jako dobro zna što će se dogoditi. Ipak, pomaknula je glavu bliže njemu kako bi ga potaknula da je poljubi. Srećom, nije ga trebalo poticati. Kad se njegov jezik našao u njenim ustima nije mogla suspregnuti jecaj čistog zadovoljstva.

– Dopusti da te kušam, mila – mrmljao je na njenim usnama.

Rukama je pomilovao obline njenih bujnih grudi, a zatim prstima prošao po liniji na kojoj je tkanina graničila s bradavicama. Nije čekao. U sljedećem trenu oslobodio je njene grudi iz stegnutog korzeta i palcima okrznuo nabrekle pupoljke. No, ona ga uhvati za ruke.

– Polakše malo – izgovori. Patrik se nije obazirao. Nastavio je onim izluđujućim, ritmičkim pritiskom dok su mu usnice sporo istraživale, lutale po njenom vratu, usnim resicama, spuštajući se sve niže. Kad je njegov jezik pronašao bradavicu, ona je glasno zajecala. Naravno, nije se obazirao, a još manje zastao. Nastavio ju je dražiti, ljubiti, stiskati dok je ona spremno uzvraćala. Zatvorila je oči, a njegovi su poljupci poput najfinije muzike izazivali ono čudesno komešanje, leptiriće koje su prelijetali utrobom.

– Divna si – rekao je kratko. Nasmijala se i ispustila onaj grleni drhtaj želje. To ga je ohrabrilo. Ruke su mu nastavile zaigrano trljati njezine bradavice. Naježile su se. Prsti mu bijahu topli i meki. Spretno joj je izvukao grudnjak ispod haljine, a tada joj skinuo i gaćice. Bio je pravi majstor, nema što, pomisli ona.

Užitak je putovao strunama njenog tijela. Grizao je, lizao, sisao nježnu strukturu njenih bradavica, koja je odašiljala sitne trnce užitka u različite djelove njezina tijela.

– Divna si, divna … – govorio je.

Plutala je u moru vrele žudnje i znala da se neće moći dugo suzdržavati. Počela je jecati. Isprvo tiho, a kasnije sve glasnije. Grizla je usnu, zabadala nokte u njegov vrat, mrsila mu kovrčave uvojke.

– A sada me ljubi … – dahtala je – tamo dolje … ili me diraj. Ili me uzmi …

– O da, ljubit ću te, ljubit ću te po cijelom tijelu. Ljubit ću te i dirati, uzimati dok se ne rastopiš …

Ljubio ju je još neko vrijeme, svjestan da je ona odavno spremna za njega. Već je sada potpuno opuštena, vruća i vlažna.

Prstom je prošao preko njenog gotovo uspaljenog mesa i ponovno razludio osjete. Rina je znala da je želja obostrana. Osjećala je njegov velik, ukrućeni ud. Znala je da je spreman za nju. Nagonski se pomaknula prema njemu i šapnula mu:

– Ne možemo se ovdje seksati. A da odemo negdje? Možemo i kod mene – izgovorila je nestrpljivo i sa željom da konačno uđe u nju, da konačno osjeti njegovu snagu, tvrdoću, podatnost, skliskost.

Ali on se i dalje okrutno poigravao.

– Čekaj malo, najdraža moja, kamo žuriš? Volim se igrati … Uostalom, imamo sve vrijeme ovoga svijeta.

– Znam, ali sad smo na parkingu. Mogao bi nas netko vidjeti i … – brzo se ugrizla za jezik.

Rina nije željela znati što je rekao Viktoriji jer nije željela kvariti ljepotu trenutka. Ipak, s vremena na vrijeme osjetila je trijumf zadovoljstva. Patrik je bio tu. S njom. Samo ona i on. I ne, neće ga više požurivati. Neka joj čini što želi i kako želi. Sporo ili brzo, nije važno. Važno je da je sad on ovdje, s njom. Nastavio ju je ljubiti, a ona je uzvraćala. Ljubavnički ugrizi na njegovom vratu nisu se mogli vidjeti u mraku, ali ona je znala da je ostavila pečat.

No, uskoro joj poljupci nisu bili dovoljni. Stala ga je moliti da je poševi, da se ne igra tako okrutno.

– Ta i ja sam samo žena od krvi i mesa – uopće ne zna kako joj je takvo što palo na pamet.

Nasmijao se, naravno. U tim trenucima gotovo je mrzila samu sebe što ga tako besramno moli, ali želja koja ju je preplavila poput bujice odnosila je svaki tračak kontrole i razuma.

– Uskoro, ljubavi, uskoro … – mrmljao je, a onda se odmaknuo od nje.

– Sada slijedi iznenađenje – rekao je.

Rina je voljela iznenađenja. Za nekoliko trenutaka njegov je auto ubacio u prvu.

Iako je drhtala, sva napaljena od užitka koji je upalio u njoj, odlučila mu se prepustiti i ne pitati ni kamo idu. Patrik je izgledao sabrano. Mirno je nastavljao vožnju. Noćni zrak je bio oštar, mjesečina je blago osvjetljavala njegovu sileutu.

Bilo je nešto sablasno i istodobno divlje i uzbuđujuće dok su svjetla grada ostavljali za sobom. Kretali su se prema gustoj šumi na obronku grada. Rina nije znala što Patrik namjerava niti zašto ju je doveo u šumu.

A što ako me zaveže za neko drvo i ostavi me tako zavezanu – pitala se. Mogao je … nije željela ni zamišljati što je sve mogao. A opet, željela je zamišljati. Bila je tako nemoćna pod njegovim pogledom. Njen je bezglasni pristanak bio snažniji od bilo kakvih riječi.

– Stigli smo – rekao je i okrenuo se prema njoj.

Rina nije znala što bi rekla. Još uvijek joj nije bilo jasno zbog čega su došli baš u šumu.

– Skini se – glas mu je bio hrapav i nije dozvoljavao suprostavljanje. Rina bespogovorno krene povlačiti tanke naramenice. Polaganim pokretima zbacila je haljinu i ostala gola na proplanku.

– Vauuu, prekrasna si – uzdahnuo je zadivljeno, ali još uvijek joj nije krenuo prilaziti.

Nekoliko su se trenutaka tako gledali i odmjeravali. Kao da se natječu tko će prvi popustiti.

Rinu je izluđivala njegova mirnoća, spokoj, to što unatoč oluji koja bjesni u njima on i dalje ništa ne pokušava.

– Daj više – zastenje ona i privuče ga k sebi.

Otvorena je i spremna za njega, ali Patrik i dalje odugovlači. Sada se već trese u slatkim mukama iščekivanja, pomiče zdjelicu prema njemu kako bih ga navela da konačno to učini.

– Zatvori oči – naredi joj. Iznenada na svom golom trbuhu osjeti njegove ruke. Te divne drhtave prste kako se pomiču prema samom rubu vlasi među njenim nogama.

– Oh, a … neka radi što god želi, neka radi … – mrmljala je u sebi. Oči su joj i dalje bile zatvorene.

– Molim te, radi što god hoćeš, samo učini to više … – uzdahnula je glasno. Konačno ju je okrenuo prema sebi i stisnuo. Utisnula je u njega svoje žedne usne, pune osvetničkog, ali više onog drugog užitka. Stajali su tako preplavljeni osjećajima, da bi se on spustio na koljena. Zaronio je glavu među njene noge i pohlepnim usnama i palucavim jezikom stao istraživati. Njene su ruke stale mrsiti njegovu kosu i kad se naslonila na njega, mogao je osjetiti tekućinu koja je bila tako divno prijemčiva pod prstima. I njezin miris. Ljubio ju je divlje i nemilosrdno, odgovarajući na njene podražaje. Iako je želio još odugovlačiti, ni on više nije mogao, eksplozija je bila blizu.

Zabio ga je u nju takvom žestinom za kakvu nije ni znao da je sposoban. Nadolazilo mu je opet i opet, silovito, divlje, nezasitno.

Ni ona nije bila smirenija. Bacala se na njega kao što se izgladnjela životinja baca na komad sočnog mesa dok se nije našla tijesno obgrljena njegovom snagom.

Više se nisu suzdržavali. Njihovi vriskovi zaparali su kroz noć. I on je gleda, ali ne vidi jer ga sustiže val. Velik poput eksplozije i spreman da izazove novi, glasan urlik.

Pa još jedan, i još jedan. Izbacuje ga u orbitu, u neke nove dimenzije. A onda i nju probode. Silno, silovito. On je vuče u ponor da bi opet izronila samo da uhvati zrak dok joj pred očima frcaju iskre. Ona osjeća kako joj se tijelo počinje nekontrolirano tresti u sve jačim naletima. Patrik se baca na leđa i oni svršavaju gotovo istodobno, u klinču isprepletenih udova, nekontroliranih trzaja, kolopleta uznojenih tijela … Leže slijepljeni, znojnih i iscrpljenih tijela, luđački se bore uhvatiti zrak. Vrijeme je stalo i ona se više i ne sjeća koliko je prošlo. Bila je to savršena noć. I još savršenija osveta … Jer, Viktorija će pronaći one ljubavničke ugrize. Tragove njene osvete.

269020cookie-checkOsveta je slatkano