Došla je k njoj da umre

Došla je k njoj da umre. Otada je prošlo, koliko? 7, 8 mjeseci? (uvijek je malo, premalo).

Tumor, metastaze, izostanak apetita … rekla sam joj: povedi ju kući, daj joj par dobrih dana, samo da ne umre tu, da ne umre ničija.

I kako to obično u dobrim pričama biva, Lorena je u tih prvih par dana živnula, dopalo joj se, željela je duže i više i dobila. Dobila je krasnu ženu za koju sam znala da to njeno “privremeno” znači da će s njom ostat do kraja. I jest, ostala je.

Sinoć je bio kraj

Nakon mjeseci i mjeseci u kojima je Lorena bivala bolje pa gore pa mi proglašavali kraj pa ona u inat svima živne pa tjednima jede, trči, igra se, uživa pa opet loša epizoda i ne znam ni sama koliko puta smo mislile da je kraj, da nema dalje a ona bi uvijek, iznova i iznova iznalazila u sebi snage …

To koliko je voljela svoju Mirandu koja ju je odvela kući da kod nje umre … sve, SVE je to bilo zbog nje, još jedan dan, tjedan, mjesec, sve, samo da kupi vrijeme jer je to, taj komadić vremena, čekala od kada se rodila. Godine potrošene na ništa i na nikoga i onda kad tišina postaje sve zvučnija, nađe ono što mnogi ljudi ne nađu nikada.

Na svoje oči bih gledala kako ustaje samo da legne uz njene noge..
I onda, znate to i sami, jednoga dana nema više produžetaka, sve ih je odigrala. A znate i ovo:
tad ti srce stane, majkemi stane kad i njeno, i ostane taj zarez, ta točka tuđeg vremena u tvome vremenu.

To da si najsretnija osoba na svijetu jer si je imala, kolko god da je trajalo, to će doći kasnije.
Sad je tuga. Ona najcrnja, najgora, najteža od svih, onakva kakvu ništa na ovome svijetu ne može ublažiti.

Njena smrt

To da nije umrla u Azilu za pse niti na nekoj lančugi iza neke jebene šupe, to će doći kasnije.
Kasnije ćeš moći procesuirati sve to, biti zahvalna sebi što si bila ti ta privremenka, premda te ona znala ko jednu i jedinu, onu nabolju, kako god ti sebe zvala. Dugo će ti noću falit njen glasan udisaj a kad ga čuješ (a hoćeš) znat ćeš da je ova veza bila kap vode na tvom dlanu, bez spomenika a neizbrisiva.

Mirno spavaj ljepotice, zahvalna sam što smo s razlogom bili tu, što smo vas spojili, tebe i tvoju Mirandu.

Objema vam hvala na hrabrosti za ljubav!

Hvala draga Miranda na svemu što si joj pružila i omogućila da osjeti tvoju ljubav i ima život kakav je zaslužila ta mala pseća duša.
Sigurna dam da je umrla sretna uz tebe, a to je smisao života.
Ti si već odavno kupila svoju kartu za raj svojim dobrim djelima.
Hvala vam dobri ljudi na svemu što radite za sve pseće dušice koje čeznu za ljubavlju.

318500cookie-checkDošla je k njoj da umreno