Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Tarot majstori • vidovnjaci • astrolozi
Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja. Nazovite s povjerenjem:
🇭🇷 060 377 077 ili 064 550 543
fix: 3,49 kn/min; mob: 4,78 kn/min
Mnogima smo već pomogli. Dozvolite da pomognemo i vama.
www.tarot-freyaline.com


Moj se muž zaljubio u prijatelja s tenisa

Plakala sam i molila svoga muža Slavena da ne pokreće brakorazvodnu parnicu. – Ne odlazi od mene i djece. Imaj svu slobodu koju želiš, kad god hoćeš budi kod Petra. Ako želiš i prespavaj kod njega – nagovarala sam ga, ali nije popuštao.

Sad smo, nakon dvadesetak godina braka, i službeno rastavljeni. Razvod je obavljen brzo, kao razlog smo naveli “nepomirljivo neslaganje naravi”, djeca su nam već punoljetna, a Slaven, osim svoje odjeće, nekoliko knjiga, CD-ova, fotografija i sitnica iz našega stana nije uzeo baš ništa. Kuća njegovih roditelja na moru, rekao je, za djecu i mene uvijek je otvorena. Trebamo se samo dogovoriti da ja ne budem tamo kad i on. Djeca su, dakako, ostala zaprepaštena zbog našeg razvoda.

Ja se još uvijek ne mirim sa situacijom. Još mi je uvijek teško podignuti glavu, još se uvijek sramim i ne gledam sugovornike u oči kad im objašnjavam da mi se brak raspao, misleći da svi znaju pravi razlog. I, na kraju, još uvijek se nadam da je kod moga muža riječ o običnoj, prolaznoj avanturi.

Slaven i ja počeli smo hodati još u gimnaziji. Nakon samo nekoliko tjedana postali smo najpoznatiji ljubavni par u školi. Kolege su nas gledali pomalo sa zavišću, a profesorima smo bili simpatični. Uostalom, nije bilo razloga da ne bude tako. Oboje smo bili odlikaši, jedino što smo se po školskim hodnicima držali za ruke. Tek je jednom moja razrednica, kad mi se zalomila trojka iz matematike, rekla mojoj mami:

– Sonja je zaljubljena, to se vidi na kilometre. Zato je prestala učiti ono što je ne zanima. Pobrinite se da joj se ljubav ne odrazi na ocjene – upozorila ju je.

Moja je mama nije shvatila previše ozbiljno, vjerojatno i stoga što se Slaven i njoj i tati sviđao.

– Slušaj, dušo, znamo da si zaljubljena, ali nemoj da ti se zaredaju loše ocjene. Možeš i voljeti i učiti – nije me dugo gnjavila prodikama.

I, zaista, oboje smo maturirali s odličnim, ali ja sam ostala trudna. Dugo smo Slaven i ja, a onda i naši roditelji, razgovarali o tome što nam je činiti.

– Najprije ćemo upisati fakultete kao što smo i planirali, a onda ćemo se potkraj ljeta i vjenčati. Uz vašu potporu bilo bi nam mnogo lakše, ali čak i ako nam je uskratite, mi ćemo učiniti po svome – objašnjavao je Slaven i mojima i svojima.

Tako smo i učinili. Iz prvog pokušaja upisala sam pravo, Slaven medicinu, a početkom rujna ozakonili smo našu ljubav. Dogovorili smo se da ćemo isprva živjeti kod Slavenovih, oni su imali prilično prostran stan na Medveščaku, koji se mogao preurediti tako da nas dvoje imamo potpuno zaseban dio, čak i kupaonicu i čajnu kuhinju.

– Dok studirate, mi ćemo vas uzdržavati – rekli su njegovi, inače oboje liječnici po struci, zaposleni u zagrebačkim bolnicama.

I moji su se složili.
– Ionako bismo ti davali džeparac, odijevali te, plaćali ti knjige i sve što ti je potrebno za studij, pa to možemo i odsad – rekli su.

Prihvatili smo ponudu, odlučni dokazati da možemo imati dijete i uspješno završiti fakultet. I održali smo obećanje, iako sam ja nosila blizance. Sanjin i Sanja rođeni su početkom proljeća. Do njihovog rodenja najurednije sam ispunjavala sve svoje studentske obveze. Slaven također. Slavenova nam je mama angažirala jednu umirovljenu bolničarku koja je čuvala blizance sve dok nisu krenuli u vrtić. Tako sam imala sasvim dovoljno vremena za učenje i oboje smo diplomirali u roku. Ja sam se zaposlila u pravnoj službi jedne velike banke. Slaven je, samo mjesec dana nakon što je odradio staž, dobio posao u domu zdravlja. Djeca su trebala poći u prvi razred i kod Slavenovih nam je postalo pretijesno. Opet su uskočili roditelji, ovaj put moji.

– Sonja, otkako si se odselila, naš trosobni stan postao nam je prevelik. Zamijenit ćemo ga za neki manji, a novac koji ćemo dobiti za razliku kvadrata dat ćemo vama. Oboje radite, možete podići kredite, kupite si odgovarajući stan – predložili su.

Dobar standard

Poslušali smo ih. U blizini Slavenovih roditelja kupili smo jedan prilično derutan, no zato po cijeni povoljan prostrani stan i uredili ga. Prva su nam briga bila djeca. Željeli smo im pružiti dobro obrazovanje i mogućnost da se okušaju u svemu onome što ih zanima. Kako smo školovali djecu, školovali smo se i Slaven i ja. On je, vidjevši njihove prve padove i ozljede nožica, poželio specijalizirati ortopediju, a ja sam pak u svojoj banci prošla niz računovodstvenih tečajeva, išla u škole stranih jezika. Tek sam bila prošla tridesetu, a već sam postala šefica jedne od naših većih poslovnica u Zagrebu. Slaven je, pak, završivši specijalizaciju postao kirurg na ortopediji. Napredovanja su nam donijela i veće plaće pa smo uspjeli svoje stare krntije zamijeniti luksuznim novim automobilima. Ja sam si mogla priuštiti lijepu odjeću, kozmetičarku i rekreaciju kako bih ostala u dobroj formi. A Slaven, koji nikad nije bio sklon debljanju, i u ranim četrdesetima ostao je zgodan muškarac. Onako visok, vitak, tamne kose i velikih tamnih očiju.

Išlo nam je dobro. Bili smo primjer uspješnih mladih ljudi koje djeca nisu omela da naprave dobre karijere. Ni s djecom nismo imali problema. Naši su blizanci oduvijek bili odlikaši, a danas odlični studenti. Sanja će biti arhitektica, a Sanjin veterinar.

Možda baš stoga što mi je svakodnevica bila, blago rečeno, ugodna, nisam primijetila da smo se Slaven i ja nekako udaljili. Ljubav smo vodili vrlo rijetko, možda dva-tri puta mjesečno. I uvijek je gledao da sve obavi što brže, okrene se i zaspi. Još nešto nisam uviđala. Oboje smo znali otputovati na nekoliko dana poslovno. No, u to vrijeme Slavenu su učestali različiti liječnički kongresi, a kad sad bolje promislim, rekla bih i da je mnogo češče imao noćna dežurstva. Valjda to nisam primjećivala jer kad ste supruga liječnika, otpočetka se naviknete da noći provodi u bolnici. A možda mi ništa nije bilo sumnjivo jer nikad nije došao kući s tragovima ruža ili mirišući na ženski parfem.

Ako je izbivao u slobodno vrijeme, onda je to bilo stoga što je bio na nogometu s dečkima ili na partiji tenisa. Volio je jedrenje još od djetinjstva i znao je s prijateljima otići na dva-tri dana nekamo. Nikad mu nisam zbog toga prigovarala jer sam i ja imala svoju slobodu, svoje prijateljice. Ništa se nije događalo što bi mi upalilo alarm u glavi.

Onda se u našem životu pojavio Petar. Bio je naših godina i kako je sam sebe nazvao, zakleti neženja. On i Slaven upoznali su se na tenisu. Nije mi bilo nimalo sumnjivo što je taj Petar često s mojim mužem. Logično je da bih se bojala da sam muža vidjela s nekom zgodnom Petrom. Ali ovako, bilo mi je drago što će se naš krug prijatelja proširiti. A Petar se izvrsno uklopio kako u naše mladenačko društvo, tako i među prijatelje koje smo stekli kasnije. Osvojio je i moje i Slavenove roditelje, s našom djecom pronašao zajednički jezik. Kako je završio dizajn tekstila i radio kao kreator u tekstilnoj industriji, uvijek je imao odlične ideje kako da prekrojim staru odjeću, kakvim detaljima da je osvježim.

Česta izbivanja

U međuvremenu, ja sam promijenila posao. Otišla sam u jednu inozemnu banku koja je ovdje otvorila niz poslovnica. Posao i plaća bili su sjajni. Bila sam na rukovodećem radnom mjestu i često sam putovala. To mi nije smetalo. Sanjin i Sanja su odrasli, mogli su bez mame koji dan, a mogao je to i moj suprug. Tada još nisam ni slutila koliko mu je to odgovaralo.

Bilo je ljeto, djeca su početkom srpnja otputovala na more. Ja sam otišla u Beč i trebala tamo ostati četiri dana, no moj se kolega već drugog dana, šećući gradom, spotaknuo, pao i slomio ruku. Prvu su mu pomoć pružili u bečkoj bolnici, ali požurili smo se što prije vratiti kući. Umjesto u četvrtak navečer, stigli smo u utorak kasno poslijepodne.

Otključavajući vrata stana začula sam glazbu i prigušene muške glasove. Nisam u prvi mah razabrala odakle dolaze. Pomislila sam da su lopovi, ali bila sam toliko zatečena da sam automatski krenula za zvukom glasa i shvatila da on dopire iz naše spavaće sobe.

Lagano sam odgurnula odškrinuta vrata i imala što vidjeti. Slaven i Petar ležali su zagrljeni u bračnom krevetu, pijuckali vino, smijuljili se i razmjenjivali nježnosti. Ne znam koliko dugo sam tako stajala skamenjena dok me nisu uočili.

– Sonja, oprosti, htio sam ti reći, ali nisam znao kako bih. Već godinama spavam s različitim muškarcima, ali Petar je prvi u kojeg sam se doista zaljubio – pokušavao mi je objasniti da je u nekom trenutku života shvatio kako ga muškarci privlače više od žena. Borio se protiv tog osjećaja, a onda mu se prepustio. Ja nisam ništa primjećivala pa mu je bilo lako mijenjati ljubavnike. Sad je, u Petru, otkrio ljubav svog života i poželio se rastati od mene.

– Vidiš, Sonja, da si me zatekla u krevetu s drugom ženom, vjerojatno bi vrištala, izbacivala i nju i mene iz stana i iz svoga života. Ali, našla si me s muškarcem i nudiš mi da živim s tobom i dalje, kao da se ništa nije dogodilo jer ne shvaćaš da sam se zaljubio. Nisam htio da se takvo što dogodi. Volio sam te i bio sretan s tobom, a onda mi se svidio jedan dječak, pa jedan malo stariji čovjek, pa jedan mlađi. Ipak, bila su to samo uzbuđenja. Kad sam upoznao Petra, osjetio sam istu onu strast koju sam prije toga osjećao prema tebi. Ne možemo ostati u braku jer ne želim iz tvoga kreveta trčati u Petrov, a još manje iz njegovoga u tvoj. Nakon njegovog dodira ne želim tvoj, a prema tebi osjećam bračnu odgovornost. Oboje imamo pravo na novi početak. Moj je s Petrom – odgovorio je na moje suze i molbe.

I tako sam sama. Petar i Slaven su vrlo diskretni u svom odnosu, ljudi misle da mu je prijatelj tek pružio utočište. A ja, ja živim u uvjerenju da će se ta ljubav rasprsnuti poput mjehurića od sapunice i da će mi se moj muž ipak vratiti.

Tags: