Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Varala me sa sumnjivim momkom, ali ja sam bio lukaviji

Bojane, odmah nazovite Martina u kreditni odjel. Zajam koji je tražila moja prijateljica već je trebao biti odobren – nervozno mi je rekla šefica.

Požurivanje nikad nije ugodno, posebice kad se radi o kolegama iz drugog odjela iste banke. Što će misliti kad ga nazovem? U vrijeme kada se otkazi daju gotovo bez razloga poziv bi se mogao pogrešno protumačiti. Kao da smatramo kako bi trebao brže raditi?! Martina nisam osobno poznavao, tim mi je teže pao zadatak, što se vidjelo i po izrazu mog lica. Ni slutiti nisam mogao da će mi taj poziv promijeniti život, a razlog zbog kojeg sada strahujem nazvati je smiješan.

– Ne gledaj me tako snuždeno. Martin je nekad bio na jako lošem glasu, ali se promijenio. Sada je vrlo ljubazan i sigurno nikoga neće kritizirati ili nešto pogrešno shvatiti – rekla je kao da je pročitala moje misli.

Laknulo mi je. Valjda sa svojih 30 godina nisam imao dovoljno iskustva. Još nisam naučio biti hladnokrvan, a na neljubaznost posebice nisam znao uzvratiti. Atmosfera u banci posljednjih je mjeseci bila nepodnošljiva. Na svakom hodniku moglo se vidjeti kako kolege šuškaju, a čim im se netko primakao, žurili bi se natrag na radno mjesto. I kod nas se osjećala kriza. Svatko je strepio i bio sam uvjeren da su kolege spremne i podmetnuti samo da zaštite sebe i sačuvaju posao. Trudio sam se naviknuti na te odnose bez emocija, ali nije mi išlo. No sada, kad mi je šefica rekla da je Martin ljubazan, bilo mi je lakše nazvati ga.

S druge strane javio se ugodan muški glas i doista mi je pao kamen sa srca.

– Šefica me zamolila da vas nazovem i upitam što je s kreditom koji je već trebao biti odobren… – rekao sam.
– Znam o čemu se radi. Odmah ću pogledati gdje je zapelo – prekinuo me.
– Izuzetno ste ljubazni. Nadam se da ćemo se uskoro i upoznati. Zovem se Bojan i novi sam ovdje – rekao sam, a s druge strane osjetio muk.

Tišina je bila zlokobna, upozoravajuća i ja sam se pitao što sam pogrešno rekao.

– Komisija se sastaje za nekoliko dana i onda će vjerojatno kredit biti odobren.
– Za nekoliko dana? Ali već je trebalo biti riješeno. I kako to mislite vjerojatno?

Pa moja šefica, naša djelatnica, jamči u tom kreditu? – začudio sam se.

– Da redom nazovem sve članove komisije i zamolim ih da se radi vas nađu ranije? – ironično je upitao.

Glas mu se tako promijenio da sam na trenutak pomislio da razgovaram s drugom osobom. Od ljubaznog kolege koji je odmah krenuo istraživati kako bi nam pomogao, pretvorio se u osornog i bahatog muškarca. I upravo kad sam ga htio zamoliti da učini što može, spustio mi je slušalicu. Takvom žestinom da nije ni primijetio da se nije ni poklopila. I dalje sam držao slušalicu na uhu, a onda opet čuo njegov glas.

– Zamislite tko me nazvao?! Bojan! – baš je naglasio moje ime.
– Njezin Bojan? – čuo sam drugi glas.
– Poželim se vratiti u stare dane i riješiti to kao nekada: razbiti mu nos! – rekao je Martin, a ja sam premro od straha.
– Martine, nisi dobro poklopio slušalicu! – čuo sam i treći glas.

Netko je uzeo slušalicu i poklopio je kako treba, a ja sam još neko vrijeme u šoku stajao sa svojom slušalicom u ruci. Ništa mi nije bilo jasno. Njegovo mi ime nije bilo poznato, nikad ga prije nisam ni vidio ni čuo, no moje je njemu očito nešto značilo. Što sam mu učinio? Zašto bi mi najradije razbio nos? Razmišljao sam, no nisam se mogao sjetiti da smo se ikad upoznali.

Znao je nešto što ja ne znam. Na žalost, svi su u ovome gradu i u banci u kojoj sam radio samo nekoliko mjeseci znali više od mene, shvatio sam. Jer, doselio sam se prije nepunih godinu dana, nakon što smo se Jasna i ja vjenčali.

Upoznali smo se na prvoj godini fakulteta i doživjeli pravu ljubav koja nas je nakon četiri godine veze odvela pred oltar. Dogovorili smo se da ćemo živjeti kod njezinih roditelja. Manje mjesto, velika obiteljska kuća i puno veće mogućnosti da se dobije posao. No taj je grad bio na lošem glasu upravo zbog ljudi kakav je Martin. O njemu su pričali kao o gradu-slučaju, gradu koji drže kriminalci i mafija. Teška srca udovoljio sam Jasni uvjeren kako s takvima nikad neću sjesti za isti stol. Ambiciozna i prodorna, Jasna je s lakoćom našla posao za nas oboje. No, za razliku od nje, ja sam se još uvijek privikavao na novu sredinu. Još nisam našao prijatelje, čak ni s kolegama s posla nisam ispijao kave. Takva mi druženja nisu nedostajala, svojim sam životom bio jako zadovoljan. Vedra, poštena, iskrena, pažljiva – suprugu poput Jasne svatko bi poželio.

Šesto čulo

I posao je, zanemarim li ovu scenu, bio zadovoljavajući. Jedna od rijetkih državnih banaka, još uvijek sigurna plaća… Tek tu i tamo poneka neugodnost s nekim ljutitim klijentom, ali ovakve situacije kao danas, to još nisam doživio. Doista me šokiralo Martinovo ponašanje. I zaintrigiralo upravo zato što za njega nije bilo ni povoda ni objašnjenja. Odlučio sam upoznati se s njim i doznati zašto je tako ljutito reagirao kad je čuo moje ime. Za to sam se morao zbližiti s kolegama pa sam nakon posla s nekolicinom otišao na piće i čekao pravi trenutak. Znao sam da će im se nakon dvije-tri ture pića razvezati jezik pa sam svako malo pozivao konobara.

– Ne pretjeruj s tim pićem – smijao se Josip, kolega koji je sjedio stol do mojeg.
– Ništa nam neće biti od nekoliko piva – odgovorio sam.

Kad je razgovor došao na kolege iz drugih odjela, upitao sam tko je Martin i je li i prema drugima tako neljubazan.

– Nekad je bio strah i trepet ovoga grada. Policija ga je dobro poznavala, svako malo je zbog tučnjave ili krađe bio u zatvoru. No, mi o vuku… Evo ga, upravo dolazi – rekao je Josip i pokazao mi na visokog tamnokosog muškarca koji nam se približavao.

Odmjerio sam ga od glave do pete i osjetio neku zebnju. Moje šesto čulo ukazivalo je na opasnost. Sve je na njemu bilo besprijekorno, izgledao je kao da je sišao s naslovnice nekog mondenog svjetskog časopisa. Ni traga rabijatnom ili opasnom muškarcu, kakvim su ga opisivali. Moderna frizura, savršena odjeća… gotovo da sam se posramio sebe i svojih starih traperica. Sad me tek zanimalo zašto je takav muškarac na spomen mog imena reagirao onako žestoko. Martin je sjeo za stol do našeg i tog se dana nismo upoznali. No sada sam barem znao kako izgleda. Kad smo se sljedećeg dana sreli na hodniku banke, obratio sam mu se kao da one scene nije ni bilo.

– Martine, čuli smo se neki dan telefonom. Ja sam Bojan! – nasmijao sam mu se.
– Da? – značajno je podigao obrvu.
Ponovno me oblio hladan znoj. Taj je muškarac doista imao nešto protiv mene.
– Što vam nije jasno?

Komisija se sastaje sutra i ne morate me zaustavljati po hodnicima. Možete nazvati, znate moj broj – drsko je dodao.

Nisam dopustio da me zbuni njegov nadmeni stav.
– Zapravo sam vas zaustavio jer želim znati jesmo li se ikada upoznali? Što sam vam skrivio da ovako reagirate?
– Kako? – malo se zbunio.
– Drsko, a bez razloga. Razgovarate sa mnom svisoka, ponašate se kao da sam vam smrtni neprijatelj, a ja ne pamtim da smo se ikad sreli!

Jasnin bivši

Iako sam očekivao ironiju ili još žešču reakciju, Martin je ipak spustio obrvu, netremice me gledajući. Prvo se grohotom počeo smijati, a kad je shvatio da mi i dalje ništa nije jasno, odmahnuo je rukom.

– Ma dajte, molim vas! Što vam pada na pamet! Uostalom, pogledajte se, kako biste mi mogli učiniti nešto nažao? – rekao je, okrenuo se i otišao.

Tek sada ništa nisam razumio. A samim time još sam se više zainteresirao da doznam što se događa. Prosvijetlilo mi se kad smo se jednom nakon posla slučajno našli u istom društvu, a on me stao provocirati pred kolegama. Nazivao me čudakom i smušenjakom koji je imao sreće da oženi najljepšu curu u njihovu gradu. Dakle, bio je zaljubljen u Jasnu, a ona ga nije htjela, shvatio sam.

U tom trenutku bilo mi ga je žao. Jasnu nije bilo teško voljeti. Mila i plaha, svakome se lako uvukla pod kožu. A njemu je očito osvojila i srce. Nisam reagirao na provokaciju jer je svima bilo jasno da iz njega progovaraju ljubomora i alkohol. No kad sam ga sljedećeg dana ponovno sreo u banci, prišao sam mu i pozvao ga na kavu.

– Što je to bilo s tobom i mojom ženom? Je li ona razlog tvom neprijateljskom ponašanju prema meni? – upitao sam.
– Siguran si da želiš čuti odgovor?
– Naravno! – kazao sam samouvjereno.

Loading...

Naručili smo kavu, a on je počeo govoriti.
– S Jasnom sam bio u vezi dvije godine! – iznenadio me.

Jasna mi ga nikad nije ni spomenula, a ja sam odmah počeo računati. Jasna i ja smo bili u vezi četiri godine, a u braku smo jednu. Dakle, njezina veza s Martinom mogla je biti samo srednjoškolska ljubav.

– U isto vrijeme kad je bila i s tobom – rekao je kao da je znao o čemu razmišljam.

– Toga je ljeta došla kući na praznike. Poznavali smo se otprije, ali smo se tek tada zavoljeli. Nisam znao da već ima mladića. Zaljubio sam se, a kako je i nakon praznika nastavila dolaziti svakog vikenda, mislio sam da i ona mene voli – pričao je.

– Meni je govorila da joj je bolesna mama i zato svaki vikend mora kući – sjetio sam se tog razdoblja i od bijesa mi se lice zacrvenjelo.

– Šutjela je o tebi sve dok te nije ovamo dovela kao svoga muža. Moja reakcija na spomen tvog imena bila je glupa i djetinjasta, ali nisam se mogao obuzdati. Znam da nisi ti kriv, ali bilo je jače od mene. Lagala je i tebi i meni. Došli ste kao tek vjenčani par i nisam htio kvariti vašu sreću. Šutio bih, no tada si me počeo proganjati po banci.

– Nije mi bilo jasno zašto si se tako neprijateljski postavio prema meni. Nisam ti za to dao povoda – tiho sam rekao.

– Strašno sam patio kad sam doznao da se udaje. Kad sam još čuo da ćete ovdje živjeti, poželio sam te zadaviti golim rukama. No sada, kad sam te upoznao, ne doživljavam te kao suparnika, nego kao još jednog koji je nasjeo na njezine čari. Čini mi se kao da se poznajemo i da ćemo se lijepo slagati. Nemam dojam da razgovaramo kao ostavljeni ljubavnik i prevareni suprug. Više kao dvojica naivaca koja su nasjela na isti štos – rekao je.

– Ali ja nisam prevareni suprug. Tada još nismo bili u braku! – odgovorio sam i po njegovu pogledu shvatio koliko sam smiješan.

Kako sam samo bio naivan! Vjerovao sam u priče o maminoj bolesti, a zapravo samo budala ne bi shvatila što se događa. Martin je naručio još jednu turu pića. Valjda se sažalio nada mnom.

Kad sam se sat kasnije vratio u ured, odmah sam se bacio na posao. Nije mi bilo do razgovora s kolegama. Primijetili su moju rastrojenost, ali srećom nitko me ništa nije pitao. Na tome sam im bio zahvalan jer u suprotnom bih se valjda rasplakao kao ljuta godina. Još mi je bilo teško povjerovati da bi Jasna to napravila, ali osjećao sam da je sve istina. Bio sam toliko siguran u njezinu vjernost da bih za to stavio ruku u vatru. Koje li pogreške?! I zašto se uopće udala za mene kad je mogla biti s Martinom, ljepšim i boljim?

Srce mi je prepuklo od boli. Jasna je dvije godine bila u paralelnoj vezi. A ja nikad nisam ni posumnjao. Nestrpljivo sam čekao da se vidimo i kažem joj sve što je ide. Njezina je izdaja bila toliko bolna da sam bio spreman i otići, vratiti se svojim roditeljima. Pretkraj radnog vremena zazvonio je telefon. Bio je to Martin.

– Imaš li vremena za još koje piće? – upitao je.

Na dva stolca

Pristao sam. Možda je i bolje da još jednom razgovaram s njim prije nego što krenem s paljbom na svoju ženu. Jer, koliko god sam je htio zasuti uvredama, toliko sam se i bojao njezina odgovora. Što ako mi kaže da me ne voli, da se udala za mene samo zato jer je to obećala?

– Znam kako ćemo se obojica osjećati bolje – rekao je i poveo me u kafić.

Ture su samo dolazile i sat vremena kasnije nas smo dvojica pod utjecajem alkohola razgovarali kao da se poznajemo sto godina. Ne znam mogu li to zahvaliti
velikim količinama piva koje sam nalio u sebe ili možda Martinovoj iskrenosti, ali toga sam se poslijepodneva ipak oslobodio negativnih emocija.

– Drag si, nije te ona slučajno odabrala – rekao mi je Martin.
– Da, ali kakva je to žena koja je toliko dugo sjedila na dva stolca? – zamišljeno sam odgovorio.

– Između mene i Jasne planula je strast, ali tek sada vidim da je ljubavi imala samo za tebe. Dugo mi je trebalo da se s time pomirim. Kad sam doznao za tebe, tražio sam da te ostavi, no nije pristajala. Čak se više nije htjela ni naći sa mnom. Sad mi je jasno i zašto – rekao je.

– Ne razumijem? Bolji si, jači, ljepši… svaka bi djevojka između nas dvojice odabrala tebe – čudio sam se.

– Možda sada, ali nisam uvijek tako izgledao. U ono sam vrijeme bio problematičan, nisam radio, vukao sam se po kvartu sa sumnjivim društvom. Prvo vrijeme Jasna me je pokušala odvući iz tog svijeta, no nisam je htio slušati. Boljelo me, ali nisam se iznenadio kad mi je rekla da se udaje za drugog – priznao je.

– Zbog nje si se kasnije promijenio? Zaposlio se, poradio na sebi i svom izgledu? – upitao sam.

– Kad sam shvatio što sam trebao učiniti, već je bilo kasno. Odabrala je tebe – tiho je rekao.

– Voliš li je još? – ljubomorno sam upitao.
– Uvijek ću je voljeti, ali nikad neću ni pokušati stati na put njezinoj sreći!

I tada sam se uvjerio kako ti opaki momci, kojih se
svi toliko boje, doista imaju srca. Ulica ih je naučila fair playu. Možda ljudi koji poštuju društvene uzuse ne mogu shvatiti zakone ulice, ali oni definitivno postoje. Dokazao je to i Martin svojom pričom.

Prešutio sam

Da mi je netko toga jutra rekao da ću se ovako družiti s bivšim mladićem svoje žene, odgovorio bih mu da je lud. Shvatio sam da je Martin također osjećajna osoba, a njegova oholost samo štit. Imao je i razloga da se tako ponaša. Jasni je poklonio srce, a ona ga je slomila.
U ovoj apsurdnoj situaciji nas dvojica smo imali puno zajedničkog. Obojici nam je slomila srce, njemu prije dvije godine, meni sada.

– Reći ćeš joj? – upitao me.
– Naravno!

– To nema smisla. Iako bi joj najveća kazna bila da ostane bez obojice, nema razloga da je ostavljaš. Ipak je tebe odabrala za svoga supruga. I vjerna ti je. Da sam na tvome mjestu, razmislio bih prije nego što bih joj rekao – savjetovao me.

Nakon tih riječi doista mi više ništa nije bilo jasno. Na rastanku smo se čak i zagrlili. Teturao sam prema kući i pokušavao smisliti što sad. Mnogi bi se muškarci na mome mjestu posvađali, ako ne i potukli sa suparnikom, a nas dvojica smo se gotovo pa sprijateljili. Bilo je nešto drago u njemu, svidio mi se toliko da ga nisam želio za neprijatelja. Pun dvojbi ušao sam u kuću. Jasna je već spremila večeru.

– Gdje si se zadržao? – upltala me i pokazala rukom na serviran stol.

Nisam znao što učiniti. Gledao sam je nekoliko trenutaka i razmišljao bih li joj te špagete izvrnuo na glavu ili se pretvarao kao da se ništa nije dogodilo. No kažem li joj, mogli bismo se posvadati, a ona utjehu potražiti kod Martina… Ne, Jasna je moja. Nije se za njega udala, nego za mene i poslužit ću se lukavstvom, odlučio sam.
Osim toga, ni s Martinom ne želim suparnički, nego prijateljski odnos.

– Oprosti, zadržao sam se s kolegama s posla. Nadam se da se ne ljutiš.

Jasna me začuđeno pogledala. U takvom me stanju dosad nije vidjela. Miris alkohola širio se iz mene, a ja sam se silno trudio da ne padnem na sofu. Nije joj bilo jasno što se događa, ali shvatila je da je nešto prouzročilo ovu promjenu.

– Smiješan si. Radije lezi i odspavaj malo, poslije ćeš jesti – rekla je.
– Postoji jedan mali problem – priznao sam.
– Koji?
– Ispraznio sam naš račun. Potrošio sam cijelu plaću.
– Nije važno. Još nam preostaje moja – odgovorila je i pomogla mi da se ispružim.

Prišla mi je i poljubila me, ali učinila je to nekako oprezno, puno nježnije nego inače, kao da me prvi put ljubi. Je li osjećala što se sprema? Možda joj je netko rekao da me vidio kako pijem s Martinom razmišljao sam i zaspao.

Sljedećeg jutra shvatio sam da je Martin u pravu. Jasna ne treba znati za naš susret. Alkohol mi nije pomogao da zaboravim njezinu prijevaru, ali sam se puno bolje osjećao. Jasna me uvjerila da joj je stalo da me zadrži pored sebe, inače ne bi tako lako prihvatila što sam cijelu plaću potrošio na piće. Svaka druga žena vrištala bi kao luda. Toga sam jutra dugo razmišljao o Martinu i shvatio da ju je zapravo pustio da ode. Lijep, muževan, snažan i uvijek dotjeran, lako mi ju je mogao preoteti, a ipak to nije učinio. Zašto? Možda je i njemu bilo jasno da zaslužuje boljeg od opakog momka s ulice. A možda ga je zaustavio ponos kad je doznao da ima drugog. Činjenica je da se dostojanstveno povukao. A Jasna? Nema smisla da događaj iz prošlosti naruši naše skladne bračne odnose. Zato nikad neće doznati da znam za njezinu prijevaru prije braka.

Loading...