Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Ako se želite i vi oglašavati na ovom mjestu, kontaktirajte nas putem kontakt forme na dnu stranice.

Erotske igrice moje djevojke

Kad sam iz malenog dalmatinskog gradića preselio u metropolu, činilo mi se da mi je cijeli svijet na dlanu, a to je i bila istina. U svojem gradu sam osvojio sve što se osvojiti moglo, kako kao muškarac, tako i kada je posao bio u pitanju. Moj grad mi je postao pretijesan, premalen, trebao sam nešto veće, nešto čemu bih se radovao, jer sam odavno počeo gubiti svu radost koju sam nekad osjećao. Dobio sam dobru ponudu za posao, a znao sam da mi je to bila jedna od najboljih karata za ulazak u neki sasvim novi svijet. Uz položaj su dolazile i sve blagodati, jer je posao bio ulaznica u visoko društvo. A to je značilo da ću imati žena u izobilju, da će moja muška sujeta biti zadovoljena na način o kakvom sam do tada sanjao.

Prvih tjedana sam bio samo promatrač. Nisam se želio zalijetati. Poneka jednonoćna avantura nije se ni nalazila na mojoj listi želja, ali je svaki muškarac znao da su one neizostavne. Ja sam žudio za nečim posebnim, za nečim što će ispuniti moju dušu, a to nešto je doista i trebalo biti nešto izvanredno i nesvakidašnje. Dugo vremena sam očekivao da u moj život uđe posebna djevojka, ali su ta moja očekivanja samo to i ostala. Bilo je lijepih djevojaka, onih koje su me osvojile tijelom ili umom, ali još uvijek nisam pronašao sve u jednom, kako sam ja to volio zvati. Nisam gubio nadu.

Dugo sam čekao onu pravu

Osvajao sam i čekao onu pravu, čekao sam djevojku koja će svojom ljubavlju iščupati moje srce iz grudi i bio sam spreman čekati još godinama, pa i cio život, ako ne budem imao sreće. Istraživao sam grad, mjesta na koja sam mogao izlaziti, i to ona zanimljiva. Pomagali su mi moji novi prijatelji, ali i oni iz rodnog grada koji su se doselili mnogo prije mene.

Tu večer sam bio izrazito opušten. Nalazio sam se u društvu najboljeg prijatelja iz djetinjstva. Nisam imao nikakva očekivanja. Ponekad se tako najbolje osjećati, a ja sam doista bio sretan u svojoj koži.

– Marine – Davor me je zovnuo. – Pogledaj – rukom je pokazao prema susjednom stolu prema kojem su išle dvije djevojke. Ukrutio sam se istog trena. Nešto takvo još nikada nisam osjetio. Nekoliko metara dalje od mene se nalazila najljepša djevojka koju sam ikada vidio. Njeno lice kao da je izronilo iz mojih snova, a tek tijelo? Imala je tijelo božice, ono koje je bilo stvoreno za uživanje. Mislim da sam gledao u nju kao u priviđenje. Osjetio sam kako uzbuđenje zahvaća cijelo moje biće. Nikada mi nije nedostajalo samouvjerenosti, kao ni hrabrosti da krenem u osvajanje, ali u tome trenutku mislio sam da to nikako ne bih mogao učiniti. Po prvi put sam postao svjestan što znači strah od odbijanja.

– Pravi su praznik za oči – Davor se okrenuo prema meni. Jedva da sam i čuo ono što mi je rekao. – Marine! – Davor me je glasnije zovnuo. – Da te ne poznajem, zaključio bih da izgledaš poput mladog dječaka koji se prvu put susreće s nagim ženskim tijelom.

Ti bi mogao imati šanse kod nje

Davor nije ni slutio koliko istine ima u njegovim riječima. Ja sam doista mislio da me ništa ne može očarati, ali sam se prevario. Pokušao sam odvratiti pogled s te zanosne djevojke no on je i dalje bio prikovan za nju. Sanjao sam otvorenih očiju, zamišljao kako bi izgledalo imati njezino tijelo u svojem zagrljaju. Gotovo sam se počeo preznojavati od svojih misli.

– Ona je božanstvena – nagnuo sam se prema Davoru.

– Ali i izazov za tebe – Davor mi se nasmiješio. On je bio potpuno drugačiji od mene. Ponekad mi je smetala njegova ravnodušnost, ali sam odavno naučio da je to samo maska iza koje se skriva.

– Ako itko ima šanse kod nje, to si ti – Davor me je pokušao malko ohrabriti.

– Siguran sam da nisu same – promrmljao sam. Djevojka poput one koja je sjedila nedaleko od mene, nije mogla biti slobodna. Kako je bila blizu, jasno sam vidio njeno lice, čak i svaku pojedinost na njemu. Mogla je imati … Koliko godina? Našao sam se u nedoumici. U nekim trenucima mi se činila jako mladom, dok sam u drugom dobivao dokaz da to nije istina. Lice joj je bilo prelijepo: kamo god da sam pogledao naišao bih na harmoniju koja je bila ravna pravom malenom čudu prirode. Pune usne bile su previše napućene, a to je upućivalo na to da nisu bile samo djelo prirode. Meni to nimalo nije smetalo, jer su se savršeno uklapale u skladnost njenog lica.

Malen nos nalazio se nad usnama, a oči zelene poput proljetne otave bile su doista neobične boje. Naglašene jagodice, čelo bez ijedne bore, a da budem iskren, njih nisam ni očekivao. Kosa joj je bila duga i valovita. Vidio sam puninu njenih grudi koje je istaknula uzanom haljinom koju je imala na sebi. Sve bih dao da bude moja, pomislio sam. Još se nikada tako nisam osjećao.

– Što čekaš? – Davor me je upitao. Pozvao je konobara i mi smo ga zamolili da odnese piće za dvije dame za susjednim stolom. Prihvatile su. Uskoro su se prebacile za naš stol. Bio sam zadivljen. Moja božica se zvala Sandra, a ja sam otvoreno pokazivao zanimanje za nju. Bilo bi čudno da nisam. Vidio sam da je svjesna kakav utisak ostavlja na mene. Davor se uskoro odvojio od mene i nje zajedno sa svojom novom pratiljom, a ja nisam bio siguran da me je to u potpunosti razveselilo, onako kako je trebalo.

Sandra se doimala iskusnom

Nastavio sam s razgovorom. Bila je inteligentna. Završila je dva fakulteta, barem je tako rekla, ali nije bilo razloga da sumnjam u to. Ni moje obrazovanje nije mnogo zaostajalo. Razgovarali smo o ozbiljnim temama, što je bila novost za mene.

– Koliko godina imaš? – upitao sam je u jednom trenutku.

Sandra me je začuđeno pogledala. Vidio sam iznenađenje u njenim očima. – Damu se to nikada ne pita.

Ne postoje iznimke koje bi to pravilo zanemarile. Imam ih točno onoliko koliko je potrebno da ih imam. Mogu ti reći dvadeset i osam, a mogu i trideset i pet. Godine nisu važne – rekla je povrijeđeno. Bio sam zatečen njenom reakcijom. Kao što je i sama rekla, godine ništa nisu značile. Ona je imala sve što sam želio, a to je bilo ono najvažnije. Sigurno nije starija od mene, pomislio sam u sebi. Nije ni mogla biti. Njezin ten je bio mladenački, tijelo čvrsto i njegovano, a um naprosto briljantan. Ponoć je prošla kada je ona diskretno pogledala na sat.

– Vrijeme je da krenem. Ujutro radim – rekla je svojim baršunastim glasom.

– Ispratit ću te – bilo je jedino što sam mogao predložiti u tom trenutku. Nisam mogao dozvoliti da nestane poput fatamorgane. Samo jednom se sretne djevojka poput nje, a ja sam je silno želio zadržati, želio sam saznati sve o njoj, želio sam je vidjeti opet, i opet, a to je bio samo dio mojih želja, onaj maleni dio.

– Nema potrebe – Sandra mi se nasmiješila. – Mogu i sama – naglasila je svoje riječi. Našao sam se u neprilici. Imao sam bezbroj načina da je odgovorim, ali mi u tom trenutku niti jedan nije pao na um.

– Djevojku koja je bila sa mnom nikada ne puštam samu. Samo se želim uvjeriti da ćeš sigurno stići kući …

– Nisam dijete – Sandra me je prekinula.

– Vidim – rekao sam, promatrajući je kroz poluzatvorene oči. – Ali ne bih mirno spavao ako ne bih postupio onako kako želim – nisam se dao zbuniti.

Sandri je očito bilo drago što je čula te riječi, ali me je isto tako odmah sumnjičavo odmjerila. Vidio sam da je lukava, da nije naivna poput većine djevojaka. Njen osmijeh je to i dokazivao.

Imala je lice bez ijedne bore

Bila je svjesna privlačnosti koja je strujala između nas. Isticala je svoju seksualnost, što je značilo i da je znala i utisak koji je ostavljala na muškarce. Sve više sam imao osjećaj da se ona s muškarcima samo malo poigra i potom nestane u noći, bez da ispuni bilo kakva iščekivanja.

– Kako želiš – Sandra je slegnula ramenima.

Izišao sam van, za njom. Pošli smo prema mojem automobilu. Želio sam je dodirnuti i uvjeriti se da je stvarna, ali se nisam usuđivao. Nisam znao kako bi reagirala. Nikada se nisam našao u takvoj situaciji. Uvijek sam znao procijeniti stanje i u svakom drugom slučaju bih pokušao, jer ono što bih izgubio nije bilo vrijedno kao što je Sandra bila. Mučio sam se nedoumicama i sumnjama, i kao nikada, moje je samopouzdanje bilo na vrlo niskoj razini. Sama činjenica da je smatram posebnom bila je dovoljna da promijenim svoj stav kojeg sam imao. Ako požurim, mogao bih je izgubiti, a ako i ne učinim to, postojala je ista mogućnost.

Rekla mi je gdje stanuje, a kada sam je doveo do njene zgrade i zaustavio automobil, okrenuo sam se prema njoj. U polutami jedva da sam vidio izraz njenog lica.

– Volio bih kada bismo se opet sreli – u riječi sam pretočio svoje želje.

– Može – Sandra se nije ni pomaknula. Je li imala očekivanja kada sam ja bio u pitanju? Bojao sam se da jest, ali isto tako sam znao da ih na prvom susretu ne mogu ispuniti. Mučio sam se sam sa sobom, borio sam se sa svojim željama koje su rasle, a ja sam se trudio da ih umanjim, zanemarim, nije mi polazilo za rukom.

– I ja bih to voljela – rekla je nakon kraće šutnje. Dogovorili smo se za izlazak već idućeg dana. Osjetio sam kako moje srce kuca u ritmu nade.

– Pozvala bih te na piće, ali to nikada ne činim kada su stranci u pitanju. Laku noć – nije ni pričekala da joj pomognem izići.

Sama je izišla i nestala pod plaštem tame. Neko vrijeme sam nepomično stajao. Dolazio sam u iskušenje da se uštipnem, jer mi se činilo da sam sanjao. Osmjehnuo sam se i krenuo prema svojem stanu. U meni se miješala sreća i tuga. Bojao sam se da nisam ispunio njena očekivanja, no nisam ni svoja. Da je bilo što željela dala bi mi nekakav znak, a ona je bila izrazito jasna kada me je odbila pozvati u stan.

Tu noć gotovo da nisam spavao. Maštao sam otvorenih očiju, sanjao sam poput mlade i nezrele djevojčice. Samom sebi sam bio neprepoznatljiv. Osjećaji koji su se taložili u meni bili su mi nepoznati. Jedva sam čekao da se ponovno vidimo. Nikada mi se nije dogodilo da se zanesem tolikim očekivanjima, da osjećaji dominiraju, potiskujući razum koji i nije mogao doći do izražaja u tom trenutku.

Dan mi je bio dug poput godine. Moje često gledanje u sat kao da ga je još više produžilo. Kad je napokon došlo vrijeme da se sastanemo, gotovo sam se tresao od uzbuđenja. Htio sam joj kupiti cvijeće, ali sam odustao. Što god da mi je palo na um kada su pokloni u pitanju, odbacivao bih tu ideju već u idućem trenutku. Nije mi preostalo ništa drugo nego da sve prepustim vremenu, ali i svojem instinktu koji je zakazivao.

Kada sam je ponovno vidio, činilo mi se da je još ljepša, poželjnija, nestvarnija. Samog sebe sam pitao da li se ja to zaljubljujem? Bio sam osoba koja nije osobito vjerovala u ljubav, ali sam ponekad o njoj maštao. Vjerovao sam da postoji posebna žena koja čeka samo na mene, a isto tako sam vjerovao da je Sandra ta osoba.

– Prelijepa si – rekao sam kada mi je prišla. Uhvatio sam je za ruku. Želio sam je privući u zagrljaj i poljubiti. Želio sam je odvesti u svoj stan i uživati u svim blagodatima njenog tijela, ali sam te želje morao odgoditi. Djevojka poput Sandre nije bila naivna, niti je odisala nevinošću. Osjećao sam da ona ima bogato iskustvo, ali isto tako je imala i očekivanja koja se bojala pokazati, isto kao i ja. To je bilo jedino objašnjenje za njeno ponašanje.

– I ti si – rekla je glasom koji je bio dubok i hrapav. Promatrao sam njeno tijelo. Činilo mi se da je bilo još zanosnije, još poželjnije, i doista sam imao problema da kontroliram samog sebe.

– Kamo ćemo? – osmjehnula mi se. Na njenom licu se nije nalazila niti jedna bora. Čak ni smijalice nije imala. Sve je bilo savršeno, zategnuto, ali ne i neprirodno.

Činilo se kao da je oduvjek poznajem

Predložio sam joj restoran u kojeg sam često zalazio. Nije bio preskup, ali sam se u njemu osjećao ugodno. Atmosfera je bila kao stvorena za parove, a i hrana je bila gotovo veličanstvena. Pristala je bez trenutka dvoumljenja. Čak i ono najbolje nije bilo dovoljno dobro za nju, pomislio sam u sebi. Zanio sam se, promatrajući je. Izgubio sam pojam o vremenu.

Ono u tom trenutku nije postojalo. Divio sam se nestvarnoj ljepoti koja se nalazila ispred mene. Ako sam ikada mislio o ženi uz koju bih proveo ostatak života, ona je premašila sva moja očekivanja.

– Idemo li? – Sandra me je upitala.

Trgnuo sam se. Pokušao sam joj se osmjehnuti, ali sam znao da je taj moj osmijeh puka grimasa i da s njim nisam pokazao ono što sam osjećao, na moju sreću, pomislio sam.

Ta večer je bila bolja od prethodne. Činilo mi se da je oduvijek poznajem. Stišavao sam svoje emocije, dovodio sam ih na što nižu razinu, a u to sam trebao uložiti sav svoj trud. Nakon što smo izišli iz restorana otišli smo na drugo mjesto na piće. Bio je to moj prijedlog. Nisam želio da se ta večer završi tako brzo, a morat će, pomislio sam sa žaljenjem. Bojao sam se kraja, rastanka. Isto tako sam se bojao da ne ispunim njena očekivanja, ako ih je imala. Ipak me je pozvala u stan. Nada se počela buditi u meni. Srce mi je kucalo kao nikada do tada. Uzbuđenje me je potpuno preplavilo.

Koliko sam trebao biti strpljiv

Stan u koji me je dovela bio je moderno namješten, uredan i vrlo lako sam je mogao zamisliti u tom prostoru. Funkcionalnost mu je bila očito na prvom mjestu, sve je bilo namješteno tako da se moglo uživati u njegovoj udobnosti.

– Konjak? – pogledala me je kroz poluzatvorene oči. Bilo mi je sasvim svejedno što će mi dati. Samo sam želio da sam pored nje. Čak bih i otrov popio, da ostanem tu noć uz nju. Nikada moja želja nije bila toliko velika, ali ni moj strah. Ponekad sam svoje ponašanje uspoređivao sa vremenom kada sam stjecao svoja prva iskustva. Promatrao sam je dok je ulijevala piće u čaše. Svaki njen pokret je bio odmjeren, a na moje iznenađenje, lice joj je bilo mirno, kao da se na njemu nije ogledao niti jedan osjećaj kojeg je imala. Ili je imala savršenu kontrolu nad sobom, ili … Nisam bio sposoban razmišljati. Želio sam vidjeti što se nazire ispod malene haljine koju je imala na sebi. Želio sam zamisliti kako bih se osjećao da je imam. Disanje mi je postalo ubrzano. Kad mi je pružila čašu, ispio sam je gotovo naiskap. Piće mi je bilo potrebno kao nikada u životu. Odmah mi je ulila drugu. Kada je to učinila, sjela je nasuprot mene. Prekrižila je svoje duge noge. Nije skidala pogled s mojeg lica. Osmijeh joj je lebdio na usnama. Znala je kako se osjećam. Zadovoljan osmijeh je to dokazivao.

– Ti si jedan od rijetkih muškaraca koji su došli ovamo – rekla je tiho.

– Ima li to neko posebno značenje? – brzo sam je upitao.

– Možda – rekla je neodređeno. – Da budem iskrena, pomalo me zabavlja tvoja suzdržanost. Osjećam tvoju napetost i želju ali cijenim to što nisi moj poziv shvatio kao poziv u krevet. Ovo je bio test koji je odlučio o našim idućim susretima. Neodoljivo me privlačiš – rekla je tiho.

Osjetio sam val uzbuđenja.

– Ja znam nagraditi strpljivost – rekla je mazno.

– Koliko trebam biti strpljiv? – upitao sam je zbunjeno. Sandra je ustala i prišla mi. Sjela je na moja koljena. Prigušena svjetla samo su davala dodatnu dozu romantike čaroliji koja je vladala u trenutku.

– Malo – pomaknula je svoje lice mojem. – Jako malo – poigravala se sa mnom. Usnama je prešla preko moje ušne školjke. Grickala ih je, namještajući se u mojem krilu. Osjećao sam kako kroz moje žile protječe lava. Bojao sam se da će prekinuti to svoje maleno istraživanje, da će me staviti na ispit izdržljivosti i po prvi put u svojem životu sam znao da će on biti na jako niskoj razini.

Dostojanstveno prihvaćen poraz

Obgrlio sam je rukama. Pratio sam liniju njenog struka i bokova. Želio sam je grčevito stisnuti, strgati odjeću s nje, ali sam se kontrolirao. Pustio sam je da ona vodi igru, da određuje pravila, a ja sam ih samo slijedio.

Um mi se zamračio. U njemu je postojala samo želja koja je tražila ispunjenje. Sandra je otkopčala nekoliko dugmadi na mojoj košulji. Svojim dugim noktima je prelazila preko mojih grudi. Odmaknula se malo, što je bilo dovoljno da taj maleni prostor iskoristim da bih došao do njenih punih grudi. Bile su savršeno oblikovane, a dok sam je pokušavao osloboditi haljine, njoj je pošlo za rukom da skine moju košulju. Ni sam ne znam kako joj je to pošlo za rukom. Uhvatila je moje ruke i zadivljeno me pogledala.

– Imaš božanstveno tijelo – rekla je uz osmijeh. Ustala je, namještajući haljinu. Stajao sam kao oduzet. Do prije nekoliko trenutaka sam imao osjećaj da njeni prsti izazivaju vatru na svakom djeliću kože kojeg je dotaknula, da se predaje uzbuđenju, a samo par sekundi nakon toga stajala je ispred mene, potpuno kontrolirajući svoje osjećaje.

– Što ovo znači? – razočarano sam je upitao.

– Vrijeme je da kreneš – mirno je rekla. – Nagrada se dobije za uloženi trud. Ti si dobio upravo onoliko koliko si i zaslužio.

Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem. Ovako se nitko prema meni nije ponašao. Dovela me je do ulaza u raj, a onda je bacila ključ. Da mi nije stalo do nje, mislim da bih poludio od bijesa. Trudio sam se pribrati se i zanemariti svoju želju, no to je bilo tako teško.

– U redu – posegnuo sam za košuljom. Pokušao sam je odjenuti, ali su mi se ruke toliko tresle da mi je trebalo dugo vremena da mi to pođe za rukom. Dostojanstveno sam prihvatio poraz, jer nisam ni imao izbora. Kada sam se odjenuo, pogledao sam je. Sandra je sjedila sa čašom u ruci. Pramičci svijeća njenom su licu davali tajanstven izraz. Nije skidala pogled sa mojeg lica. Pratila je svaki moj pokret, svaku promjenu koja se dogodila kod mene. Odložila je čašu i ustala.

– Pomozi mi skinuti haljinu – predložila mi je. Gotovo sam jauknuo. Mučenje je nastavljeno, a njene igrice mi se nisu nimalo sviđale. Davala mi je nadu, pa je okrutno otimala. Učinila je to jednom, a opet je pokušavala to isto, možda čak i gore.

– Najbolje je da odem – prisilio sam samog sebe da izgovorim te riječi.

– Marine – izgovorila je moje ime na poseban način. – Zar ti nisam privlačna? – sva ljepota njenog tijela bila je zarobljena i skrivena ispod malene haljine.

– Dobro znaš da jesi – rekao sam kruto. Bojao sam se pokazati koliko je želim, a želio sam je više od ičega na svijetu. Toliko želje nikada prije nisam osjećao.

Naša prva vatrena noć

Ona je prožimala svaku stanicu mojeg tijela, a svaka je bila toliko nabubrena da sam imao osjećaj da ću prsnuti. Želja koja je pod prisilom splasnula, opet se razbuktala.

– Onda mi pomozi – rekla je gotovo molećivo. Nemoćno sam stajao. Dijelio nas je stol, ta prepreka koja mi se u tom trenutku činila nepremostivom. Mogao sam ga samo preskočiti, ali sam se bojao njenog odbijanja, onoga što će uslijediti.

– U čemu da ti pomognem? – upitao sam je kruto. – U još jednom pokušaju da me ostaviš na način na koji si to učinila prije nekoliko trenutaka? Kad se započne ples želje, onda se i dovrši. Ženama je mnogo lakše kontrolirati se, a meni to baš i ne polazi za rukom. Teško mi je to priznati, ali ti govorim istinu. Nijedan muškarac ne može biti imun pored tebe, pored tvojeg tijela i lica koje je najljepše lice ikada viđeno.

Godile su joj moje riječi. Ona je bila najprevrtljivija djevojka koju sam upoznao. Igrala se vatrom, a onda je žar stavila na moje dlanove i samo sam ja osjećao posljedice te vatre. Čak je i moje srce to osjećalo. Zar nije vidjela što mi radi? Zar je bila slijepa? Izgarao sam od želje, sve bih dao da je mogu imati u tom trenutku. Njenih namjera sam se bojao, bojao sam se i sebe. Um mi je bio pomalo pomućen, a malena granica me je dijelila od toga da se to u potpunosti dogodi.

– Što čekaš? – upitala me je tiho.

Posegnula je za mnom. Raširila je ruke i prihvatila moje. Ispustio sam ih i okružio stol. Privukao sam je u svoj zagrljaj. Čvrsto sam je držao kao da sam se želio uvjeriti da je ona doista stvarna. Lagano sam otvarao patent otvarač na njenoj haljini. Nije se opirala. Sve dok ne vidim kamo nas vodi njena nova igrica, nisam se želio prepustiti. Mislio sam na posao, na … Ne, ni na što nisam mogao misliti osim na nju, na njeno tijelo, na želju koja me je ubacila u okove paklenih muka.

Odmaknuo sam se malo od nje i skinuo joj haljinu koja je samo pala na pod. Zakoračila je i odgurnula je od sebe. Otkopčao sam joj grudnjak, a zatim sam zastao, diveći se prizoru koji se nalazio preda mnom. Ni ona nije gubila vrijeme. Tek zakopčana košulja opet se našla na podu. Kada je posegnula za mojim hlačama, zaječao sam. Ne znam kada i kako sam se oslobodio odjeće. Jesam li joj ja pomogao ili je ona to sama učinila?

To nije ni bilo važno. Stajali smo nagi jedno pored drugog, a onda su se naša tijela približila jedno drugome.

Nije mi dala ni da je dotaknem. Ona je bila ta koja me je prisilila da legnem na sag, da uživam u svakom njenom dodiru. Pogled mi se mutio, želja je bila veća nego ikada.

Ako je ovo bila nagrada za sve ono što mi je uradila, na takvu vrstu nagrade bih pristajao cijeli život. Razočarenje pa ostvarenje snova? Bila je nevjerojatna, i to je bila blaga riječ za njen opis. Ona je znala kako izludjeti muškarca, kako ga dovesti do ludila, a napetost zbog straha da ne odustane samo je povećavala moju želju.

Kako opisati spajanje naših tijela? Imao sam dojam da se nalazim na samom nebu, okružen zvijezdama, i da mi svaka od njih bliješti svojim neobjašnjivim sjajem. Milijun zvijezda se ujedinilo, a onda je uslijedila neviđena eksplozija užitka. Bilo je to moje najljepše ljubavno iskustvo, ono u kojem je sudjelovalo i moje srce. Nije samo njeno iskustvo bilo presudno, bilo je i moje srce koje je u svemu sudjelovalo. Nikada nisam bio sretniji, ali ni ispunjeniji.

Sandra je bila puna iznenađenja

Sandra – prošaputao sam njeno ime dok je ležala pored mene. Privukao sam je k sebi, kao da sam se želio uvjeriti da ne sanjam. Držao sam je u zagrljaju još dugo vremena. Nisam želio odmaknuti se od nje, želio sam tako dočekati jutro, mada sam znao da je to nemoguće. Sandra je ležala zatvorenih očiju. Disanje joj se pomalo smirivalo, a ja sam promatrao njeno tijelo. Bilo je stvoreno za uživanje, što je i dokazano djelima. Imala je tako duge noge, uzak struk i zadivljujuću liniju bokova. Savršenstvo je dosegnula svojim izgledom, a nadmašila ga je u vođenju ljubavi. Pokazala je koliko je njeno iskustvo veliko. Bio sam ljubomoran na sve muškarce koji su je imali prije mene. Ona je bila moj najveći uspjeh, u istinitost tih svojih misli ni trenutak nisam sumnjao. Želio sam je zaprositi … Prepao sam se tih svojih misli. Ništa o njoj nisam znao, osim da je želim pored sebe zauvijek. Nisam znao tko je ni koliko godina ima. To i nije bilo važno. Odgovarala mi je u potpunosti, bila je žena mojeg života, a nadao sam se da će to i ostati.

Sve žene do tog trenutka bile su samo avantura, samo nju nisam stavio u tu kategoriju. Ispred njenog imena se nalazilo mnogo lijepih epiteta, a ljubav kao da je bila napisana najvećim slovima. Prepao sam se onako kako se samo muškarca može prepasti kada dođe do te spoznaje. Istina je da je ona zaslužila da bude voljena, ali toliko jaki osjećaji za mene nisu značili ništa dobrog.

– O čemu razmišljaš? – Sandra je prstima ocrtala ivicu mojih usana.

– Uživam u ovom trenutku koji je najposebniji u mojem životu. Želim da se vrijeme zaustavi, da mi ovako lijepo bude zauvijek.

– A ja razmišljam da je vrijeme da odeš – ustala je i protegnula svoje lijepo tijelo. Osjetio sam kako se želja opet budu u meni. Mogao sam je imati već idućeg trenutka, ali ona nije pokazivala tu namjeru.

– Ne volim kada netko prespava kod mene – obrazložila je svoje riječi. – Prerano je za to – rekla je s dozom nevinosti u glasu. Imao sam osjećaj da se srami, a da je ona djevojka puna iznenađenja, odmah sam shvatio. Sve kod nje za mene je bila nepoznanica. Bila je divlja i neistražena poput džungle.

Vjerujem da će ljubav pobijediti

U sebi je skrivala mnoge tajne, a ja sam ih silno želio otkriti, no da bi se to dogodilo trebalo mi je nekoliko života, a ja sam imao samo jedan kojeg nisam želio protratiti na nešto što je manje od onog što sam doživio prije nekoliko minuta.

– Samo još nekoliko trenutaka – molio sam je. Zatvorio sam oči. Nisam želio otići. To je bilo posljednje što bi želio itko na mojem mjestu ali sam trebao poštivati njene želje. To sam morao ako sam je mislio opet vidjeti, ako sam mislio ponoviti iskustvo koje je i mene samog ostavilo bez riječi zbog ljepote koja je bila gotovo nestvarna.

– Dok se ti pribereš, ja idem pod tuš – krenula je prema vratima koja su vodila do kupatila. Kada sam čuo šum vode, ustao sam. Prisilio sam se da se odjenem. Bilo ja kasno, ali mi to nije smetalo. Sjeo sam i popio ostatak konjaka. Nisam skidao pogled sa saga. Sve ono što sam doživio na njemu kao da sam iznova proživljavao. Kad je izišla, bila je ogrnuta samo ručnikom. Kapljice vode presijavale su se na njenom prelijepom tijelu. Još uvijek nisam mogao dokučiti koliko bi godina mogla imati, ali sam znao da ću to uskoro saznati. Slutio sam da bih se vrlo lako mogao i iznenaditi.

– Vrijeme je da odeš. Vidimo se sutra u isto vrijeme, ako želiš, naravno – rekla je sa nekim čudnim prizvukom u glasu. Poljubio sam je i otišao u noć.

Sve više sam imao dojam da sam sanjao jedan prelijep san koji me je ispunio kao ništa prije njega. Da stvarnost može biti tako lijepa, nisam ni slutio. Mislio sam da mi ništa nije nepoznato kada je žensko tijelo u pitanju, ali me je ona razuvjerila. Ne znam kako sam se dovezao do svojeg stana. Nisam mislio na put koji sam prelazio, nego na netom proživljeno iskustvo.

Tek kada sam legao, shvatio sam da mi se ne spava. Ustao sam i zapalio cigaretu. Osim žena, one su bile moj jedini porok kojeg se nisam želio ostaviti. Nisam pušio mnogo, tek nekoliko cigareta dnevno i to u posebnim trenutcima, ali bez njih nisam mogao, barem sam ja samog sebe uvjerio da je to tako. Ni bez Sandre ne bih mogao. Nakon iskustva kojeg sam stekao s njom, shvatio sam da bi ona mogla postati moja opsesija, ono čega se ni pod koju cijenu nisam želio odreći.

Dok je dim cigarete lelujao preda mnom, zamišljao sam njen lik. Bila je nevjerojatna, iskusna, dobro je znala kako zadovoljiti muškarca. Poznavala je sve tajne muškog tijela, znala je kako dovesti nekoga do nekih nepoznatih svjetova, a to što sam ja bio dio toga njenog svijeta, smatrao sam izuzetnom srećom. Nisam imao namjeru otići u krevet uskoro. Razmišljao sam, iako sam znao da su moje misli pomiješane sa žudnjom koja se u meni budila.

Nevjerojatna djevojka, nevjerojatna. Bio sam zanesen, prepušten snovima, ali i ponesen srećom. Ona je imala sve ono što sam želio, o čemu sam maštao, da trebamo paziti što želimo, znao sam to. Moje želje su se ostvarile, i to sve one koje sam kao muškarac imao. Ali me to nije zadovoljilo u potpunosti. Da želim mnogo više i da to isto želim zauvijek, sve više sam postajao svjestan. Nisu mi bile važne njene godine, pokušao sam misliti da mi nisu bili važni ni svi muškarci prije mene. Znam da joj nisam bio prvi, ali sam želio biti posljednji. Ovu zadnju misao smatrao sam najvažnijom.

Teško će biti osvojiti djevojku poput Sandre, no ja ću dati sve od sebe da se to dogodi. Nikada nisam bio sretan kao sada. Ponijela me je želja, snovi, a ja sam im se samo prepustio. Ni na kraj pameti mi nije bilo da pomislim da je u pitanju samo avantura, jer bi to bilo nemoguće. Nitko u avanturu ne unosi dušu, a ja sam sve uložio u taj odnos koji me je ispunio. Zaljubio sam se, zanio, spreman sam učiniti sve da te svoje snove i ostvarim. Nadam se da je to samo početak nečega nadasve prelijepog. Vjerujem da će mi se snovi ostvariti, da ću se uskoro buditi u njenom krevetu, jer posebni osjećaji zahtijevaju i posebne snove, a ja sam im se u potpunosti predao s vjerom da će sve biti onako kako ja želim i da će na kraju ljubav pobijediti.