Istaknute reklame

Postavite svoju reklamu

Tarot majstori, vidovnjaci i astrolozi

http://tarot-freyaline.com

Saznajte budućnost i sudbinu vašeg posla, ljubavi, braka i zdravlja.

Garantiramo više od 100.000 mjesečnih prikazivanja vaše reklame!

Nije bio moja srodna duša, nego svodnik

Ma daj, Danijela, pa zašto se toliko odu­pireš izlascima s nama – navaljivala je moja najbolja prijateljica Maja.

Zato što mi je dosta muškara­ca za cijeli život, pa i više od toga – grubo sam joj odgovorila.

Glupost. Tek su ti dvadeset i dvije godine. Uostalom, ako si jed­nom naišla na budalu, ne znači da ćeš ponovno. Moraš si dati prili­ku da upoznaš srodnu dušu, a nećeš je upoznati sjedeći doma pred televizorom – nije popuštala Maja.

Znala sam da je Maja u pravu: da mi želi samo sve najbolje. Bi­le smo najbolje prijateljice još od vtića, dijelile sve tajne, zajedno rješavale probleme i iskreno se ra­dovale sretnim trenucima one dru­ge. Kad sam upoznala Igora, Ma­ja mi je odmah govorila kako joj se čini da on nije za mene. Narav­no, zaslijepljena i nerazumnam, ni­koga nisam slušala. Bio mi je prva srednjoškolska ljubav, stariji ne­koliko godina od mene i izrazito naočit dečko. Sve su ga cure gleda­le i uzdisale za njim, a meni je to itekako imponiralo. Nisam se sma­trala nekom ljepoticom, dolazila sam iz prosječne radničke obite­lji pa nisam imala mogućnosti pratiti modne trendove. Kada me je Igor pitao bih li hodala s njime, bi­la sam u oblacima. Takav se dečko zaljubio u mene, mislila sam da sanjam. Ali, snu je brzo došao kraj kad sam ga uhvatila u zagrljaju dugonoge brinete iz paralelnog ra­zreda. Naravno da me Maja tješila i bila uz mene.

Nakon Igora imala sam još ne­koliko veza, ali ništa ozbiljno.

Godine su prolazile, završila sam srednju kozmetičarsku ško­lu, našla posao u struci i mali pod­stanarski stan te bila zadovoljna svojim životom.

– Dakle, izlaziš večeras s nama? Pa Valentinovo je – i dalje je nava­ljivala Maja.

– Baš zato mi se i ne ide nikamo. Bolje mi je ostati kod kuće nego gledati zaljubljene svuda oko sebe, a znam da sam sama.

– Budi spremna u sedam sati. Čekamo te ispred zgrade – okre­nula se i otišla. Još mi je samo usput dobacila da stavim dekolte i minicu, na što sam se ja kiselo nasmiješila. Ma baš sam ja za de­kolte i minicu. Uvijek sam u tra­pericama i tenisicama ili niskim cipelama, kose svezane u rep. Bu­dući da sam kozmetičarka, ipak sam pažljivo njegovala lice i nok­te pa su mi svi govorili da izgle­dam zdravo i svježe, samo bih se trebala malo ženstvenije odijeva­ti. A ja kao da sam bježala od svo‑
je ženstvenosti.

Ipak sam djelomično popusti­la Maji. Odjenula sam majicu s de­kolteom, uske traperice i visoke pete, a kosu pustila da slobodno pada. Malo sam se jače našmin­kala te moram priznati da sam i sama sebi ovako izgledala nekako drugačije. Maja bi rekla ženstve­nije.

– Opa, netko si je dao truda! – odmah je veselo komentirala Iva­na, a ostale su je cure smjelo po­držale.
– Ma dajte, curke, pretjerujete. Pa to sam ja, samo sam malo po­slušala Majin savjet.
– Bilo je i vrijeme da me poslušaš i pokažeš svoju ljepotu, a ne da je stalno skrivaš ispod širo­ke odjeće – cvrkutala je Maja.

U dobrom raspoloženju

Tako veselo raspoložene naj­prije smo otišle na ribice. Narav­no da uz ribu nismo pile sok. Je­dino Valentina nije pila jer smo se dogovorile da večeras ona vozi. S obzirom na to da nam je prije ne­koliko godina poznanica poginu­la upravo zbog alkohola i neprila­gođene brzine, svaki put jedna cu­ra nije pila i ona bi vozila. Nisam ja bila na redu, pa sam si dala ma­lo oduška. Ne. mogu reći da sam se napila, ali osjećala sam se ne­kako opušteno i veselo.

Nakon toga otišle smo u obliž­nji noćni lokal. Nije bila prevelika gužva, što mi se posebno sviđalo budući da nisam baš pretjerano voljela nagužvane klubove.

Odmah sam ga uočila. Sjedio je sam za šankom, opušteno pijuc­kao pivo i ležerno promatrao lju­de oko sebe. Na licu mu je titrao la­gani, jedva primjetan smiješak, što mu je davalo notu lagane zagonet­nosti. Imao je gustu, lagano kovrčavu tamnu kosu i velike oči. Prijateljice i ja sjele smo blizu šanka i naručile piće. Bile smo mu tako blizu i pogled mi je stalno bježao prema nepoznatom mladiću.

– Danijela, primjećujem da više gledaš onog zgodnog tipa nego nas.
– Da, zaista je zgodan. Možda je malo stariji od nas, ali bolje da je tako, barem je iskusan – smijala se Valentina.
– Opet me zezate. Pa što vam je večeras? Uopće ga ne gledam, to vam se samo čini – opravdavala sam se i pocrvenjela.
– A ne, ne. Poznajem te i bolje nego što misliš. To tvoje crvenjenje ne događa se često, ali je znak da si uznemirena – nastavljala je prijateljica Maja.

Znala sam da su u pravu. Prečesto sam ga pogledavala, i protiv svoje volje. Jednostavno me nešto vuklo, ni danas si ne mogu opisati što.

– Idem do toaleta – rekla sam i otišla.

Pred ogledalom sam samoj sam sebi govorila da se sredim, da će me ponovno povrijediti. Ipak, srce kao da nije slušalo razum. Kad sam izašla iz toaleta, u malom hodniku stajao je on. Prigušena svjetla i ugodna glazba činili su ga još privlačnijim. Pogledi su nam se sreli, a meni kao da su se noge odsjekle.

– Misliš da te nisam primijetio? Morao sam doći za tobom i bolje te upoznati, dalje od pogleda tvojih prijateljica – rekao je ugodnim dubokim i muževnim glasom, potpuno samouvjeren i siguran u sebe.

Gubim razum

Nisam znala što da mu kažem, samo sam stajala kao ukopana, vjerojatno sam mu izgledala pomalo i smotana.

– Ja sam Alan – rekao je i pružio mi ruku kao znak formalnog upoznavanja.
– Danijela – pružila sam ruku. Držao ju je u njegovoj i duže nego što je uobičajeno kod običnog rukovanja.

Nakon dugo godina samoće bila sam osjetljivija nego što sam trebala biti. Alan kao da je to odmah primijetio i igrao je na moju najslabiju kartu. Došao mi je vrlo blizu, mogla sam osjetiti njegov topao dah na vratu dok mi je nježno govorio kako mu se sviđam i da bi me želio bolje upoznati, kako nikada nije sreo takvu ljepoticu kao što sam ja. Puno mi je toga još te večeri govorio, a ja sam se topila kao snjegović na suncu. Sa svakom njegovom novom riječi nestajao je moj razum i pretvarala sam se u nešto što nikad nisam htjela biti, a to je zaljubljena djevojka koja ne vidi dalje od svoga nosa.

Kada sada bolje promislim o svemu, shvaćam da je Alan od početka bio veliki lažljivac i prevarant. Cijelu je večer govorio samo o meni, a o sebi ni riječi. Naravno da tada o tome nisam razmišljala i nije mi bilo ništa sumnjivo.

– Već znaš sve o meni od djetinjstva, reci mi sad nešto o sebi – rekla sam u jednom trenutku.
– Pored tebe ja nisam bitan. Želim samo da se opustiš i uživaš – mudro je izbjegao moje pitanje, a ja se više nisam ni sjetila ništa pitati.

Prijateljice nisam više ni primjećivala. Sjećam se da je u jednom trenutku Maja došla do mene, veselo mi namignula i otišla dodavši da je zvrcnem bude li mi što trebalo. Ma ništa te večeri meni više nije trebalo. Bila sam u dobrom društvu, obasipana komplimentima i pažnjom. Godine samoće i dugo potiskivani osjećaji sada su isplivali na površinu i dali si oduška.

Ta mi je večer bila najljepša u životu. Osjećala sam se poput princeze koju je došao spasiti njezin princ. Plesali smo, pijuckali vino i razmjenjivali nježnosti. Nije dugo trebalo, a ja sam potpuno izgubila razum. Napokon sam počela vjerovati kako sam i ja, nakon dugo vremena, pronašla svoju srodnu dušu.

Ipak, s vremenom sam htjela saznati više o njemu čime se bavi, gdje živi i slično. Sok je uslijedio ubrzo.

– Moram ti nešto priznati, Danijela. Oženjen sam i imam dvoje djece, kćer i sina. Ali, to ništa ne mijenja u odnosu prema tebi. Sviđaš mi se i želio bih da budemo zajedno. Moji su osjećaji prema tebi duboki i iskreni. Supruga i ja se ne slažemo, živimo zajedno isljučivo radi djece koja su još mala, čak i ne spavamo zajedno priznao je. Točno je znao kako da me i dalje drži uza se.

Neshvaćena duša

I umjesto da mi se upali alarm u glavi, ja sam mu povjerovala i još ga jače zavoljela. Činjenica da je oženjen i ima djecu, a da ja sam slobodna mlada djevojka, trebala me odvratiti od njega, ali nije. Smatrala sam da je Alan neshvaćena duša koja pati u lošem braku, ali se kao brižan suprug i otac žrtvuje radi djece. Jadan moj Alan, odriče se radi žene i djece, ali zato sam ja tu da ga utješim i pružim mu barem malo radosti u njegovoj patnji. Tada sam tako razmišljala, bila sam uvjerena da je to ispravno i nije postojala osoba na svijetu koja bi me razuvjerila. Čak su me i prijateljice počele upozoravati kako moram biti opreznija s njim jer su ga vidjele u nekim čudnim društvima.

– Urazumi se, Danijela. Taj te čovjek može uništiti. Druži se s čudnim tipovima, lopovima i narkomanima, često odlazi u barove i izlazi pripit. Jednom ga je Sofija vidjela sa ženom i djecom. Kaže da je bila u šoku kad ih je vidjela. On je koračao ispred, a oni su ga šutke slijedili poput psića. Žena je bila mršava, blijeda i ispijena, potpuno zapuštena – govorila mi je Maja.

– Ma nije tako kako vam se čini. Išli su šutke jer se ne slažu najbolje, žive zajedno samo radi djece. Kad djeca još samo malo porastu, Alan će se razvesti i oženiti mno- me. Živjet ćemo zajedno i biti sretni – govorila sam naivno.

– Vidimo da nas uopće ne slušaš, ali nemoj reći da te nismo upozorile. Alan je opasan čovjek dodala je Maja, naglašavajući kako ima najbolje namjere. A ja, glupa i naivna, zaslijepljena ljubavlju prema muškarcu koji to nimalo nije zaslužio, mislila sam kako su moje prijateljice zapravo ljubomorne na mene što sam našla tako zgodnog i dobrog mladića.

U to je vrijeme Alan bio zaista pažljiv i nježan prema meni. Na posao mi je slao cvijeće, izvodio me na večere u otmjene restorane, kupovao skupu odjeću i nakit. Imao je dobar auto i puno novca, a to je meni itekako imponiralo budući da sam bila iz siromašne radničke obitelji. Još malo i razvest će se od žene, živjet ćemo zajedno lagodnim životom, mislila sam. Govorio mi je da ima privatnu tvrtku koja se bavi prodajom nekretnina, a posao mu doslovno cvjeta. Da, posao mu je doslovno cvjetao, ali ne od prodaje nekretnina, nego od nečeg drugog.

Moja je idila trajala skoro cijelu godinu i u to sam vrijeme bila presretna. Ali, više me nije onako često izvodio u restorane, nije mi više kupovao odjeću i nakit, govoreći da ima problema na poslu. Tješila sam ga da će on to riješiti, ta sposoban je poduzetnik. Međutim, sve je češće gubio strpljenje te bi mi dobacio i pokoju grublju riječ. Naša su se druženja svodila na čisto zadovoljenje njegove tjelesne potrebe, a potom bi odlazio pravdajući se poslom koji mora završiti. Pravdala sam ga obvezama i problemima na poslu, još uvijek ga beskrajno voleći i opravdavajući svaki njegov postupak.

– Trebam tvoju pomoć, ljubavi. Večeras idemo na večeru s posebno važnim kupcem. Dolazi čak iz Crne Gore i u pitanju je jako veliki hotelski kompleks. Ako nam ta prodaja uspije, zaradit ćemo veliki novac. Trebaš mi kao pratnja na večeri. Odjeni onu malu crnu haljinicu koju sam ti kupio i lijepo se dotjeraj, kako ti i priliči – rekao mi je jednoga dana.

Treba pratnju

Pa naravno da ću ići. I uredit ću se najbolje što mogu, a znaš da mi to nije nikakav problem, već zadovoljstvo, posebno ako je za tebe – odgovorila sam mu uz poljubac.

Lijepo sam se uredila i vidjela sam da je Alan zadovoljan. Pa kako se ne bih uredila ako će to pomoći Alanu u poslu, a i zaradit ćemo mnogo novca.

Gospodin je bio zaista fin i uljudan, samo što mi se činilo da me nekako čudno promatra. Ali, dok sam s mojim Alanom, ništa me nije brinulo. Večera je protjecala u ugodnoj atmosferi, razgovaralo se o svemu, pili smo kvalitetno vino i svi bili dobro raspoloženi. U jednom je trenutku Alan rekao kako mora nakratko otići, ali će se brzo vratiti, a ja neka ostanem s gospodinom i pravim mu društvo dok njega nema.

Čim je Alan otišao, gospodin mi se približio i stavio ruku na moje koljeno. Ustuknula sam, a on me čudno pogledao i pitao što mi je, zar mi se ne sviđa.

– Što ti je, pa Alan je rekao da za mene ima najbolju djevojku koja će me sigurno zadovoljiti.
– O čemu pričate? Kakvo zadovoljavanje? Pa ja sam Alanova djevojka s kojom će se ubrzo vjenčati – u šoku sam odgovorila
– Kakva ženidba? Nemoj me zezati. Ovih sam dana poslovno ovdje i želim se malo opustiti dok sam sam – mlatio je pripitim jezikom.
– Sigurno je došlo do nesporazuma. Nazvat ću Alana pa ćemo odmah sve razjasniti.

Zvala sam Alana na mobitel, ali nije se javljao. Ne znajući što da radim, zamolila sam ga da me odveze doma.
– Dobro, ako nećeš, nema problema, vozim te doma – rekao je gospodin tobože glumeći finoću.

Tijekom vožnje, umjesto da skrene prema mom stanu, vozio je prema izlazu iz grada. Stao je ispred nekog motela, a ja sam već počela paničariti.

– Hajde, ne pravi se naivna. Znam ja dobro djevojke poput tebe. Misliš da me odbijanjem privlačiš, ali zaista sam već dugo sam i želim biti nasamo sa ženom – sve mi se više približavao.

Ponovno sam nazvala Alana. Ovaj sam ga put dobila i odmah mu počela histerično govoriti kako me gospodin s večere ne želi odvesti doma, već me zove u neki motel izvan grada.

– Ništa se ne brini, ljubavi. Rekao sam mu da si vrsna maserka te da ćeš ga nakon večere lijepo izmasirati – uvjeravao me da se ne brinem, da je sve pod kontrolom. Još me jednom podsjetio koliko je novca u igri te da se i ja malo žrtvujem.

Kad smo došli u sobu, čovjek se počeo skidati. Ubrzo mi je postalo jasno da ne očekuje nikakvu masažu, već provod sa mnom. Panično sam se pokušavala izvući, ali uzalud. Bio je puno jači od mene. O tome što se događalo i sada
mi je prebolno govoriti. Uzeo me na silu, grubo i primitivno. Plakala sam i molila da prestane, ali nije me čuo. Naravno, kad me Alan predstavio kao prostitutku, a ne svoju djevojku i buduću suprugu.

Na putu do kuće nismo progovorili ni riječi. Šutke sam izašla, sva slomljena i jadna.

Odmah po dolasku u stan nazvala sam Alana. Na mobitel mi se javila njegova žena. Bila sam u još većem šoku što mi se ona javila.

– Znam da si ti, Danijela. Alan se tušira pa sam se ja javila. Slušaj me dobro, riješi ga se dok još možeš. Previše je djevojaka završilo poput tebe, a o sebi da i ne govorim. Za mene je kasno, meni nema izlaska iz ovog pakla – plakala je.

Ima suprugu

Vjerojatno bi mi još nešto rekla, ali sam čula jak tresak i viku kako se ona može javljati na njegov telefon. Tu se veza prekinula. Jadna žena, vjerojatno ju je udario zato što se usudila javiti.

Bila sam u potpunom šoku. Ni plakati više nisam mogla. Zar se to zaista meni događa? Što se dogodilo s mojim Alanom? Ma sigurno je posrijedi neka greška, tješila sam samu sebe.

Nedugo nakon razgovora s njegovom ženom došao je do mene.

– Hvala Bogu da si došao. Da znaš što mi se večeras sve dogodilo – odmah sam počela plakati, očekujući od Alana samilost i pomoć. Još sam se nadala da je sve velika pogreška i da će se sve riješiti i biti u redu, kao nekad. Ali, otrežnjenje je bilo bolno i veoma gorko.

– Pa što ti se moglo dogoditi? Toliko si se puta meni dala, pa što ako se jednom daš i za veliki novac – počeo je sarkastično. Uostalom, što misliš, odakle mi novac za večere, odjeću, nakit, tvoj lagodan život na visokoj nozi? Sigurno nije pao s neba – nastavljao je, sad već vidno uzrujan i podižući glas i na mene.

– Ne razumiješ. Čovjek me silovao. Pa ja sam tvoja buduća supruga, kako ti može biti svejedno.
– Nisi ti nikakva moja buduća supruga. Ja već imam jednu i nje mi je preko glave. Stalno nešto zanovijeta, često je moram dovoditi u red batinama. Mislio sam da si ti drukčija. Ali, sve ste vi iste – vikao je opasno mi se približavajući.

Tko zna što se još moglo dogoditi da mi se u zadnji tren nije upalila lampica. Potpuno smireno i pribrano, mirnim sam mu glasom počela govoriti kako sam ja za sve kriva, kako sam pogriješila, neka mi oprosti i da se takvo moje ponašanje nikad više neće ponoviti. Nakon takvog mog uvjeravanja Alan se smirio i otišao.

Naravno da sam odmah nazvala Maju. Moja Maja, pametna i pribrana u svakome trenutku, pažljivo me saslušala, ništa mi ne predbacujući. Zaključile smo kako je najbolje da sutra ujutro odem na policiju i sve im ispričam s obzirom na to da imam posla s opasnim kriminalcem. Tako sam i učinila.

U policiji su me uljudno primili i uputili inspektoru za drogu. Začudila sam se zašto baš njemu, ali mi je ubrzo postalo jasno. Inspektor mi je rekao da me već dulje vrijeme prate jer žele uhvatiti Alana. Međutim, on se uvijek vješto izvuče jer ne ostavlja konkretne tragove za sobom. Ispostavilo se da je Alan zapravo preprodavač droge s velikim brojem sitnih dilera koji rade za njega, a usput se bavi i svodništvom.

– Gospođice Danijela, morate nam pomoći da uhvatimo Alana. I vama bi trebalo biti u interesu njegovo uhićenje jer mislim da ste u opasnosti. Kad vas je jednom lansirao kao prostitutku, vjerujte mi da će pokušati ponovno. A što vrijeme bude dalje odmicalo, sve ćete ga se teže osloboditi – govorio je inspektor, a meni je postajalo sve jasnije kako me zaveo i iskoristio opasan grubijan i kriminalac.

Naravno da sam pristala. Dalje se sve odvijalo kao u kriminafističkim filmovima. Dali su mi policijsko ozvučenje, pratili me i govorili što da radim. Navodili su me kako da Alana dovedem to postupaka koji bi policiji koristili kao nepobitni dokazi. Iako sam znala da imam policijsku zaštitu, nije mi bilo svejedno. Tko zna što bi Alan bio u stanju učiniti kada bi saznao da pomažem policiji. Vjerojatno bi me i ubio, no baš mi je to davalo snage da budem jaka i da ga zatvorimo.

Jedne sam ga večeri pozvala u stan. Bila sam ozvučena, a policija nas je pratila. Došao je ništa ne sluteći. Pripremila sam mu večeru i najbolje vino koje je najviše volio. Navodila sam ga pije, kako bi mu razum popustio. Upotrijebila sam svoje ženske vještine i iz njega pomalo izvukla sve podatke koji su policiji trebali. Kada su dobili što su trebali, policajci su u trenutku bili u našem stanu i priveli ga.

– Kurvo, smjestila si mi, nemoj misliti da ćeš se izvući. Vratit ću se ja po tebe, a onda si gotova – vikao je Alan dok su ga policajci odvodili.

Policija je imala dovoljno dokaza da ga osude zbog preprodaje droge i svodništva. Dobio je dugogodišnju zatvorsku kaznu. Iako je bio u zatvoru, znala sam da je bijesan na mene i samo čeka priliku da mi se osveti. Nisam mogla mirno čekati. Mislila sam da je najpametnije da odem. I u sebi sam pronašla snagu i odlučnost za koje nisam ni znala da postoje.

Bijeg u inozemstvo

Nazvala sam prijateljicu Maju i sve joj ispričala.
– Majo, odlazim na dulje vrijeme. Ne mogu ti reći kamo, javit ću ti kad za to dođe vrijeme. Strašno mi je žao zbog svega što se dogodilo, ali valjda je tako trebalo biti.

– Čuvaj se, znaj da te volim i mislim na tebe – poljubila me i snažno zagrlila.

Sada daleko, u stranoj zemlji, potpuno promijenjenog izgleda i imena, pokušavam zaboraviti Alana i svoju mladenačku nepromišljenost koja me umalo stajala života. Ne bojim se budućnosti, znam da sam ispravno postupila pomažući policiji uhvatiti kriminalca poput Alana. Ne bojim se ni njegova izlaska iz zatvora za dvije godine. Vjerojatno me nikad neće pronaći, a ako me i pronađe, vjerujem da ću imati snage nositi se sa svime što me čeka. Pomoć će mi sigurno dati moj suprug Patrick, bez kojeg više ne mogu zamisliti svoj život.